Ispod moga sobnog prozora staro je stablo kruške na koje redovito pada moj pogled, svakodnevno na njoj opažajući nove promjene. Ponosno je ispružila grane koje s proljeća krase bogati zamamni cvjetovi, a s jeseni kite krupni sočni plodovi. I pored svih godina kruška ponosno stoji i odolijeva svim burama, kiši i snijegu a na suncu raskošno zablista u svom punom sjaju. Ona mi je postala poput učiteljice kako uvijek ostati uspravan, rodan i ‘ukusan’, unatoč mijenama godina i vremena, koji donose ožiljke i bore. Kruška, moja svakodnevna životna pratiteljica! (Tomislavgrad, 30. travnja 2014.)
fra Mate Tadić,OFM
