Što nam je činiti?

80
FOTO:J.Jurčević/www.put-istina-zivot.com

MISAO IZ EVANĐELJA DANA

III. tjedan došašća

Nedjelja, 16. 12. 2018.

 

TREĆA NEDJELJA DOŠAŠĆA

 

ČITANJA: Sef 3,14-18a; Iz 12,2-4bcd.5-6; Fil 4,4-7; Lk 3,10-18

 

NAPOMENA: ▪ Danas, na nedjelju »Gaudete«, u liturgijskim se slavljima mogu koristiti glazbala, a umjesto ljubičastog može se koristiti ruho ružičaste boje.

 

Prvo čitanje: Sef 3, 14–18a

Gospodin će kliktati nad tobom radosno.

Čitanje Knjige proroka Sefanije

 

Klikći od radosti, Kćeri sionska, viči od veselja, Izraele!

Veseli se i raduj se iz sveg srca,

Kćeri jeruzalemska!

Gospodin te riješio tvoje osude,

neprijatelje tvoje uklonio!

Gospodin, kralj Izraelov, u sredini je tvojoj!

Ne boj se više zla!

U onaj dan reći će se Jeruzalemu:

»Ne boj se, Sione!

Neka ti ne klonu ruke!

Gospodin, Bog tvoj, u sredini je tvojoj,

silni spasitelj!

On će se radovati tebi pun veselja,

obnovit će ti svoju ljubav,

kliktat će nad tobom radosno

kao u dan svečani.«

Riječ Gospodnja.

 

Otpjevni psalam:Iz 12, 2–6

Pripjev:Kličite i radujte se jer je velik među vama Svetac Izraelov!

 

Evo, Bog je spasenje moje,
uzdam se, ne bojim se više,
jer je Gospodin snaga moja i pjesma,
on je moje spasenje.
I s radošću ćete crpsti vodu
iz izvorâ spasenja.
Hvalite Gospodina,
prizivajte ime njegovo!
Objavite narodima djela njegova,
razglašujte uzvišenost imena njegova!
Pjevajte Gospodinu jer stvori divote,
neka je to znano po svoj zemlji!
Kličite i radujte se, stanovnici Siona,
jer je velik među vama Svetac Izraelov!

 

Drugo čitanje: Fil 4, 4–7

Gospodin je blizu!

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Filipljanima

 

Braćo: Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se! Blagost vaša neka je znana svim ljudima! Gospodin je blizu! Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu – molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem – očitujte svoje molbe Bogu.

I mir Božji koji je iznad svakog razuma čuvat će srca vaša i vaše misli u Kristu Isusu.

Riječ Gospodnja.

 

Evanđelje:Lk 3, 10-18

Što nam je činiti?

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

 

U ono vrijeme: Pitalo je Ivana mnoštvo: »Što nam je dakle činiti?«

On im odgovaraše: »Tko ima dvije haljine, neka podijeli s onim koji nema. U koga ima hrane, neka učini isto tako.«

Dođoše krstiti se i carinici pa ga pitahu: »Učitelju, što nam je činiti?«

Reče im: »Ne utjerujte više nego što vam je određeno.«

Pitahu ga i vojnici: »A nama, što je nama činiti?«

I reče im: »Nikome ne činite nasilja, nikoga krivo ne prijavljujte i budite zadovoljni svojom plaćom.«

Narod bijaše u iščekivanju i svi se u srcu pitahu o Ivanu nije li on možda Krist. Zato im Ivan svima reče: »Ja vas, istina, vodom krstim. Ali dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan odriješiti mu remenje na obući. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. U ruci mu vijača da pročisti gumno svoje i sabere žito u žitnicu svoju, a pljevu će spaliti ognjem neugasivim.«

I mnogim je drugim pobudama Ivan narodu navješćivao evanđelje.

Riječ Gospodnja.

 

Uvod

 

Mnogo ranije, evanđelist Starog zavjeta, prorok Izaija napisao je jednu uzbudljivu proročku poruku:  Glas viče: “Pripravite Jahvi put kroz pustinju. Poravnajte u stepi stazu Bogu našemu.  Nek’ se povisi svaka dolina, nek’ se spusti svaka gora i brežuljak. Što je neravno, nek’ se poravna, strmine nek’ postanu ravni.  Otkrit će se tada Slava Jahvina i svako će je tijelo vidjeti, jer Jahvina su usta govorila.”  Izaiji 40:3-5

Osam stoljeća prije, Bog je proroku Izaiji otkrio ‘glas  koji viče u pustinji’ , a kojeg nam evanđelja predstavljaju kao Ivana Krstitelja.  Evanđelist Luka je zapisao Ivanovu propovijed i koju poruku je taj ‘glas koji viče’ imao za slušatelje prvog stoljeća po Kristu ali i za nas koji živimo dvadeset stoljeća kasnije.  Ivanovo propovijedanje je bilo univerzalnog karaktera i njegov glas je bio namijenjen različitim slojevima društva.

 

Homilija

 

Čitajući izvješće evanđelja možemo zapaziti mnoštvo ljudi kako sluša Ivanovu propovijed. Bilo je tu ljudi koji su imali visoke položaje, ali i onih koji su bili vrlo nisko na društvenoj ljestvici i na njenoj margini.   Različite grupe ljudi kojima se Ivan obraća zorno prikazuju tu podjelu.  Seljaci, farizeji, carinici i vojnici čine ovo mnoštvo koje je došlo slušati silne i revolucionarne poruke velikog proroka Ivana Krstitelja. Ivanove propovijedi su bile snažne i te riječi su kako je već netko rekao ‘ često se obarale na ljude poput bojnih sjekira njihovih neprijatelja’.

To Ivanovo propovijedanje je bilo osvježenje nakon četiristo godina suše, jer od posljednjeg proroka Malahije prošlo je četiri stotine godina.

Pravi Božji proroci su uvijek neustrašivo govorili istinu. Nikada im nije im bila namjera svidjeti se onima kojima su prenosili poruke dobivene od Boga, već su govorili istinu i samo istinu. Ivan Krstitelj je također bio pravi Božji prorok  koji je glasno opominjao narod i pozivao na iskreno pokajanje.  U mnoštvu koje je slušalo Ivana Krstitelja bilo je puno onih koji su bili iskreni i pod utjecajem Svetog Duha na osnovu onoga što su čuli uviđali da im nešto nedostaje. Također je bilo onih koji su bili neiskreni i koji su pokazivali samo vanjski oblik pobožnosti.

Ivan Krstitelj je neustrašivo ukazivao na grijehe književnika i farizeja koji su mislili da su bolji i pravedniji od ostalih, koji su činili dobra djela samo da bi ih ljudi hvalili . Njihovo srce nije bilo promijenjeno i zbog toga je Ivan u svojem propovijedanju to oštro osuđivao. Ivanove propovijedi su bile toliko snažne da su se grupe, a i pojedinci počeli pitati »Što nam je dakle činiti?«

Svaka izgovorena riječ kao da je bila upućena njima osobno, svakom pojedincu. To je mnoge od njih poticalo na preispitivanje svojih pobuda i promjenu.  Ovo pitanje se često pojavljivalo kod ljudi koji su uvidjeli svoju bespomoćnost i koji su osjetili iskreno kajanje ali i onih koji to nisu namjeravali.  Ivan Krstitelj je razumio ovu potrebu i spremno je odgovarao na ovo vrlo važno pitanje.

Njegove propovijedi su bile praktične i odnosile su se na određene postupke pojedinaca i grupa a koje nisu bile u skladu s iskrenim pokajanjem i vjernošću Bogu.  Njegova poruka je namijenjena svima nama, i pomaže nam da razumijemo što je to istinsko pokajanje . Istinsko pokajanje možemo sažeti u jednu rečenicu koju je kasnije zapisao sv. Ivan apostol: ‘ Dječice, ne ljubimo riječju i jezikom, već djelom i istinom’. (1 Ivanova 3:18) To je ono što Ivan Krstitelj pokušava glasno i jasno naglasiti kada se obraća različitim skupinama ljudi koji ga slušaju.  Iskrenost u pokajanju se ne očituje samo u poznavanju informacija zapisanih u Božjoj Riječi, nego i praktičnoj primjeni u svakodnevnom životu.  Kad- tad će se prepoznati je li naše poznavanje Istine stvarno ili je krivotvorina, je li je samo iz koristi ili iz istinske ljubavi, je li je to ‘drvo koje rađa dobre rodove ili se mora posjeći i baciti u oganj’. (Matej 3:10)

Ivan Krstitelj ne kori samo farizeje i učitelje Zakona. On govori svima nama osobno. On je govorio ono što je i Isus kasnije naglašavao, a to je da se iskreno pokajanje i promjena moraju vidjeti u svijetu i ne može se sakriti od drugih. Svi koji se odluči postati podanik Kristovog kraljevstva pružit će dokaze o vjeri i pokajanju.  U njihovom će se životu pokazati ljubaznost i vjernost . Služit će nevoljnima, štititi nemoćne  i biti primjerom vrline i samilosti.  Pogledajmo pobliže o čemu Ivan Krstitelj propovijeda u trećem poglavlju.

  1. Nakon pitanja mnoštva što nam je činiti Ivan Krstitelj spremno odgovara ‘»Tko ima dvije haljine, neka podijeli s onim koji nema. U koga ima hrane, neka učini isto tako.« Ivan im poručuje ako želite doživjeti iskreno pokajanje, promjenu u životu i pokazati vjeru morate to pokazati i djelima, kroz darežljivost i gostoljubivost. Sveti Jakov, Isusov rođak, u svojoj poslanici također naglašava ovu vrlo važnu činjenicu, ‘Ako su koji brat ili sestra goli i bez hrane svagdanje pa im tkogod od vas rekne: “Hajdete u miru, grijte se i sitite”, a ne dadnete im što je potrebno za tijelo, koja korist? Tako i vjera: ako nema djela, mrtva je u sebi.’ (Jak 2,16.17.) U mnoštvu u kojemu Ivan Krstitelj propovijedao se nalazilo mnogo bogatih, koji su imali puno odjeće na sebi, a s druge strane kojih je bilo još više, a bili su u prnjama i siromasi. Ivan je ukazao takvima koji su živjeli u obilju da moraju imati samilosti prema onima koji su živjeli u jadu i bijedi.  Hrana i odjeća su najvažnije stvari u životu i dužnost je svakog tko se smatra iskrenim vjernikom da pomogne onom koji nema te osnovne životne potrebe.  U Kraljevstvu Božjem,  ‘Nema više: Židov – Grk! Nema više: rob – slobodnjak! Nema više: muško – žensko! Svi ste vi Jedan u Kristu Isusu!’ (Galaćanima 3:28) pisao je sv. Pavao.
  2. Pitanje, Što nam je činiti? Postavljaju i omraženi carinici. Ivan spremno odgovara, ‘»Ne utjerujte više nego što vam je određeno.« Carinici su uglavnom bili Židovi ali u službi neznabožačkih vlasti. Na njih se gledalo kao na neprijatelje i izdajnike svog naroda. Njih su doživljavali kao i neznabošce, izbačeni su iz Sinagoga i nastojali ih izolirati iz društva. Za Židove, plaćanje poreza Rimljanima nije bilo prihvatljivo, ali još neprihvatljivije i gore od toga je da ga Židov, pripadnik njegovog naroda taj porez ubire. U to vrijeme su postojale dvije vrste poreza (glavarina i porez na zemlju) koji su jasno ukazivali na to da su porobljeni. Za njih je to bilo direktno suprotstavljanje Jahvi kao vlasniku čitave Zemlje. Da bi uopće fizički opstali, carinicima su uvijek bili u pratnji rimski vojnici i iza njih je stajala vlast. Jednostavno im se nisu mogli suprotstaviti. Čak i ljudi koji u očima naroda izgledaju nepopravljivi grešnici, otvoren im je pristup Božjoj milosti i bez obzira na sve, oni imaju priliku postati dionicima Božjeg kraljevstva. Ivan Krstitelj im ukazuje na njihov suštinski grijeh. To je nepoštenje prema onima od kojih ubiru porez. Ne traži od njih da ostave svoj posao, nego im želi naglasiti da u svom poslu budu pošteni i ubiru poreza onoliko koliko je propisano zakonom. Ako žele biti podanici Božjeg kraljevstva moraju biti pošteni. Kasnije imamo i konkretan primjer u evanđeljima o cariniku Zakeju koji se iskreno kaje nakon susreta sa Isusom i vrača nepošteno oduzet novac od poreznih obveznika. Svatko se ima priliku promijeniti i postati ono što Bog želi da bude.
  3. Ivan Krstitelj nakon istog pitanja se obraća slijedećoj skupini slušatelja –vojnicima, »Nikome ne činite nasilja, nikoga krivo ne prijavljujte i budite zadovoljni svojom plaćom. O kojim je vojnicima riječ-rimskim ili židovskim- ne znamo ali ono što možemo razumjeti da načela koja Ivan iznosi vrijede za sve. Ivan ih opominje da se promjene i ostave grijehe koji su bili uobičajeni među njima. Vojnici su pozvani da grade i rade na očuvanju mira među ljudima, sprječavanju nasilja među grupama i pojedincima, a ne da ga potiću. Nažalost, često je bilo slučaj kada su zloupotrebljavali svoj položaj i vršili nasilje nad onima ispod sebe i međusobno. Kako bi dobili viši položaj u vojsci, često su lažno optuživali i prijavljivali svoje kolege radi osobnog probitka. Na kraju, Ivan ih poziva da budu skromni i zadovoljni svojom plaćom.

Načela iz propovijedi Ivana Krstitelja vrijede i za tebe i mene danas. U bilo kojem poslu kojeg radimo pozvani smo da budemo pošteni, brižni, gostoljubivi, darežljivi, skromni…, jer jedino tako pokazujemo da smo djeca Božja. Narod, carinici, vojnici su slika svih nas u svim životnim područjima i poslovima u kojima smo pozvani ponašati se kao djeca Nebeskog Kralja. Stanovnici Božjeg kraljevstva moraju biti poslušni Njegovim pravilima. Nakon tih riječi slušatelji su počeli razmišljati da Ivan Krstitelj nije možda Spasitelj kojega su čekali. Ono što ime je Ivan odgovorio je ono što nas jedino može učiniti iskrenim i vjernim kršćanima.

Pitanje »Što nam je dakle činiti?«i danas je aktualno. Isto tako aktualno je pitanje, kako to učiniti? Izvješće svetog Evanđelja nam daje odgovor, ‘Narod bijaše u iščekivanju i svi se u srcu pitahu o Ivanu nije li on možda Krist. Zato im Ivan svima reče: “Ja vas, istina, vodom krstim. Ali dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan odriješiti mu remenje na obući. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. U ruci mu vijača da pročisti gumno svoje i sabere žito u žitnicu svoju, a pljevu će spaliti ognjem neugasivim.” 

Na kraju pogledajmo tri važne pouke iz ovih tekstova za nas danas…

  1. Ako želimo promjenu u svom osobnom životu moramo otvoriti vrata Isusu da uđe u naš život. Isus kaže: „Evo, na vratima stojim i kucam; posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, unići ću k njemu i večerati s njim i on sa mnom.“(Otkrivenje 3:20) Mi nismo u mogućnosti ništa učiniti sami i zato nam je potrebna pomoć odozgo. Osobna zajednica sa Isusom Kristom donosi promjenu u kojoj čovjek svojim karakterom počinje sve više sličiti svom Spasitelju.
  2. Potrebna nam je sila Svetog Duha kako bismo u potpunosti razumjeli istinu i istinski je provodili u našem životu. Duh Sveti je onaj koji nas jedini može očistiti iznutra poput vatre koja sve topi. Voda je nešto što čisti površinski i izvana, ali dubinsko čišćenje može ostvariti samo Duh Sveti.
  3. U poruci koju je iznio sv. Ivan Krstitelj također vidimo poruku osude za sve one koji se nisu iskreno pokajali i promijenili svoj život. To su riječi osude za sve one koji nisu željeli da Duh sveti učini promjenu u njihovom životu. Također, to su riječi osude za sve one koji su činili dobra djela iz sebičnih pobuda samo zato da ih drugi vide, a ne da proslave Boga. Istinsku zajednicu sa Isusom možemo jedino ostvariti kroz iskreno pokajanje i poslušnost Njemu.

Glas sv. Ivana Krstitelja odzvanja i dan danas i čuje se poziv: ‘Svaka dolina neka se ispuni, svaka gora i brežuljak neka se slegne! Što je krivudavo, neka se izravna, a hrapavi putovi neka se izglade!’ Ne neka daleka budućnost za promjenu u našim životima, nego sada dok slušamo ove riječi opomene odazovimo se pozivu Svetog Duha. Promjenu u nama može jedino Bog ostvariti. Dozvolimo mu da uđe u naše srce kako bi nas pripremio da budemo prepoznatljivi građani Nebeskog kraljevstva.

Neka vas sve dobri Bog blagoslovi.

 

Zvonko Presečan

PODIJELI