Zagreb, 14.01.2020.
U području svijesti postoji ID (podsvijest), ego (svjesno ja) i superego (moje ja u odnosu na druge osobe, na društvo, tradiciju, povijest, moral, etiku, religiju, vjeru, ideologije, znanost, umjetnost, kulturu itd.). U sva tri područja oduvijek vlada rašomon (stanje u kojem svatko ima svoju istinu ili priču, kada je teško ustanoviti istinu – prema Rashomonu, naslovu filma A. Kurosawe; Anić Goldstein, rječnik stranih riječi.
Sve tri datosti su tako stvarne i realne i određuju naše egzistencije. U njima se izmjenjuje sreća i nesreća ovisno o stavu naše slobodne volje, tj. da li smo načelno opredijeljeni za dobro ili zlo. I susrećemo ljude koji su opredijeljeni za jedno ili drugo. Sve ove tri datosti u nama su poremećene i po diktatu savjesti mi moramo u njima unijeti red. Ali za to je potrebno i znanje kako to napraviti i spoznaja svrhe svega toga. To znanje može biti iz knjiga ili tradicijom i predajom. Ta predaja znanja mora biti iz ljubavi prema ljudskom biću, prema istini, prema spoznaji naše dužnosti da tako djelujemo. Ne smije biti manipulativno ni u kojem slučaju nego se mora prenositi služenjem.
Jasno i hrabro treba priznati i reći istinu i u istini živjeti. na taj način se čisti naš ID, ego i superego. Postajemo zdravija i poletna bića, rasterećeni posljedica naše grešnosti. Svi patimo; i vjernici i nevjernici; samo vjernici po vjeri spoznavaju smisao patnje.
Bog je naš stvoritelj, a mi smo njegovi sukreatori našim životima. On nas ljubi iako smo jadni, slabi i grješni i uvijek je spreman da nam dade snage za život. Daje nam vjeru, ufanje (nadu) i ljubav. On je samilostan i hoće da i mi budemo takvi. Nakon pada reče Adamu da će u znoju lica svoga jesti svoj kruh, a Evi da će u mukama rađati. Iz ljubavi sam dolazi nama – Isus Krist otkupitelj, tajnovito i veličanstveno jedinstvo Božje i ljudske naravi. Šalju nam i Duha Svetoga, treću božansku osobu, tvorca i uzdržavatelja svega postojećeg. Daju nam i Riječ Božju, Sveto pismo – Bibliju, koje treba uvijek čitati i upijati.
Možemo lutati svim stranputicama, grešno živjeti na tisuću načina, čak se klanjati sotoni i njegovim djelima, ali On jeste i zauvijek ostaje put, istina i život. Očekuje naš povratak raširenih ruku.
Treba demistificirati svaku religiju. Najbolji način je preko realnosti Svete obitelji, Isusa, Marije i Josipa. Živjeli su realan život i po njima Bog daje na znanje nama da je i naš život isto tako posvećen. Josip je bio tesar. Radio je danju i noću da prehrani obitelj. Imao je naručitelje, cjenkao se s njima, šalio i razgovarao. Nekima bi i besplatno uradio, ako su bili siromašni. Radi teškog posla ponekad je bio ljut i bezvoljan. Ponekad je imao gripu i temperaturu, ponekad nije imao posla i obitelj je bila u oskudici u svakom pogledu. Marija se brinula o kućanstvu – ložila vatru, skupljala drva, kuhala, mijesila kruh, išla kupovati, donosila vodu, prala robu i krpala odjeću, jela i spavala. Isus kao dijete je dojio mamu, prohodao je, plakao i smijao se, imao dječje bolesti, kad je porastao pomagao je majci i ocu, bio dječak, i igrao se s djecom, kao mladić družio se s mladima, razgovarao i šalio se. Sve su radili kao i ostali ljudi. Ali su proživljavali i živjeli otajstvo Boga oca, radovali se i u svim mukama i trpljenjima živjeli su nadu vječnog života.
Bog postade toliko stvaran i opipljiv i nama dostupan. Postade čovjek. Toliko je dobar i darežljiv da je po Svetoj obitelji nama rekao da smo i mi Josipi, Marije i Isus (zar djeca nisu stvarni anđeli?). I oni su imali ID, ego i superego koji su bili prožeti Bogom. Dopustimo i mi da s njim budemo prožeti. Možemo mi to, svatko na svoj način.
U kontekstu svega imamo samosvijest i samopoštovanje. A tko to ima to cijeni i kod druge osobe.
U Splitu se dogodilo trostruko ubojstvo. Koliko je god to tragično, toliko mi je i smiješno radi reakcija naših funkcionera. Preneraženi su i uplašeni (za sebe) što su fejs grupe, tisuće mladih, stali na stranu mladića koji je bio reketiran, ucjenjivan i mučen od splitskih dilera. On je to napravio u samoobrani sebe i braće. Nadam se da će to odvjetnik Branko Šerić i dokazati. Pitanje je i to što je policija znala što dileri rade? Naši funkcioneri i funkcionerke vele da se taj stil rješavanja može proširiti i eskalirati na svakoga, tj. i na njih, a oni smatraju da su nedodirljivi. Večeras se pojavila Vesna Pusić i Mrak-Taritaš i rekle su da bi pravosuđe trebalo imati bar malo pravde. Ta takvi su i stvarali ovakvo pravosuđe. Jedna funkcionerka je na fejsu napala mlade, a oni su joj odgovorili: „Krepaj gade!“ Time su sve rekli. A ja se pitam: „Da li su to možda promjene o kojima naša oligarhija u zadnje vrijeme zdušno govori?!“
Ovih dana je umro dr. Zdravko Tomac. Samo su imali obiteljski sprovod. Vjerojatno je to bila njegova odluka – znao je da mu mnogi, mnogi neće doći na sprovod. Nekoliko godina sam dolazio u klub veterana na Trgu. Dolazio je i on i admiral Lošo, Bosiljko Mišetić i mnogi drugi „višeg kalibra“. Ponekad smo imali kao kružok gdje smo svi govorili svoja mišljenja. Oni su uvijek bili meritorni, a podržavao ih je voditelj kluba. To mi je dozlogrdilo pa sam u par navrata govorio o njima i nama. Rekao sam da nemaju alibi biti ekskluzivni domoljubi kad su svi u Jugi gradili komunjarsko-udbaške karijere dok smo mi bili progonjeni i mučeni. Po tome nismo isti i nećemo nikada biti. Uglavnom su šutjeli na to. Rekao sam da su krivo shvatili pomirenje hrvatskog naroda. Bili su nadmeni, uvjereni u ispravnost svojih nakana. Nikad nikome nisu platili piće i počastili koga tko uistinu nema. Častiti nekoga znači prihvatiti ga sebi ravna, a to oni ne dozvoljavaju.
Kršćansko obraćenje javnog djelatnika je javno priznanje činjenja zla hrvatskom narodu, pokajanje i zamolba za oprost. A to nitko od njih nije učinio. Pa na čemu smo? Taljiganje u sferi status kvo – do kada će trajati taj status? bez lustracije nema Kroacije! Makar se govori da je to nemoguće, zastarjelo itd. Društvena logika nema alternativu. Sve treba biti po zakonu i pravdi.
Krešo Čepo
(rođ. 1950. Tihaljina, Hercegovina)
O AUTORU
Krešo Čepo rođen je u Tihaljini,Hercegovina,1950 godine,gdje je završio osnovnu školu.Srednju ekonomsku završio je u Vinkovcima.Studirao je teologiju i komparativnu književnost u Zagrebu,što redovno,što uz rad.Kao hrvatski domoljub bio je dvadeset godina proganjan od UDBE.1984.godine bježi iz Hrvatske i četrnaest godina boravi u četiri zemlje;Austriji ,Njemačkoj,Australiji i Švicarskoj.1998.godine vraća se u Hrvatsku.Oženjen je i ima troje djece.
Za sebe kaže da je pjesnik,viši savjetnik za opću problematiku,ekumenist i kršćanski socijalist.Aktivist je za egzistencijalna,socijalna i politička prava preko trideset godina.U inozemstvu i tuzemstvu oduševljavaju ga čiste duše,iskrenost,jednostavnost i skromnost.
Objavio je kod Ćirilometodske knjižare dvije knjige:
1.) Plamena Hercegovina,književni radovi;pripovijesti,eseji,komentari,tužba za lustraciju Europskoj komisiji,Zagreb 2018.
2.)Plamena Hercegovina:pjesme,Zagreb 2018.
