Prvo čitanje (Iz 62, 1-5):

 Radovat će se ženik nevjesti.

 Čitanje Knjige proroka Izaije

 Sionu za ljubav neću šutjeti,

Jeruzalema radi neću mirovati

dok pravda njegova ne zasine ko svjetlost

i spasenje njegovo ne plane ko zublja.

I puci će tvoju vidjeti pravednost

i tvoju slavu svi kraljevi;

prozvat će te novim imenom

što će ga odrediti usta Gospodnja.

U Gospodnjoj ćeš ruci biti kruna divna

i kraljevski vijenac na dlanu Boga svog.

Neće te više zvati Ostavljenom

ni zemlju tvoju Opustošenom,

nego će te zvati Moja milina,

a zemlju tvoju Udata

jer ti si milje Gospodnje

i zemlja će tvoja biti udata.

Jer kao što se mladić ženi djevicom,

tvoj će se graditelj tobom oženiti;

i kao što se ženik raduje nevjesti,

tvoj će se Bog tebi radovati.

 Riječ Gospodnja

 

Otpjevni psalam (Ps 96, 1-3.7.8a.9-10a.c):

Pripjev:

Navješćujte svim narodima čudesa Gospodnja!

 Pjevajte Gospodinu pjesmu novu!
Pjevaj Gospodinu, sva zemljo!
Pjevajte Gospodinu,
hvalite ime njegovo!

Navješćujte iz dana u dan spasenje njegovo,
kazujte poganima njegovu slavu,
svim narodima čudesa njegova!

Dajte Gospodinu, narodna plemena,
dajte Gospodinu slavu i silu!
Dajte Gospodinu slavu imena njegova!

Poklonite se Gospodinu u sjaju svetosti njegove!
Strepi pred njim, sva zemljo!
Nek se govori među poganima: »Gospodin kraljuje!« –
Narodima pravedno upravlja.

 

 Drugo čitanje (1Kor 12, 4-11):

 Jedan te isti Duh dijeli svakome napose kako hoće.

 Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima

 Braćo: Različiti su dari, a isti Duh;

i različite službe, a isti Gospodin;

i različita djelovanja, a isti Bog

koji čini sve u svima.

A svakomu se daje očitovanje Duha na korist.

Doista, jednomu se po Duhu daje riječ mudrosti,

drugomu riječ spoznanja po tom istom Duhu;

drugomu vjera u tom istom Duhu,

drugomu dari liječenja u tom jednom Duhu;

drugomu čudotvorstva,

drugomu prorokovanje,

drugomu razlučivanje duhova,

drugomu različiti jezici,

drugomu tumačenje jezika.

A sve to djeluje jedan te isti Duh

dijeleći svakomu napose kako hoće.

 Riječ Gospodnja

 

 Evanđelje po Ivanu (Iv 2, 1-12):

 Isus učini prvo znamenje u Kani Galilejskoj.

 U ono vrijeme: Bijaše svadba u Kani Galilejskoj. Bila ondje Isusova majka. Na svadbu bijaše pozvan i Isus i njegovi učenici. Kad ponesta vina, Isusu će njegova majka: »Vina nemaju.« Kaže joj Isus: »Ženo, što ja imam s tobom? Još nije došao moj čas!« Nato će njegova mati poslužiteljima: »Što god vam rekne, učinite!«

A bijaše ondje Židovima za čišćenje šest kamenih posuda od po dvije do tri mjere. Kaže Isus poslužiteljima: »Napunite posude vodom!« I napune ih do vrha. Tada im reče: »Zagrabite sada i nosite ravnatelju stola.« Oni odnesu. Kad okusi vodu što posta vinom, a nije znao odakle je – znale su sluge koje zagrabiše vodu – ravnatelj stola pozove zaručnika i kaže mu: »Svaki čovjek stavlja na stol najprije dobro vino, a kad se ponapiju, gore. Ti si čuvao dobro vino sve do sada.«

Tako, u Kani Galilejskoj, učini Isus prvo znamenje i objavi svoju slavu te povjerovaše u njega njegovi učenici. Nakon toga siđe sa svojom majkom, s braćom i sa svojim učenicima u Kafarnaum. Ondje ostadoše nekoliko dana.

 Riječ Gospodnja

 

Ovo nas evanđelje upućuje na događaje na tadašnjoj svadbi na kojoj je bio prisutan Isus sa svojim učenicima i majkom. Tada svadbu nije mogao imati bilo tko, jer je to bio izvanredno velik trošak i slavlje je trajalo nekoliko dana, a držalo se do toga da se sve prisutne dobro počasti. A prisutnih je bilo jako puno. Naravno da bi bila sramota, ako bi mladenci na svadbi ostali bez nekih namirnica i onda bi postali prisutnima predmet sprdnje. A to je upravo prijetilo da im se dogodi, jer su uočili da će im vina nestati. Kada je Isusova majka Marija vidjela da se ima zbiti nezgodna situacija, prišla je diskretno Isusu i rekla: ‘Vina nemaju’. Isus je očito tada bio potaknut, da učini svoje prvo znamenje i da se proslavi. Međutim, nije smatrao da je došlo njegovo vrijeme i da je potrebno da se pokaže, pa je gotovo grubo svojoj majci odgovorio: ‘Što ja imam s tobom ženo?’ Ali ono zanimljivo je što Marija to nije shvatila kao nešto uvredljivo, nego je samo poslužiteljima rekla: ‘Što god vam rekne, učinite!’ Čak se nije ljutila niti imalo inzistirala, nego je imala vjere da će njezin sin pomoći što god treba i ostvariti što je bilo potrebno. I Isus je iz vode učinio vino, koje je ravnatelj svadbene dvorane pred mladencima pohvalio, jer je bilo bolje od ovoga koje se popilo i jer su ga ‘čuvali’ dosad.

To je bilo prvo Isusovo čudo, kojim je započeo svoje javno djelo i Njegovi učenici su tada povjerovali u Njega. Zasigurno je to bio stresan trenutak za Isusa kao i Njegovoj majci, jer ona Ga je došla potaknuti i zatekla Ga nespremnog. Isus sigurno nije htio postati čudotvorac i da Ga se samo promatra po učinjenim čudima, bez obzira na ono što ima uz to reći. Možda Isus nije uopće ni htio svoj početak na takav način na svadbi. Nitko od Isusovih učenika nije ni očekivao da bi se moglo dogoditi čudo. Ali ipak je Isus bio s razlogom prisutan na svadbi, na tom veselom događaju, kada dvoje mladih ljudi slavi sklopljeni sakrament sa svima svojima koje poznaju i s kojima su u rodu. Zanimljivo je što je Isus baš imao svoj poseban trenutak djelovanja, kojim je uspio produžiti i rasplamsati veselje domaćina i svih prisutnih. Veselje je već bilo prisutno, ali Isus ga je uspio održati i zajedno se s njima nastaviti veseliti.

Uistinu je ispunjavajuće, kada nekome uspijemo svojim dobrim činom staviti osmijeh na lice, oči mu dobiju poseban sjaj i srce kuca ubrzano ali sretno. To je Isus učinio i dao nam vjerodostojan primjer koji trebamo slijediti. Svima nama zna biti nezgodna situacija koju bismo trebali inicirati i zna nas zateći nespremne, jer uvijek smatramo da nismo dovoljno spremni i da nam je potrebno još vremena. Ali najvažnije je da se ipak usudimo poduzeti korak, kada vidimo da nam se situacija otvara za učiniti neko dobro djelo. Najlakše se povući i sakriti i nikada ništa ne poduzeti, jer se ne osjećamo dovoljno spremni, ali pošto smo iz ovoga nesavršenog svijeta i mnoge situacije i ljudi nas mogu učiniti nespremnima, ali se ne smijemo dati pokolebati, već trebamo biti uporni i truditi se. Ako padnemo, trebamo se iznova dizati. I Isus je taj koji je uvijek uz nas i prati nas u svakom zlu i u svakom dobru, daje nam snage da se nosimo sa svime što se pred nas stavlja, daje nam ljubavi da s radošću prihvatimo sve makar i ne bilo lagano i ne bilo lijepo. Sve situacije s kojima smo se susreli i s kojima se imamo susresti se događaju sa određenom svrhom i sa određenim smislom, jer kroz njih mi duhovno rastemo, postajemo čvršći, učimo ono što je potrebno da naučimo. Ono najbitnije je hoćemo li se u svim tim situacijama okrenuti Isusu, truditi se biti Mu bliži, privrženiji, zahvalniji ili ćemo kada nam bude dovoljno dobro samo okrenuti leđa i ignorirati Ga?! Treba se sve to zapitati i razmisliti o svojim činima, te truditi se postati bliži Isusu, otvoriti svoje srce, kako bismo bili zaštićeni, ohrabreni, da bismo osjetili tu veliku ljubav kojom nas ljubi i iznova nam daje nadu da će biti bolje. Hvala ti Bože na svemu i oprosti nam!

Marija Vračević

 

PODIJELI