Rođenje B. D. Marije – Mala Gospa

57

godina B

 

 

 

 

alt

Tomislavgrad, 8. rujna 2012. u 9 sati

 

Mih 5, 1-4a

Ps 13 (12), 6ab. 6cd

Mt 1, 1-16. 18-23

 

UVOD

”Radosno svetkujemo rođenje Blažene Marije Djevice: iz nje se rodilo Sunce pravde, Krist Bog naš!”
Tim zanosnim riječima započinje današnje bogoslužje u Marijinu čast. Ona je Kristorodica i Bogorodica, jer je rodila čovjeka i Sina Božjega. Ona je hram Duha Svetoga.

Time je postala pralik i Majka Crkve. Rodila je Sunce pravde, te time postala Zora čovječanstva. Sveti pisci, napose crkveni oci u Mariji vide pralikove Staroga Zavjeta, kojih je ona ispunjenje.
Da bi se i u životu svakoga od nas, ispunio Božji naum, poslanje i plan na početku današnje proslave Marijina rođendana i misnoga slavlja, pokajmo se za grijehe i propuste.

 

HOMILIJA

Bježeći u malim gumenim čamcima i pod cijenu života iz Albanije, koja se proglasila prvom ateističkom zemljom, oslobođena od Boga i vjere, prvo što su umorni, iscrpljeni i jedva preživjeli ljudi zatražili na drugoj obali slobode, nije bio kruh, voda ili lijekovi, nego najčešće krštenje za sebe i svoju djecu. Bježeći iz tame u svjetlo, iz ropstva u slobodu, da bi postali osobe s dostojanstvom i svojim pravima, krštenje je za prebjegle bio najvažniji i prvi korak slobode i života dostojna čovjeka.

Na sličan je način i hrvatski narod, prije mnogo stoljeća slobodno zatražio i prihvatio krštenje, jer su u njemu i po njemu otkrili svoju slobodu, uključenost u ondašnje međunarodne tokove i zbivanja. Prihvatili su blago vjere i ono je tada postalo i trajno ostalo životno povezano s njihovom i našom slobodom, identitetom i dostojanstvom. Tu povezanost kasnije smo izrazili poznatim geslom: „Sloboda zlatna i krst časni, od stoljeća sedmog sve do naših branitelja!“

Znamo da je život škola i u toj je školi potrebno, trajno rasti i odgajati se za slobodu. Često mislimo da je sloboda nešto što imamo automatski i po rođenju. To je samo donekle točno, jer apostol naroda Pavao ne bi nikada rekao da nas je Krist za slobodu oslobodio. Naša sloboda traži Kristovo oslobođenje, ono koje nam nitko umjesto Krista ne može dati.

U toj Kristovoj slobodi trebaju se odgajati novi naraštaji, onom istom čežnjom kojom su je naši preci primili odbacujući poganstvo a prihvaćajući kršćanstvo. U toj Kristom oslobođenoj i odgovornoj slobodi, osobni identitet nije usamljeni posjed, već plod pripadnosti, zajedništva obitelji, naroda i društva.

Marijinim rođenjem, čiji blagdan danas slavimo, Bog je udario temelje toj novoj, odgovornoj i oslobođenoj slobodi. Onoj koja je barem zanimljiva i onima, koji Krista ne priznaju. U Marijinoj školi i Krist Isus, kao dječak, učio je osnovne okvire slobode u Bogu.

Započela je nova školska godina. Imamo programe i planove odgoja i obrazovanja mladeži. Bilo bi zanimljivo vidjeti koliko je u njima prisutna ova Kristova sloboda, koja nas je održala sve do danas na prilično trusnom i raznim vjetrovima izloženom području. Škola i njezin odgojno-obrazovni program, rađanje novih naraštaja bitna je za svako društvo.

Marija je prava učiteljica istinske slobode. Shvatila je da Bog raspršuje oholice umišljene, da silne zbacuje s prijestolja a uzvisuje neznatne, da gladne puni dobrima, a bogate otpušta prazne. U toj i takvoj slobodi odgojila je svoga Sina i pripremila ga za djelo spasenja ljudskoga roda, koje mu je Otac povjerio.

Pripovijeda se kako je neka majka, zabrinuta zbog ovisnosti svoje kćeri slatkim i kolačima, sve pokušala da bi se toga oslobodila. Govorila je, uvjeravala i odvraćala je od te ovisnosti, ali ništa nije koristilo. Odlučila je i pošla sa kćerkom mudrom Ghandiju. Kad mu je izložila poteškoću, on ih je obje poslao kući, rekavši da dođu za tri tjedna.

Nakon tri tjedna, Ghandi je porazgovarao s kćerkom i uvjerio je da se oslobodi svoje ovisnosti. Kad ga je iznenađena majka u čudu zapitala zašto joj sve to nije rekao odmah, prije tri tjedna, Ghandi je odgovorio: „Zato što sam i ja sve do prije tri tjedna, bio ovisnik o kolačima!“

Sloboda se ne tumači, nego svjedoči! Kristova sloboda se najprije živi, a tko je živi može o njoj govoriti i drugima pomagati da se za nju opredjeljuju.

Novi kršćani su vrlo brzo uspjeli saznati, gdje je i od koga se Marija rodila. Zapamćeno je da su joj roditelji Joakim i Ana dugo bili bez djece, te da su je od Boga izmolili. Bilježi se – ne u Bibliji nego u drugim vjerodostojnim spisima iz onih vremena – da je kao djevojčica bila na odgoju u jeruzalemskom Hramu, zajedno s mnogima i da su svećenici prepoznali njezinu posebnost.

Danas – na blagdan Marijina rođenja, treba istaknuti da je rasla kao svako tadašnje dijete, ne u mitu nego u povijesti u određeno doba i na određenome mjestu. Da je u obitelji naučila vjeru i povijesni smisao svoga naroda, njegovo poslanje – da je bila kći, učenica i vjeroučenica.

Velika mi djela učini Svesilni – neizmjerno Veliki – što pogleda na neznatnost – malenost – službenice svoje, životna je ispovijest, iskrena zahvalnost, veličanstveni himan Bogu stvoritelju, Majke Marije, čiji rođendan radosno slavimo.

U evanđeljima je jasno opisano da je Isus stvarno živio ideale što ih je proglasio blaženima u Govoru na gori: poniznost, strpljivost, blagost, smirenost, milostivost, jakost. Zasigurno je to uočavao i na svojoj majci još kao dijete i u tom dijelu života nastojao je oponašati, kao što svako dijete čini. Zbog toga kad kod Isusa uočavamo navedene ljudske i duševne vrline, možemo zaključiti da ih je učio u Nazaretskoj školi svoje majke i Josipa.

U današnjem bogoslužju Crkva predlaže odlomak iz Matejeva evanđelja s Isusovim rodoslovljem od Abrahama do Josipa. Za nas možda nabrajanje imena u tom rodoslovlju, izgleda isprazno i skoro bezvrijedno. Tim rodoslovljem Matej je želio ukorijeniti Isusovo rođenje u našu ljudskost, gdje su istaknute i četiri žene prije Marije obilježene neobičnim, grješnim znakovima Izabranoga naroda. Tamara je začela dijete sa svojim svekrom, Rahela je bila javna bludnica, Betšeba preljubnica, Ruta strankinja i inovjerka.

Spomenute starozavjetne žene u Isusovu rodoslovlju očituju Evino prokletstvo, dok njima nasuprot stoji Marija. S njome završava Isusovo rodoslovlje, rađa se Isus koji grješno prokletstvo, simbolizirano grješnicama iz rodoslovlja, pretvara u blagoslov. Time počinje era novoga pokoljenja i čovječanstva, kojemu je Marija zora vječnoga sunca.

Blagdan Marijina djetinjstva slavimo na početku školske godine, čime se naglašava da u svakoj djevojčici vrijedi gledati veliku nadu, odgajati je naobražavati i poštovati – kako je Ana postupala s Marijom. Djevojčice bi u obiteljima ovaj blagdan mogle doživljavati, kao svoj posebni dan.
Svako je rađanje – ne samo Isusovo bogoljudsko – itekako važno. Treba ga radosno očekivati od prvoga dana začeća, radi njegove osobne sreće. Mora biti željeno da bi znalo radosno željeti.

Novorođeni život nije vlasništvo roditelja. Božji je i neizmjeran dar, ali i obveza roditeljima. Prigoda je upitati se: „Jesmo li spremni, prihvatiti Božji plan o čovjeku i s nama?“ Onaj san i plan, koji mijenja naše planove, zamisli, očekivanja i zacrtane korake.

I nas Bog danas poziva sudjelovati u povijesti spasenja svijeta. I mi smo pozvani biti nositelji i začetnici novoga načina života i novih međuljudskih odnosa. Pridružimo se molitvama i pjesmom svima, koji slave Mariju kao svoju zaštitnicu. Neka nas ona čuva od zla, grijeha i svih opasnosti. Molimo ju, da nas kao Majka brani, čuva, štiti i vodi putem koji nam daje sigurnost i sretnu budućnost.

 

 

fra Mate Tadić

 

 

 

 

 

{fshare}

 

 

 

Nedavno objavljeno:

 

 

 

22. Nedjelja kroz godinu

 

21. Nedjelja kroz godinu

 

20. Nedjelja kroz godinu

 

Uznesenje B.D. Marije – Velika Gospa

 

19. Nedjelja kroz godinu

 

17. i 18. Nedjelja kroz godinu

 

16. Nedjelja kroz godinu

 

 

 

 

PODIJELI