ROĐENJE GOSPODINOVO – BOŽIĆ
Tomislavgrad, 25. prosinca 2012. u 10, 30 sati
UVOD
Psovače, prema Svetom Pismu čeka najteža kazna. Sv. Ivan Zlatousti govori: “Želite li da vas mine nesreća, okanite se psovke! Budite uvjereni: dok psovači ne prestanu psovati, svakim će danom nazadovati vaša polja, svi vaši poslovi i sva vaša nastojanja!”
Može li hulitelj Božjega Imena očekivati da će ga Bog u životu blagosloviti, da će mu pomoći i zaštititi? Naravno da ne može. Naprotiv, njega – prema Bibliji – čeka najteža kazna.
Slušajući božićne ispovijedi naših vjernika, upada u oči da je psovka kao sotonska molitva i litanije Sotoni, prisutna u najtežim oblicima od najmanje djece, preko mladih, zrelih ljudi u čemu prednjače muškarci do starih osoba.
Je li božićna proslava i blagdansko opuštanje tek stanka, kako bi se jezik ohladio i pripremio za još veće hule na Boga i svece? Jesmo li kao narod prokleti zbog psovke i koliko nam još nedostaje do psovačke mirovine?
Vjerniče kršćanine, jesi li svjestan što time činiš, znaš li cijeniti svoje dostojanstvo, poziv i poslanje? Danas dok proslavljamo Euharistiju na Kristov rođendan, pokajmo se i molimo Božje oslobođenje od pošasti psovke i njegovo milosrđe.
HOMILIJA
Dogodilo se u Rusiji u tijeku Drugoga svjetskoga rata. Provalio časnik s vojskom u crkvu, gdje su se vjernici molili. Derao se i vikao da iziđu na polje, jer će crkvu srušiti. Ali kad je vidio Kristovu sliku, zgrabio ju je i bacio na pod govoreći: „Koji god ne pljune na sliku, bit će ubijen!“
Jedan čovjek ustane i reče: “Oprostite mi” i pljune na sliku. Tako ih i još nekoliko. A potom skoči 14-godišnja djevojčica, sagne se nad slikom, obriše pljuvačku i poljubi sliku. Časnik je odmah ubije, a djevojčino tijelo pokrije sliku.
Nastupila je mrtva tišina. Oficir se zbunio i napustio crkvu. Otac djevojke, koji je i sam pljunuo na sliku, poče plakati i reče: “Oprosti mi, dijete moje! Da sam znao da ćeš ti to učiniti, ja bih to učinio namjesto tebe!” To je hrabrost i mučeništvo djevojke. A koliki samo vjernici kršćani, psovkom pljuju po Bogočovjeku Isusu Kristu?
Biti Isusov mučenik jest i danas poziv i dignuti svoj glas protiv psovke.
Svjedočiti za Krista i protiviti se njegovu ismijavanju u današnjem svijetu i društvu.
Što slavimo danas na blagdan Božića? Otajstvo da je Bog je postao čovjekom. A što to znači i može li se to uopće shvatiti? „ I Riječ tijelom postade i nastani se među nama“, kaže sv. Ivan evanđelist.
Bog se rodio kao što se svaki dan rađaju, stotine tisuće ljudskih bića na ovoj zemlji. Bog je postao embrij. Ovisan od drugima. Evanđelist Ivan svjesno bira izričaj: Riječ je tijelom postala.
Danas na najradosniji blagdan proslave rođendana novorođenoga Isusa, možda nam se nameće upit: Zašto barem danas ne govoriti o teškim temama, biti u potpunosti radostan i novorođenom Kralju prinijeti sebe i svoje molitve u jednostavnosti i čistoći srca?
Bog nas je obdario novorođenim Djetetom, a što mi danas donosimo pred njega i što mu prinosimo u jasle? Imamo li hrabrosti prići jaslama novorođenoga Isusa i uputiti mu svoje molitve, ako znamo da ćemo čim prijeđemo crkveni prag ili već sutra i ovih dana s neba svojim psovkama skidati Boga i sve svece nebeske? Dokle ćemo po riječima starozavjetnoga proroka Ilije, hramljati na dvije noge? Kad ćemo prekinuti prokletstvo našega naroda, trganjem lanaca teške psovke i konačno biti kršćani – Kristovi?
Čovjeku se srce slama i krv ledi dok s nevjericom sluša, kako usta maloga djeteta koje još ne zna gdje je desno a gdje lijevo, već izvrsno izgovara sotonskim jezikom najteže bogohulne psovke. Slušati o duhovnom stanja naših mladih vjernika i onih srednjih godina, zna podsjetiti na kuću s lijepom fasadom u kojoj se nalazi trulež koja zaudara.
Slušati stare vjernike koji bi trebali biti uzor mlađima, kako cijeli život hramljaju na dvije noge u ispovijedanju uvijek istih grijeha đavlekanja i gromekanja i nikako da se od toga oslobode i pomaknu. Podsjeća kako im je vjera običaj, bez išta od onoga što bi trebalo biti življena i djelatna vjera.
Neka naša molitva danas bude: Novorođeni Bogočovječe Dijete u jaslama. Što da ti danas prinesemo i čime da te obdarimo? Prikazujemo ti i prinosimo sve one vjernike teške psovače, koji te nemilice masakriraju i redovito pljuju svojim bogohulnim psovkama i sotonskim jezikom. Očuvaj naš narod od teškoga prokletstva psovke i neka ga štiti plašt tvoga očinskoga blagoslova i Marijin zagovor.
Danas na blagdan Božića odluči se za Boga, a odreci se Sotone i njegova govora u psovkama. Čuvaj i ljubi svoje svetinje, te imaj snage upozoriti druge da ne vrijeđaju tvoje svetinje. Hodimo Božjim putovima pa ćemo biti, narod od Boga blagoslovljeni.
U svom promislu i planu spasenja, Bog uzima, ima našu ljudskost i postaje malo dijete, koje nas danas veseli i donosi nam spasenje. Zato smo prije Božića novorođenom Djetetu, pripremali put u svojemu srcu i duši.
Novorođeno Dijete u jaslama donosi nam radost i mir, te smo i mi dužni danas nositi i dijeliti mir među ljudima i u svijetu u kojemu živimo. Napose smo dužni donijeti radost, veselje i mir, tamo gdje ovo Dijete neće moći doći. A nažalost još su tolike razorene obitelji i srca u koja ovo maleno Dijete neće imati pristupa.
Pomozimo mu kao njegovi suradnici, otvoriti tolika vrata i srca da i do njih stigne i njima donese radost, koju samo može donijeti dijete i dječje vesele oči.
Sv. Leon Veliki papa na ovo dodaje da „nema mjesta i vremena nikakvoj žalosti u danu kada se rađa život!“
Ovo novorođeno Dijete darovalo nam je novi život, svojim dolaskom u povijest i pozvalo nas da i mi pomognemo naći život tolikima. On je kroz ljudsku narav uzeo i okusio sve, osim grijeha, te nas kao takav može razumjeti. Prošao je trnoviti put od betlehemske špilje gdje dijeli sudbinu siromašnih pastira, bijega u Egipat, siromašnoga djetinjstva, poruge križa i sramotne smrti.
Iz ovog trnovitog života rodio se svima nama novi život i vječno spasenje. Zato nam pruža ruke iz jaslica da ga prihvatimo u svima oko nas kroz duhovnu i materijalnu pomoć, da ih približimo njemu.
Na dobro vam došao Božić i sveto Porođenje Isusovo!
fra Mate Tadić
