R A S T A N A K!

154

 

Zagrlila me tišina
U samoći moje sobe,
Žalosno je srce moje
Što od nas ti baš ode.

Još na stolu svića gori
Zapaljena još od juče,
U samoći moje sobe
Zbog tog srce tužno tuče.

Tilo zemlji toj pripada
Dok od nje je i stvoreno,
Svako će se njoj da vrati
Tako nam je odmjereno.

I Dok zemlja tilo prima
Duša nam se Bogu vraća,
Nju sad gori On baš čeka
I njem račun će da plaća.

Dok mi ovdi još na Zemlji
S ljudskom boli tugujemo,
Teško nam je prifatiti
Sa samoćom da drugujemo.

I dok gledam ja na stolu
Kako svića tiho gori,
Duša naša tiho pati
Dok srce je puno boli!

04.06.2017. Brat Bojan.

PODIJELI