Ponedjeljak, 25. 12. 2017.
ROĐENJE GOSPODINOVO
Svetkovina
ČITANJA:
Danja misa: Iz 52,7-10; Ps 98,1-6; Heb 1,1-6; Iv 1,1-18
Prvo čitanje: Iz 52, 7-10
Neka svi krajevi zemlje vide spasenje Boga našega.
Čitanje Knjige proroka Izaije
Kako su ljupke po gorama noge glasonoše radosti koji oglašava mir, oglašuje sreću, navješćuje spasenje govoreći Sionu: »Bog tvoj kraljuje!« Čuj, glas ti podižu stražari, zajedno se raduju jer na svoje oči gledaju gdje se na Sion vraća Gospodin. Kličite, zajedno se radujte, razvaline jeruzalemske, jer Gospodin je utješio narod svoj, otkupio Jeruzalem. Ogolio je Gospodin svetu svoju mišicu pred očima svih naroda, da svi krajevi zemlje vide spasenje Boga našega.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam: Ps 98, 1-6
Pripjev:
Svi krajevi svijeta vidješe spasenje Boga našega!
Pjevajte Gospodinu pjesmu novu,
jer učini djela čudesna.
Pobjedu mu pribavi desnica njegova
i sveta mišica njegova.
Gospodin obznani spasenje svoje,
pred poganima pravednost objavi.
Spomenu se dobrote i vjernosti
prema domu Izraelovu.
Svi krajevi svijeta vidješe spasenje Boga našega.
Sva zemljo, poklikni Gospodinu,
raduj se, kliči i pjevaj!
Zapjevajte Gospodinu uz citru,
uz citru i zvuke glazbala,
uz trublje i zvuke rogova:
kličite Gospodinu kralju!
Drugo čitanje: Heb 1, 1-6
Bog nam progovori u Sinu.
Početak Poslanice Hebrejima
Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima; konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu. Njega postavi baštinikom svega; Njega po kome sazda svjetove. On, koji je odsjaj slave i otisak bića njegova te sve nosi snagom riječi svoje, pošto očisti grijehe, sjede zdesna Veličanstvu u visinama; postade toliko moćniji od anđelā koliko je uzvišenije nego oni baštinio ime.
Ta kome od anđela ikad reče: Ti si sin moj, danas te rodih; ili pak: Ja ću njemu biti otac, a on će meni biti sin. A opet, kad uvodi Prvorođenca u svijet, govori: Nek pred njim nice padnu svi anđeli Božji.
Riječ Gospodnja.
Evanđelje: Iv 1, 1-18
Riječ tijelom postade i nastani se među nama.
Početak svetog Evanđelja po Ivanu
U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade u njoj bijaše život, i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze.
Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet; bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego – od Boga. I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu – slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine.
Riječ Gospodnja.
Uvod
Približavao se kraj prvog stoljeća. Gotovo svi apostoli su završili svoju službu na zemlji i svoj život završili kao mučenici radujući se što i na taj način mogu proslaviti svog Gospodina. Ostao je još jedino sveti Ivan apostol koji kao da ga je Bog ostavio da napravi zaključak na sve ono što su ostali apostoli učinili. Tri sveta evanđelja cirkulirala su među braćom i tada je Bog potaknuo sv. Ivana da i on napiše evanđelje u kojem bi opisao svoj odnos sa Isusom kao jedan od očevidaca. U crkvi su već počele određene špekulacije o Isusu i njegovoj božanskoj prirodi.
Sveti Ivan počeo je s pisanjem. Nije želio ponavljati ono što su njegovi prethodnici već rekli. Zbog toga njegov opis Isusovog rođena nema sve one pojedinosti koje imaju ova tri evanđelja. Ono što je sveti Ivan želio naglasiti je ta božanska komponenta Isusa Krista koji je bio istovremeno i Sin Božji i Sin čovječji. Upravo zbog toga Njegov naglasak u opisu Isusa Krista je različit od naglaska kojeg su dali njegovi prethodnici. On krista uspoređuje sa svjetlom i riječ – Logos.
Stručnjaci tvrde da kod pisanja evanđelja sveti Ivan je koristio najviše tisuću riječi. Nevjerojatno je da koliko se prekrasno mogu opisati Božje veličine sa samo tisuću riječi. Svakako, to je moguće kada Duh sveti inspirira pisca. Upravo zbog toga sveti Ivan i počinje svoje evanđelje: U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga.
Homilija
U predbožićno vrijeme ukrašavaju se ulice, dućani, domovi, a za ukrašavanje se koriste svjetla. Mala, velika, jednobojna, šarena – svjetla stvaraju atmosferu i pridonose ugođaju. Ljudi vole svjetla!
Svjetlo se pojavljuje i u Bibliji. Što Biblija ima za reći o svjetlu? Otvorimo zajedno Stari zavjet u Izaiji 60,1-6.
O kome je ovdje riječ? Izrael treba biti svjetlo narodima. Ovi redci pisani su kao proročanstvo za Izraelovu budućnost. Pred njima se nadvija Babilonsko ropstvo. Propustili su biti svjetlo svijetu i Bog će maknuti svoju zaštitničku ruku od njih. Njihovo svjetlo će u potpunosti nestati odlaskom u Babilonsko ropstvo. Međutim, prorok u ovim redcima gleda preko Babilonskog ropstva i proriče pozitivnu budućnost za Izrael. Oni će biti svjetlo narodima. Okolni će narodi dolaziti k njima, kako bi se poučili o nebeskom Bogu.
Je li se ovo ikada ostvarilo u povijesti Izraela nakon Babilonskog ropstva? Jesu li narodi počeli masovno dolaziti k njima? Oni su ponovno otišli svojim putovima i zaboravili Božje planove s njima. Stoga Bog šalje jednog čovjeka koji će preuzeti ulogu Izraela i biti to istinsko svjetlo koje je Izrael propustio biti. On će biti Izrael umjesto Izraela. Tamo gdje je Izrael pao, On će pobijediti i time donijeti pobjedu ne samo Njima, nego cijelom čovječanstvu. Evanđelist Ivan kaže o Njemu: Ivan 1,9.
Svjetlo je rasvijetlilo svijet i privukao ka sebi pozornost svih naroda. Evanđelist Matej nas izvještava da se pri Kristovom rođenju pojavila sjajna zvijezda (Matej 2,2). Poganski mudraci su bili zaintrigirani ovom pojavom o došli su vidjeti što bi to moglo biti. Oni ispunjavaju Izaijino proročanstvo, koje smo upravo čitali: Izaija 60,3.6.
Kraljevi s istoka dolaze u Izrael, vidjeti svjetlo, malo djetešce, a djetešce darivaju zlatom i tamjanom. Čime darivaju mudraci s istoka malog Isusa: Matej 2,11? Zlato i tamjan. Isus postaje za Izrael ono što je Izrael propustio biti – preuzima ulogu Izralea. On je to pravo svjetlo koje rasvjetljuje svakog čovjeka, kao što kaže Ivan. Međutim Ivan nastavlja dalje i govori o neočekivanom obratu: Čitamo Ivan 1,10-11.
Svjetlo je došlo u Isusu Kristu, ali svijet Ga nije prepoznao. „K svojima dođe, ali Ga njegovi ne prepoznaše!“ Stvorenja nisu prepoznala svojeg Stvoritelja. Kako je moguće da ljudi nisu prepoznali svojeg Stvoritelja, izvor sveg života, vladara cijelog svemira? Zar su bili toliko slijepi? Tekst koji smo upravo čitali kaže ne samo da Ga nisu prepoznali, nego Ga nisu primili – nisu Ga primili u smislu gostoprimstva.
U antičkom svijetu gostoprimstvo je bilo pravilo. Ukazati gostoprimstvo, čak i apsolutnom strancu, je bila moralna obaveza svake osobe. Ne ukazati gostoprimstvo značilo bi usprotiviti se kulturnim i moralnim norama tog vremena. Ne primanjem Isusa ljudi su pokazali nedostatak kulture i morala. Ljudima je svjetlost koja je u Isusu jednostavno smetala. Nisu htjeli dozvoliti da ih ona obasja, jer to bi za njih značilo da moraju otvoriti svoje oči, suočiti se sa stvarnošću, mijenjati se! Lakše je odvratiti pogled, ne prepoznati, ne primiti, odbaciti. Ivan piše upravo o tome u Ivan 3,19-21.
Ovo je sud, kaže Ivan. Sud se događa svaki puta kada se susretnemo sa svijetlom koje je u Kristu. Svaki put kada smo suočeni sa tim svijetlom mi donosimo odluku – ZA ili Protiv. Kada nas obasja svijetlost od Krista onda postaju vidljivi naši nedostatci. Na svijetlu se mrlje i nedostatci ne mogu sakriti. Svijetlo sve otkriva. Stoga je ljudima neugodno na svijetlu koje će osvijetli sve njihove nedostatke. Ljudi ne vole da se vide njihove greške. Kao rezultat ljudi bježe od svijetla, vjerujući da su riješili svoj problem ako su se sakrili od svijetla – kada su se sakrili od Boga.
Sjećamo se Boga u Edenskom vrtu koji svake večeri dolazi susresti se sa Adamom i Evom. Međutim, jedne večeri njih nema – oni se skrivaju. Sagriješili su, onečistili su se. Shvaćaju da će svijetlost koja dolazi od Boga osvijetliti njihov grijeh i oni ne žele biti suočeni sa tim svijetlom. Lakše je sakriti se, nego priznati sebi i drugima da smo u krivu.
Biblija nam kaže da će pri Kristovom dolasku ljudi govoriti gorama i kamenju „padnite na nas i sakrijte nas od slave/svijetlosti Onoga koji sijedi na prijestolju!“ Ljudi ne žele biti obasjani svijetlom – ne žele da njihovi grijesi budu javno vidljivi. Boje se, jer se ne žele suočiti sa svojim stanjem. Iz tog razloga su ljudi odbacili Isusa kada je prvi put došao. Iz tog razloga će se ljudi skrivati od Njega kada bude drugi put došao.
Kako je sa mnom? Bojim li se ja susreta sa svijetlom? Imam li razloga za bojazan? Bog nas zove k sebi ne da bi nas osudio i uništio, nego da bi svijetlost koja dolazi od Njega unijela blagoslove u naš život. Ovo Božićno vrijeme treba biti još jedna podsjetnik na Isusa. Bog za nas ima dobre planove i On nas želi obasuti svojim dobrim darovima. Blagoslovi su za vječnosti, ali kao što se sud događa već u sadašnjosti svaki put kada sam konfrontiran sa svijetlom koje dolazi od Boga, tako su i blagoslovi osjetni već u sadašnjosti svaki puta kada dopuštam svijetlu koje dolazi od Boga da obasja moj život. Isus o tome govori u Ivanu 8,12.
Tko slijedi Isusa sigurno neće hoditi u mraku. On će dobro znati što je pošteno, što je moralno, što je pravedno. Živeći po Božjim uputama mi unosimo blagoslove u svoj život i u živote drugih. „Tko slijedi Isusa sasvim sigurno neće hoditi u tami, nego će imati svijetlo koje vodi u život!“ Kroz cijelo Ivanovo evanđelje možemo slijediti motiv svjetla. Da bi ovo oslikao Ivan u slijedećem poglavlju donosi zapis o čovjeku slijepom od rođenja. Ovaj čovjek je proveo cijeli svoj život u tami. Međutim, čeznuo je za svijetlom. Susret s Isusom će mu omogućiti upravo ono za čime je čeznuo. Čitajmo Ivan 9,1-5.
Isus je svjetlo svijeta! On je došao kako bi osvijetlio svakog. On će iskoristit ovaj beznadežan slučaj slijepca od rođenja i donijeti će svjetlo u njegov život. Nije slijepac kriv za svoju bolest – jednostavno živimo u svijetu grijeha gdje Sotona, grijeh i bolesti vladaju. Ali Isus je jači od svega toga i On će na ovom primjeru pokazati kako to izgleda kada se netko prepusti Njemu da unese svoje svjetlo u njegov život. Ivan 9, 6-7. Ivan 9,8-17; 9,18-23; 9,24-34; 9,35-41.
Slijepac od rođenja u susretu s Isusom dobiva vid. Oni koji su trebali imati jasan duhovni vid, književnici i farizeji, nisu Ga primili – odbacili su Ga. Međutim, jednostavni slijepac primio ga je, a Isus je za uzvrat oplemenio ne samo njegov duhovni, nego i fizički vid. U susretu s Isusom, u životu s Isusom, nalaze se ne samo duhovni, nego i fizički blagoslovi. A ono što je najvažnije jeste da su ti blagoslovi samo uvod u blagoslove koji će nas pratiti kroz cijelu vječnost. Bog je svijetlo i tko živi u Božjem svjetlu nema se čega bojati.
Kako je sa monom? Primam li ja Isusa? Prepoznajem li ga? Ukazujem li mu gostoprimstvo pozivajući Ga u moj život? Bog želi ući i u tvoj i moj život, kako bi u njega unio svoje blagoslove. Ako mu dopustimo On će i za nas učiniti što je učinio za slijepca od rođenja.
Najzad Ivan kulminira svoj govor o Isus kao svijetlu na kraju Ivana 12. poglavlja – kratko prije gornje sobe, uhićenja i raspeća. Pogledajmo koja je Kristova posljednja poruka okupljenom narodu prije povlačenja u gornju sobu: Ivanu 12,35-43.
Isus je svjetlo koje želi obasjati svakog čovjeka. Ako mu dopustimo On će za nas činiti velike stvari. Čuda se događaju u životima onih koji se stavljaju pod spasonosni utjecaj Božjeg svijetla. Nažalost nisu svi Kristovi suvremenici prihvatili svijetlo u Isusu. Međutim, oni koji su prihvatili nikada zbog toga nisu požalili, jer to svijetlo unijelo je blagoslove u njihov zemaljski život i otvorilo za njih vrata vječnosti.
Kako je samnom? Hodam li rađe u tami, ili se rado stavljam od Kristovo svijetlo da ono ukaže na moje nedostatke i mane? Skrivam li se poput nekih, odbacujem li Ga poput drugih, ili Ga radosno prihvaćam poput jednostavnog slijepca od rođenja koji u Bogu nalazi svu svoju sigurnost i svoju jedinu nadu?
Noć je. Hodam meni dobro poznatom ulicom. Poznajem svaki stup, svaku ogradu, svako dvorište. Iako ulične svjetiljke ne svijetle ništa me ne može iznenaditi. Najzad, proživio sam u ovoj ulici šest godina, jedan dobar dio mog djetinjstva. Čak i po potpunom mraku krečem se kao usred bijelog dana. Niti pas, koji nalazeći se usko uz ogradu odjednom počinje lajati, ne može me iznenaditi. Tisuće puta je na isti način zalajao, stoga mi je to iznenađenje već dobro poznato. Ne bojim se nikakvih iznenađenja, jer sva koja mogu naići već dobro poznajem. To je moja ulica.
Iznenada gubim tlo pod nogama i padam u dubinu. Sa cipelama stojim u blatu, a moj sako je prljav. Na sreću ništa nije polomljeno. Polako izlazim iz prokopa za novi električni vod i shvaćam da u mojoj ulici postoje iznenađenja koja još ne poznajem, iznenađenja sa kojima nisam računao. Da su ulične svjetiljke radile, prokop me ne bi iznenadio. Da je bilo svijetla, moj sako sada ne bi bio prljav.
Bog nas poziva na život u svijetlu. Isus osobno želi biti naše svijetlo. On želi obasjati nas i našu životnu stazu. Jesam li mu spreman to dopustiti? Završni tekst za ovo naše razmišljanje nalazimo u 1.Ivanovom 1,5-7.
Živjeti s Bogom znači živjeti u svijetlu. Život s Bogom približava nas i jedne drugima. Naš odnos s Bogom odražava se i na naše međuljudske odnose koji postaju kvalitetniji. I najzad život u svijetlu omogućuje Bogu da očisti naš život krvlju Njegovog Sina Isusa Krista. Kristova krv čisti sve naše nedostatke na koje će ukazati svijetlo u Isusu.
Danas je Božić – vrijeme kada se sjećamo Isusa koji je kao djetešce došao na ovaj svijet. Svojim dolaskom On ispunjava Izaijino proročanstvo. On na sebe preuzima ulogu Izraela i postaje za Njega ono što je Izrael propustio biti. On je to pravo i istinsko svjetlo. On nas sve zove k sebi. Međutim, ne prihvaćaju svi poziv! Svi koji bježe od svijetla morati će umrijeti zbog svojih grijeha i nedostataka. I mi moramo umrijeti. Međutim, Isus je umro umjesto nas. On nas želi obasjati svojim svijetlom kako bi postalo vidljivo gdje u našem životu treba primijeniti njegovu krv koja čisti.
Stoga je moja želja da možemo stalno hoditi u svijetlu kako bi Kristova krv mogla biti djelotvorna i u našem životu. Isus nas želi osvijetliti, On nas želi blagosloviti! Izbor je na nama, odluka je naša, sud je danas! Nemojmo biti poput Izraela Isusovog vremena koji Isusa nije primio! Iskoristimo ovo blagdansko vrijeme da ponovno posvetimo naše živote Isusu i donesemo dobre odluke za Nogu godinu koja je pred nama. Isus želi unijeti svoje blagoslove u naš život! Jesmo li spremni primiti ih?
Neka vam je blagoslovljen i radostan Božić.
Dr. Th. Igor Lorencin
