Pitanje:
Hvaljen Isus. Fra Mate, trebam vašu pomoć i nadam se odgovore na neka pitanja. Muči me to što imam čudne reakcije pred ispovijed: uzdišem se, plačem ridajući, mene bilo kakav grijeh uznemiri, imam dečka, i teško se borimo s čistoćom, ja sam obraćena i sada vidim da ono što sam bila i ovo sad – opet sam pala.
Borimo se s čistoćom no teško, planiramo se ubrzo vjenčati, molila sam za muža i znam da mi je od Boga poslan – vjernik je i teolog, mene zanima što se događa s dušom za vrijeme ispovijedi, uznemire li se duhovi, što je to? Na putu moga prijašnjeg obraćenja imala sam duhovnika, ona je dobila dar govora u jezicima i dar spoznaje, molila je i rekla mi je da ja imam strah od braka, a to sam i ja osjetila i zbog toga sam privlačila loše dečke, što da učinim. Tina
Odgovor:
Draga Tina!
Psiholozi kažu da svaka trema dolazi od nedostatka kisika u mozgu. Znajući to čini mi se praktičnom i prihvatljivom vježbom, kako prije ispovijedi tako i kod drugih vrsta nastupa kada se pojavi trema, svjesno pojačano dublje disanje. Nešto slično praktični je savjet kojega sam davao i misnim čitačima, kod nastupa u crkvi i čitanja Božje riječi okupljenima. Konkretno kod ispovijedi da se ne bi preznojavala što i kako reći a da ne zaboraviš, praktično je na papiriću sebi napisati natuknice što bi trebalo za ispovjediti. Držim da bi sve ovo trebalo uspješno pripomoći u rješavanju tjeskobnog stanja pred i za vrijeme ispovijedi.
Odrasla si i zrela osoba – kako kažeš vjernica, te ti je svakako poznato da je bez obzira na trend u svijetu i naše osobne želje, za nas kršćane seksualnost pridržana za zajednički život supružnika u braku. I to bez obzira na naša eventualna opravdanja da smo zaljubljeni jedno u drugo i da se volimo. Držim da ne trebam spominjati kako je prema jednoj od Božjih zapovijedi i sedam teških – smrtnih grijeha, bludnost jedna od njih. Znati sve to a ipak svjesno ići u taj grijeh, jedan je od načina grijeha protiv Duha Svetoga o čemu i sam Krist govori.
Ispovijedati se i pričešćivati a svjesno ići u grijeh bludnosti unatoč prigovoru savjesti u jednu ruku je banaliziranje sakramenta ispovijedi, varanje Boga i obmanjivanje samoga sebe. Onaj koga voliš i tko te voli, dužan je i opravdano je očekivati iz te iste ljubavi, poštovanje osobe. Valjan razlog za apstinenciju od spolnih odnosa prija braka je u znatnoj mjeri i mirna savjest djevojke i mladića, kao i pristupanje sakramentima bez osjećaja krivnje. Spominješ svojega mladića koji je uz to i teolog, te mu je sve ovo o čemu govorim dobro poznato.
Ljudi današnjice tamo gdje je kriza pristupanja sakramentu ispovijedi, pojačano posjećuju psihijatre s njima razgovaraju, tražeći prikladne savjete i rješenja za osobne probleme i odgovore na upite. Ipak, bez obzira koliko nam razgovor s psihijatrom može pomoći u našim problemima, svakojakim upitima i stanjima, od njega ne možemo dobiti odrješenje od grijehe što se događa kod sakramentalne ispovijedi. Samo nas svećenik može odriješiti od naših grijeha.
Sakramentu ispovijedi se trebamo radovati a ne strahovati niti imati predrasude. Za vrijeme ispovijedi, istresi sve što te muči bez ikakvog obzira. Ne treba te mučiti obzir, jer svećenik je vezan čuvanjem ispovjedne tajne. Uz to i on sam je grješan, ispovijeda se, a pravo govoreći nitko baš nije znatiželjan kakvi su nečiji grijesi. Ako se kod ispovijedi uznemirimo to može biti i dobro, jer ne možemo izići isti kakvi smo i došli. Bog nas poput vatre čisti i pročišćava od hrđe grijeha, a to zna biti po malo i bolno.
U svakom slučaju preporučljivo je moliti za budućega muža/suprugu, te s vjerom u Božju pomoć ići kroz život. Negativna autosugestija ili nekoga sa strane kako će nam se nešto loše u životu dogoditi, pripomaže da sve negativno počinjemo promatrati, tako se osjećati i ponašati što rezultira negativnim svršetkom. Nepotreban je strah ako svoje životne puteve prepustimo Gospodinu, koji se brine za svoju djecu i svakoga od nas ponaosob. Životna lutanja koja kažeš da si iskusila, promatraj kao lekcije jer Bog unatoč svemu piše pravo i po krivim crtama našega života. Jer kako čitamo iz iskustva sv. Augustina u njegovim „Ispovijestima“: „Nemirno je srce naše o Bože, dok se ne smiri u tebi!“
Uz pozdrav, poštovanje i svako dobro.
Fra Mate Tadić
