ROĐENJE SV. IVANA KRSTITELJA
Iz 49,1-6
Dj 13,22-26
Lk 1,57-66.80
Život Ivana Krstitelja je uistinu bio veoma težak. Anđeo je Gospodnji navjestio njegovom ocu Zahariji da “ni vina ni drugog opojnog pića neće piti.” Boravio je u pustinji sve do dana svoga javnog nastupa pred Izraelom.” “Ivan je imao odjeću od devine dlake i kožnat pojas oko bokova, hranom mu bijahu skakavci i divlji med. “Otvoreno se suprostavio farizejima i saducejima nazivajući ih leglom gujinim te riskirao progon utjecajnih i velikih. Njegov težak život Pavao naziva trkom. Učenike koje je pridobio strastvenim navještanjem riječi Božje gubi zapravo prepušta ih Isusu. I kada mnogi pomišljaju da je on Mesija Ivan to odlučno odbacuje ponizujući se pred svima: “Nisam onaj za koga me vi držite. Nego, za mnom evo dolazi Onaj komu ja nisam dostojan odriješiti obuće na nogama. “Na kraju života se suprostavlja samom tetrarhu Herodu zbog njegove nezakonite veze s Herodijadom te biva bačen u tamnicu i pogubljen. Mučan život rekli bismo, međutim postavlja se razumno pitanje tko stoji iza takvog života? Kako je moguće uopće tako živjeti? I zašto se Ivan odlučio za takav surov život? Pretpostavljamo odgovor Da,to je Bog.Mi doduše znamo da je Bog stajao iza Ivanovog života, ali većina nepoznaje Boga Ivana Krstitelja.Ili bolje, tako ga malo poznaje. Pitanje je također:Kakav je bio unutarnji život Ivanov,njegov život duše?Nesumnjivo,život je u njemu ključao.Uživao je u Božjoj prisutnosti,nježno i povjerljivo razgovarao s njim,iskusio je tople zagrljaje i poljupce u dubinama svoga srca Onoga s kim se zaručio.Bog mu je bio otac i majka,brat i sestra,sin i kćer.
Mnogi kršćani nenapreduju u svom duhovnom životu jer naslućuju i pretpostavljaju veće poteškoće u budućnosti ako se temeljito obrate.Boje se većih i težih križeva.Rekao bih da to u osnovi odgovara istini.Ali pri tom zaboravljau na neizreciv milosni život koji se umnožava u njihovim dubinama.Ljepotu i uzvišenost toga života nemoguće je opisati.Takav život postaje breme i jaram ali su oni laki i slatki.
Ivan je poznavao princip života u Duhu.Znao je da svakim odricanjem i prihvaćanjem križa čini određeni pomak te da tako ulazi dublje u život i intimu Božjeg srca.
Riječi:” Proslavih se u očima Gospodnjim”…zvuče čovjeku čudno.Jer,ljudi se žele proslaviti u očima drugih.Što je sve čovjek spreman učiniti da stekne slavu i popularnost?Da je to uistinu tako govori Isus u Ivanovom Evanđelju.”Ta kako biste vi vjerovali kad tražite slavu jedni od drugih,a slave od Boga jedinoga ne tražite!” Po Isusovim riječima traženje ljudske slave je ozbiljna prepreka za dolazak vjere u srce.Ivan je to dobro znao.Štoviše,on se ponizuje pred ljudima znajući da je to put u Božje srce.
U pustinji je bio sam i tamo je učio i naučio svidjeti se Bogu.Stoga mu nije bio problem biti u Bogu i njemu jedinom služiti i onda kad je ” grnuo k njemu Jeruzalem,sva Judeja i sva okolica jordanska.”
Od velike je važnosti ući u tišinu svoga srca.Neophodno je ostati sam.Bilo bi dobro barem 20 minuta dnevno provesti u razmatranju riječi Božje i molitvi.
Ivan se danomice proslavljao u očima Gospodnjim.To znači da je svojim djelima nastojao zahvaliti svom nebeskom ocu za svoje izabranje.Ivan,rekao bih,na usta proroka Izaije govori:”Gospodin me pozvao od krila materina,od utrobe majke moje spomenuo se moga imena.”Ivan je kroz sav svoj život nastojao uzvratiti Bogu za njegovu neizrecivu ljubav i dobrotu.Htio je vlastitim životom obradovati Božje očinsko srce.I uspio je.
Vinko Pilić,svećenik
