Sada znam, zašto živim,
za koga bih, živjet’ htjela.
Svatih sada iznenada,
za kim’ žudi, duša moja!
Isuse moj, Tebe ljubim,
Ti si radost mog života.
Srce mi želi u Visine,
gdje je sreća i ljepota!
Zašto živim, zašto trpim?
svatih sada, ovog časa.
Svi oblaci moga jada,
nestali su iznenada!
Ti si ljubav, moja Nada,
Prijatelj moj vjerni.
Zato dušo, ljubi Njega,
On je Alfa i Omega!
Sada znam, zašto živim,
što moj Isus, meni znači.
Sve što do sad, znalo nije,
sad mi srce razumije! (Bogu hvala!)
( Anđela Herendić, – “Isusova mrvica”)
