Moj Isuse, pastiru mili, Ti me pogledaj i zakrili. Nježno me privij na grudi svoje, da osjetiš Isuse, kako kuca srce moje. Puno toga bi htjela učiniti, puno toga napraviti,,, no što god krenem sve se izjalovi, prebrzo me snaga izda, od silnih obaveza izgubim se u mislima. Vrijeme ide, ja na po’so hitam, pa se pitam što me tam sve čeka? Idem tamo, al’ mi se ne ide, isti po’so, ista zgrada, sve je tlaka i monotonija teška, niti malo volje za posao nemam,,,!
Moj Isuse ja u firmu ušla, kuham kavu i raspored si pravim, da vidim što ću prvo i odakle da krenem? Mnogi uredi, dugi hodnici. Puno posla, obaveza raznih, svega ima samo volje nema. Kavu pijem i pogled svoj dižem, pa ugledam Biće najmilije. Gledam tebe Isuse moj dragi kako mi se ohrabrujuće smiješ! Dok te gledam nelagoda me hvata, pa se pitam šta se to sa mnom događa? Još jutros sam te molila da uza me budeš. Al izgleda od kuće do posla, ja Tebe izgubila!? Il’ si se Isuse, sa mnom poigrao, pa si me na kušnju stavio, da vidiš kako se na poslu ja vladam? Dal’ tipkam po mobitelu il’ se brzo svoga posla laćam? Kavu pijem i brzo ja hitam svome poslu onako po rasporedu. Da izvršim obaveze svoje, da se vidi djelo ruke moje.
Tvoj mi pogled samo jedan dovoljan, da se volja povrati, da se savjest probudi, da promislim zbog čeg’ ja na posao dolazim.
Moj Isuse, hvala ti na prilici, da mogu raditi i da pripadam ovoj radnoj zajednici. Zajednica gdje vlada prijateljstvo i sloga. Red, rad i radna disciplina, gdje smo svi isti i potrebni, bez obzira na kojoj smo funkciji. Isuse, blagoslovi moje direktore koji se zalažu, da naša firma postoji, koji se trude posao zadržati, da bi nama plaću mogli dati. Blagoslovi i nas radnike, da savjesno i odgovorno obavljamo obaveze koje se od nas traže, pa i one izvanredne, jer zna naš direktor zbog čeg’ su one potrebne.
Kako te molim za firmu našu voljenu, tako te molim udijeli Isuse blagoslov svoj na sve radne ustanove, da se vrši volja Tvoja, da bude reda, rada i discipline, jer bez zalaganja nema ni napretka. Daj da svi imamo svoje radno mjesto i odgovornost kako prema poslu tako i prema višem cilju. A taj cilj su naša djeca, koja kroz naš primjer življenja uče i stječu radne navike, koje će im za život biti potrebne.
Isuse, blagoslovi naš rad i svako djelo koje je za opstanak života potrebno. Daj da bude više struka i zanata, više posla i predanja, Daj da se izuče i povrate oni davno izumrli obrti i zanati, da više ne bude po principu kupi, plati i po isteku garancije baci. Da se više smeđe ne gomila, da se okoliš ne ubija. Već daj da živimo po principu zdrave mudrosti i razuma, savjesti i odgovornosti. Da težimo Isuse, čistom izvoru života koje nam daruješ po zrakama svoga Božanskoga Milosrđa!
( Molitvu prema nadahnuću napisala Ankica Čolić )
