Škabrnja 18.11.1991-18.11.2014.

150

U ponedjeljak, 18.11.1991. u 7:30 započela je paljba na Škabrnju, mjesto u zaleđu Zadra. Zadar je mogao odahnuti, no Škabrnji se spremalo nešto neviđeno.

Podrhtavalo je tlo Ravnih kotara te se ubrzo pročula strašna vijest – četnička tzv. JNA i četnici upali su u selo. Počeli su uništavati sakralne i stambene objekte, a nakon toga krenuli su na djecu, žene i starce odnosno civile koji su bili po podrumima i koji nisu pružali nikakav otpor što ih nije spriječilo da ubijaju. Prvog dana ubili su 43 civila iz blizine pa i tupim predmetima, a neki su pregaženi tenkovima, masakrirani i mučeni. Ubijeno je 85 Škabrnjana, a selo je sravnjeno sa zemljom.

Zajedno s Vukovarom, Škabrnja je postala simbolom hrvatske žrtve gdje su civili, ni krivi ni dužni, ubijani iz osvete i teške mržnje samo zato što su Hrvati. Činjenica koja zaprepašćuje jest da su ih ubijali dojučerašnji susjedi koji su živjeli neposredno u selu Biljani. Prepoznali su ih po govoru ljudi koje su smatrali susjedima, dobrim susjedima koji neće učiniti ono što su učinili – oduzeti im ono najdragocjenije, a to je život!

Čovjek se zapita što se to dogodi u umu čovjeka da može postupati kao životinja i tako se i ponašati. Jedini im je ”grijeh” bio što su bili Hrvati! Koja li je to mržnja prema bratu čovjeku!!!

Ostale su svježe i duboke rane toga inače pitomoga mjesta i još ”pitomijeg” naroda.

Stoga, nitko od Hrvata ne smije nikada zaboraviti žrtvu Škabrnje i Vukovara koji su postali simbolom otpora, ali i još jednog u nizu stradanja hrvatskog naroda.

Svima koji su dali svoj život u obrani i nastanku Hrvatske neka je laka ova sveta i dragocjena hrvatska zemlja. Svatko od nas pozvan je da tu žrtvu nikad ne zaboravi, da je prenosi svojim potomcima, a oni opet svojim potomcima. Spomen na tu žrtvu iznova ćemo obilježavati da ne padne u zaborav koliko god to neki htjeli i nastojali.

Kazimir Ištuk

 

PODIJELI