Što Bog od nas traži?

Što mi možemo učiniti da bismo slijedili put koji nam je namijenio i kako bi vršili volju Njegovu?

Često smo vrlo subjektivni u našim procjenama, previše puta nam ego zaslijepi moć procjene u duhu, isuviše puta nas nosi osvetoljubivost pod krinkom pravednosti. Nikome od nas u životu ne cvjetaju ruže, jer biti kršćanin znači nositi svoj križ i ljubiti Krista kroz taj križ jer nas upravo on vodi bliže Njemu. Biti kršćanin ne znači sebi olakšati na način da svjesno odbacimo križ koji nam je dan i odemo negdje na cvjetnu livadu, podignemo sebi šator i živimo bez ikakve brige i pameti.
Biti kršćanin ne znači da smijemo propitivati Njegove odluke i kušnje koje pred nas stavlja i okretati im leđa.
Mi moramo proći kroz te kušnje.
Mi moramo upravo kroz njih pokazati koliko smo vjerni.
Lako je biti kršćanin i dobar vjernik kada nam sve nekako “klapa”, ide, funkcionira…

A što bismo mi svi kada bi nas Bog stavio na test kao onomad Joba???
Puno, puno puta razmišljam upravo o njemu, o njegovoj postojanosti i o njegovoj vjeri. Naravno, svi smo mi na neki način kušani poput Joba, ali do te mjere, mislim da je samo on i dan je svima nama kao primjer. Sve što je imao, ali apsolutno sve, osim života, uzeto mu je da bi se pokazala njegova vjernost. Kušnja. Velika patnja. Velike muke. Velike boli. Nama, kada se nešto događa, događa se postepeno, a Jobu se dogodilo odmah i sve.
Koliko bih ja uspjela ostati vjerna da me Bog kuša kao njega?
Bi li ostala vjerna ili bih u ljutnji i sebičnoj boli okrenula leđa Gospodinu dureći se kao malo dijete?
Bi li ostala postojana u ljubavi prema Bogu ili bih se zacementirala u rezigniranost i bespomoćnost samosažaljevanja, apatije i beznađa?
Ili bih potpuno zaslijepljena vlastitom boli, ipak utonula u Njegov zagrljaj i sve mu prepustila govoreći:
“O Bože moj, Ti znaš. Uzmi sve moje i mene samu i upij me u Sebe da jesam samo u Tebi. Ovako sama, ovako gola, ovako ranjena…Udahni mene u Sebe, uroni me u Sebe, daj da ja budem i bivam jedino u Tebi. Svu svoju bol i svu rijeku ovih suza ulij u naručje Svoje i dopusti da poteče i odteče daleko od mene, od mene u Tebi!”??? Ne daj Bože nikome više Jobovih kušnji, kažem često, sama sebi. Dozvoli mi da Te ljubim i da Ti služim bez tolikih kušnji, molim Te.

Danas smo mi svi toliko nenalik Jobu. Na najmanju kušnju reagiramo protestom, mržnjom, bijesom. Na najmanju prepreku sjednemo ispred nje i plačemo; ne zbog prepreke nego zbog nas samih.
“Zašto baš meni” suze. Odustajemo olako, bježimo pred problemima, okrećemo leđa kušnjama,      odbacujemo svoj križ pod izlikom da on nije od Boga.
Nego od koga je?
Primjećujem da se kroz portale i medije sve više i više provlači Zli, sve se počelo vrtjeti oko njega, odnosno, da preformuliram, strah od Zloga dominira medijima, tekstovi koje čitamo ježe nam šiju, pa uroci, vračanja, duhovi, uklete kuće; svi su se raspisali o Zlu i tami koje zlo proizvodi. Naravno, u kontekstima u kojima se i treba pisati o Zlu.
Ne kažem da treba zanemariti postojanje istog, nikako i nikada ne, ali pretjerivati isto nije dobro. Zar ne mislite da se malo previše piše i aktualizira to Zlo???
Što se više o njemu govori, sve ga je više.
Što se više piše o takvim pojavama, sve više ljudi čita, sve više ih dijeli dalje i ono samo raste i raste…hrani se našom panikom i našim strahovima. Gdje god se okrenem, sve je crno. Sve je u bojama straha.
Ne može se strahom protiv straha.
Nit se može mržnjom protiv zla.
Ljubav i vjera su jedini odgovori.
Molitva.

Zato, sve više ljudi danas na svoj Križ gleda kao na djelo Zloga, kao na urečenost, na crnu magiju, gleda na svoju kušnju kao na nešto što su mu zločesti ljudi iz ljubomore i mržnje učinili, na svoju kušanost gleda kao na nešto što se njemu ne smije događati. Ne gledaju na svoju patnju kao na nešto što ih približava Stvoritelju već gledaju na nju kao na nešto što oni ne trebaju prolaziti, jer su vjernici, dobri kršćani. Pa biti dobar kršćanin znači uzeti svoj križ i slijediti Njega! Konfuzni smo i podijeljeni u sebi jer jednostavno ne možemo i ne znamo prihvatiti naš križ. Priznajmo, nismo sposobni ni jednu šibicu ponijeti na svojim plećima!

“Zašto baš ja?”
“Ja tone zaslužujem!”
“Sigurno me netko urekao!”
“Moj suprug je urečen!”
“Zli napada, spašavaj se tko može!”

Vjernici? Kršćani? Katolici?
Što bi Job na naše kušnje učinio???
Odrekao se Boga?
Otišao “skidati uroke” preko oglasa?
Predao svoju muku Zlome i time priznao kako je ovaj jači od Boga?
Priznao da mu je Zli dao muku, sam od sebe kao da prvo nije morao Stvoritelja upitati smije li???

Brakovi se raspadaju radi gro problema, radi takvih sitnica i radi tako enormno velikih, elementarnih, egzistencijalnih problema. Sinovi mrze očeve, majke svoje kćeri.
U virtualnom svijetu svi se volimo, dok se ne čujemo, kad se počnemo čuti, zamuckujemo, nismo opušteni, samo čekamo kad će nas netko povrijediti.

Nema više praštanja, nema ljubavi, nema molitve koja izlazi kao vapaj očajnika, kao vapaj Joba, iz dubine duše i tankom niti putuje do srca našeg Stvoritelja!!!

Umjesto da se okrenemo svjetlu Njegove ljubavi koje nas grije kroz iskrenu molitvu, mi se fokusiramo samo i isključivo na Zlo koje nas okružuje. Stalno se bojimo i stalno strepimo od te tame da ni ne primjećujemo kako nas već uvlači u sebe, poput vakuuma.

Ja tvrdim, nije lako biti kršćanin. Ma ne samo danas, nikada nije bilo lako. Pogotovo prvim kršćanima nije bilo jednostavno živjeti i javno prakticirati svoju vjeru. Tamo negdje do 3. stoljeća bili su bacani lavovima i divljim zvijerima, proganjani, ubijani, raspinjani. A nikada nisu ni pomislili da ih je susjed urekao radi grunta!!!

Isto tako, nikada nisu odbacili sve te svoje muke pod izlikom da one zasigurno nisu od Boga, jer, pa “mi smo kršćani, ljubljeni, mi ne bi smjeli toliko patiti!” Nikada, ni u najluđim snovima apostoli nisu
rekli da njihovim patnjama upravlja Zli. Nego su “uzeli svoj križ i pošli za Gospodinom”!
Što ne možemo danas, 18 stoljeća kasnije, reći za same sebe.

Lako je vjerovati i prakticirati vjeru daleko od izvanjskih utjecaja. Npr. najlakše je vjernik biti u recimo, komunama. Tamo gdje se ovisnici “skidaju” sa raznoraznih droga, opijata i tome slično. Svi slijede istu struju, isti tempo, isti ritam. Mole se zajednički dugo, predano i ponizno. Neometani su vanjskim svijetom. Žive vjeru i žive molitvu. Hermetički su zatvoreni za ostatak svijeta, izolirani su od muževa zlostavljača, supruga alkoholičara, mobinga na radnim mjestima, oskudice, gladi, plaćanja režija; zaštićeni su svojom molitvenom zajednicom koja je istinski posvećena Bogu i njihovom izliječenju. Lako je tada vjeru živjeti i vjernik biti.

Kada žena ima muža alkoholičara; kada muž ima ženu alkoholičarku; kada su oboje emocionalno hendikepirani i usto imaju i maleno dijete o kojemu se neznaju brinuti pa im CSS oduzme dijete; kada nemaš djeci što dati za jesti, kada se brineš da će ti struja biti isključena; da ne govorim o najvećem ljudskom bogatstvu,a to je zdravlje – što kada ti je kušnja bolest??? Jesu li vjernici i tada vjernici? Kršćani? Katolici?

Obrađujemo li vinograd u koji nas je Bog postavio i koji nam je dao u zakup ili bježimo glavom bez obzira pod izlikom da nam kušnja nije od Boga dana već od onog drugog? Očitavate li paradoks u mojim riječima? Kušnja nikada nije dana od ikoga drugoga doli samoga Boga.
Nitko nikada nije bio kušan, a da to nije bilo dio Božjega plana za njega. Odustajete li u ime Boga, znajte da odustajete samo u ime sebe i svojega ega. Jer, nitko nikada nije bio kušan preko svojih snaga. I nikada te Bog nije negdje postavio da bi ti, bez Njegove volje od tamo i pobjegao, nespreman ponijeti svoj vlastiti križ. Nikada niti jednu prepreku pred tebe nije stavio da bi se ti od te prepreke okrenuo i otišao. Da bi pobjegao od nje. Ukoliko On smatra da treba, On sam će ti prepreku maknuti. Da ti možeš produžiti dalje.

Sve je dio Božjeg plana za nas. Onoga trenutka kada se odlučujemo za Krista,mi postajemo Njegovi i svoj život predajemo Njemu u ruke. Ne Zlu.
KRISTU!!!
Ako ste se već opredijelili za Krista, zašto Mu ne vjerujete?
Zašto bježite od Njegovih kušnji?
Zar se ne želite dokazati i pokazati vjernima?
Zašto odbacujete svoj križ?
Samo Bog daje i Bog uzima!
Pa On je Vladar svega!
Prestanite hraniti svoje umove glupostima, gluposti rađaju strahovima,strahovi vas udaljuju od Izvora!

Ljubite Boga i vjerujte Bogu. Ne samo riječju, ne samo na Facebook-u, Twitter-u i portalima,već i umom, duhom, cijelim svojim bićem. “Prepusti Gospodinu putove svoje, u Njega se uzdaj i On će sve
voditi!” ( Psalam 37,5 )

Još malo zanimljivosti o Knjizi o Jobu:
Knjiga o Jobu (1520. pr. Kr.) je puna znanstvenih činjenica
„Proučivši Knjigu o Jobu, usporedio sam ju s najnovijim znanstvenim otkrićima. To me dovelo do čvrstoga uvjerenja da je pisanje Biblije nadahnuo i proveo Onaj koji je stvorio zvijezde“ (Charles Burckhalter, Chabot Observatory).
Knjiga o Jobu i zračna masa
“Pismo nam u Jobu 28:25 govori kako vjetar ima težinu. Prije nego li su znanstvenici došli do toga otkrića (u šesnaestom stoljeću), taj je podatak pisao u Bibliji. Pismo nam također kazuje kako voda ima težinu. Činjenica, da je zemlja prekrivena golemim količinama vode, znači da su sunčeva i mjesečeva gravitacija savršeno usklađene. Težina vode je precizno izmjerena“ (Richard Gunther).
Knjiga o Jobu i zemljina rotacija
Znanstvenici su stoljećima vjerovali u geocentrični sustav. Izmjenjivanje dana i noći pripisivalo se okretanju Sunca oko Zemlje. Danas znamo da se Zemlja okreće oko svoje osi te da je to okretanje odgovorno za izlaženje i zalaženje sunca. No, prije 4000 ili više godina zapisano je: „Zar si ikad zapovjedio jutru, zar si kazao zori mjesto njeno, da poduhvati zemlju za rubove… zemlja se okreće kao glinena posuda“ (KJV, Job 38:12-14). Riječ govori o glinenoj posudi koja se okreće na lončarskom kolu – točan opis zemljine rotacije.
Knjiga o Jobu i izvori morski
„Moderne ronilačke kamere snimile su zapanjujuće izvore vruće vode na površini morskoga dna. To su izvori morski koji se spominju u Jobu 38:16. Iz tih termalnih izvora izviru goleme količine vrele vode, bogate mineralima“ (Richard Gunther).
Knjiga o Jobu i svjetlost
„Sir Isaac Newton je proučavao svjetlost i otkrio da se bijela boja sastoji od sedam boja koje se mogu ‘odvojiti’ od bijele (KJV, Job 38:24), a onda ponovno spojiti kako bi se dobila bijela boja. Znanost
je došla do te spoznaje 1650. godine“ (Richard Gunther).
Knjiga o Jobu i putanja svjetlosti
Job 38:19 tvrdi: „Koji putovi u dom svjetla vode…?“ Moderna je znanost tek nedavno otkrila kako svjetlost (elektromagnetsko zračenje) ima svoj put. Svjetlost putuje brzinom od približno 300.000 km u sekundi.
Knjiga o Jobu i dinosauri
Zbog čega su dinosauri izumrli? Znanost može samo nagađati što se dogodilo. Međutim, odgovor možda leži u Jobu 40:15-24. U tom odlomku Pisma sam Bog govori o golemom biću zvanom Behemot. Neki biblijski komentatori smatraju kako se ta riječ odnosi na nilskoga konja. To je biće imalo rep veličine golemoga stabla. Nilski konj nema takav rep. Nabrojat ću glavne karakteristike te velike životinje:
Bila je najveća među stvorenjima koje je Bog stvorio.
Hranila se biljem.
Snaga joj je bila u bedrima.
Imala je rep poput visokoga stabla.
Imala je vrlo snažne kosti.
Živjela je među drvećem.
Pila je goleme količine vode.
Nije se bojala nabujale rijeke ni valova.

Čini se kako je Behemot nepobjediv jer tko bi mu nos sulicom (kopljem) probio. No, Pismo govori: „Onaj, koji ga je stvorio, može mu se približiti mačem“ (KJV). Drugim riječima, Bog je uzrokovao izumiranje te najveće životinje na zemlji.

Preuzeto iz knjige Raya Comforta, ”Znanstvene činjenice u Bibliji”