Recenzija za Zbirku „Evo me moj Gospodine“
Vjeruj, jer ljubav je Bog …
Svaki pjesnički ciklus ima svoj početak. Svoje rođenje unutar sebe. Kraj pjesničkog stvaranja, ne naslućuje se, kao ni životni vijek. Kome da zahvalimo za to nenadano rođenje sebe u sebi ? Ljudi bi znali reći: „Dogodilo se slučajno.“
Blago onima koji su spoznali da slučaj kao stanje ne postoji. Sve bi ostalo na tom „impozantnom“ slučaju kada ne bi znali od kuda nam taj poticaj i to nadahnuće. Bog nam je rođenjem darovao život, um svjesnosti, ljubav, slobodu i savjest odgovornosti. Kad odlučujemo; što, koga i zašto odabiremo, taj put, tu istinu i takav način životu, uvijek imamo barem dvije ponuđene šanse. Dobru i manje dobru, ako ne i nevaljalu.
Sami odlučujemo. Često i najčešće odlučujemo srcem, bolje rečeno strašću. Takvom odlukom zanijemimo kad iskušenjem nakon izvjesnog vremena vidimo da smo pogriješili, da smo u grijehu. Darovana nam je sloboda uma. Dopušteno nam je, da slobodom svoje svijesti i savjesti sami dolazimo do nove spoznaje. Na tome … Svevišnjem bezuvjetnom ljubavlju zahvaljujemo.
Upravo tim ciklusom pjesničkog izraza vođena je bila naša draga pjesnikinja Kristina Koren. Nadahnućem Božje duhovnosti bila je vođena osobnom odlukom da nam svjedoči svoj PUT, ISTINU I ŽIVOT. Izabrala je najljepši put. Stihovima u pisanim tragovima, bez oklijevanja u nekom tegobnom trenutku „procvilila“ i „zajecala“ je njena savjest s odgovornošću. Ohrabrena Nebeskim darom otvorila je svoje srce nesebično drugima, kako bi kao ovozemaljska putnica dala naslutiti svima koji prolaze svoju kalvariju – da nisu sami.
Dala im je do znanja: „Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! … I doista … tko ište, prima; tko traži, nalazi; tko kuca; njemu će se otvoriti.“ – (Mt. 7,7-8)
Draga Kristina, izabrala si najbolju smjernicu do Krista. Navest ću tvoje naslove. Oni su dovoljni signali i semafori koji nas vode ka cilju. Vječnosti kojoj težimo svi sa vjerom.
1. Napustio si me Bože – s osjećajem straha i napuštenosti.
2. Napuštam ovaj svijet – vapi za odlaskom od sebe
3. Sreća – satkana u nadi … ništa bez nade
4. Isuse, spasi nas – vapaj za šansu koju vidi kao posljednju
5. Čekam Te Gospodine – moli Isusa da dođe po nju, ali dok sunca ima, vjeruje u Njegov spas
6. Zvona zvone – u vapaju sebe grešnicom proziva tako ponizno …
7. Navikla na suze – u samoći svih životnih odluka, osjećaj napuštenosti
8. Tako mi malo treba – pita se i vapi: „Moram li proliti toliko suza i patiti? Možda želiš Bože da svu patnju svijeta mogu lakše shvatiti?“
9. Molitva Isusu – vjera u Isusa i predaja Njegovoj ljubavi
10. Nisam te vrijedna – kajanje zbog grijehova … divna ispovijed
11. Ljubimo jedni druge – predivna poruka
„I ponizno izmoli duši za spas
Njegovu zapovijed čuvaj u srcu
Ljubimo jedni druge kao što On ljubi nas“
ZAKLJUČAK
Svojim stihovima Kristina Koren oslikava smisao života na osobnoj kušnji. Iskrena, jednostavna i neposredna u svom izričaju, s naglaskom vapaja, te iskustvom života poučena pretvara se u misionarku Božje ljubavi.
Njezine opservacije stihovno je različito, ali u suštini prepoznajemo njeno u njoj Božje otkrivenje. Tu divnu bezuvjetnu i istinsku ljubav prvo prema Bogu, majci Božjoj, u Anđelima … čime sveobuhvatno sazrijeva kao prava vjernica. Kao što napisah … njen ciklus života je u trajanju, s toga … poželimo joj da ustraje u sebi, za obitelji i za sve druge s kojima je okružena. Od srca, draga Kristina, vjerujem u tvoje misionarstvo Ljubavi. I reče Bog: „Ne boj se!“
Ljubim te Božjom ljubavlju i molim dragoga Boga da ovu molitvenu stihovnicu blagoslovi kako bi i još mnogi uz tvoje svjedočenje postali Svjetionici Božje ljubavi.
Amen!
MARIJA ŠIKIĆ BORČIĆ, vjeroučiteljica
