Hvala ti Isuse što si me izliječio od dvomjesečnih glavobolja, po zagovoru bl. Djevice Marije, sv. Ante i sv. Josemarije. Htjela bih da ovo bude moje svjedočanstvo o moći molitve i o tome koliko Gospodin zna što nam treba i prije nego ga zatražimo.
Taman sam bila počela raditi kad sam se razbolila kao nikad prije. Imala sam snažne i kontinuirane glavobolje i osim što me bilo strah što se to zbiva sa mnom, jako mi je nezgodno bilo zbog posla, no Bog me blagoslovio šeficom vjernicom punom razumijevanja i sućuti. Tražeći pomoć molila sam se Majci Božjoj i sv. Anti koji se u mojoj obitelji, ajmo reć, više štuju, nekako tradicionalno. Slučajno sam tada, ako se ne varam u Bibliji koju je prethodno čitala tetka, otkrila sličicu s molitvom sv. Josemariji. Pomislila sam da nije zgorega pomoliti se i njemu i tako sam svaki dan počela moliti tu kratku molitvu. Moji zdravstveni problemi potrajali su oko dva mjeseca i onda su polagano se stvari počele okretat na bolje. Nalazi su bili uredni zapravo od samog početka, što je i bilo čudno s obzirom da me tako jako i dugo bolilo, a s vremenom su se pojavile i neke druge tegobe. Odjednom se bol počela smanjivat, da bi onda potpuno prestala i ja sam se osjećala opet kao prije.
Mogla sam opet normalno raditi svoj posao i usput spremati ispite na fakultetu. Čekao me tada jedan iznimno težak ispit kod jako zahtjevnog profesora. Vjerojatno mi je to bio najteži ispit dotad. Silno puno sam učila i uložila mnogo truda. I dalje sam se molila svojim svecima. Posebno sam se obraćala sv. Anti i molila krunicu njemu u čast. Sjećam se da sam molila da svi prođemo na ispitu, da nas što manje padne, iako ni sama nisam vjerovala da je to moguće kod takvog profesora.
Kada sam došla na ispit bila sam iznenađena profesorovom ljubaznošću, ne samo prema meni, nego prema svima. Bio je drugačiji nego inače, i prolaznost studenata odjednom je bila značajno veća nego inače na tom kolegiju, na čuđenje svih nas. Mnogi su to pripisivali tome da ide u mirovinu, no on je ostao raditi na fakultetu još, čini mi se, godinu i pol nakon toga, dakle, to nije moglo biti objašnjenje. Profesor me pitao crkvu San Antonio u Trstu, za koju ne postoje službeni nacrti i koju ne pita baš često i koju sam pokušavala pronaći u literaturi. Bila sam u šoku kada sam shvatila da me pita crkvu posvećenu svecu kojem sam se molila za prolaz. Čak sam i pogriješila neke stvari u odgovaranju, a profesor nije vikao kao što bi inače u takvoj situaciji, nego postavio dodatno pitanje i bio jako zadovoljan odgovorom oko kojeg i sama nisam bila sigurna u početku. Na kraju mi je odlučio dati ocjenu dobar, no zadnji čas se preodmislio i upisao vrlo dobar. Moja molitva je uslišana. Nakon toga mogla sam se posvetiti poslu i na neki način odužiti svojoj divnoj i strpljivoj šefici. Imala sam posla više nego ikad i zarađivala jako pristojne novce. Tek puno vremena kasnije shvatila sam da je to bio plod molitvi sv. Josemariji kojem se ljudi utječu u potrazi za poslom. I dan danas povremeno radim za tu svoju šeficu. Bog uistinu čuje naše molitve.

Anita Č.

PODIJELI