FOTO:J.Jurčević/www.put-istina-zivot.com

Pitanje:

Hvaljen Isus i Marija. Poštovani! Na putu prema radnom mjestu pronašla sam krunicu na ulici. Podigla sam je sa poda te se odmah pomolila. Molim vas da mi kažete je li to nekakav Božji znak te je li potrebno posvetiti je u župi ili je možda grijeh uzimati je ako je pripadala nekome. Ležala je na podu nasred ceste i nisam imala srca ostaviti je tako.

 

Odgovor:

Poštovana,

Krunice su vjerski ekvivalent brojanice (muslimanske, hindu, budističke itd.) kakve se javljaju i u drugim religijama. Promatramo li krunicu kao predmet, ona je niz zrna za moljenje. Oblik moljenja krunice koju danas poznajemo definirao je papa Pio V. Srednjovjekovne krunice sastojale su se od različitoga broja zrna, ovisno o potrebama molitelja, te je postojao raspon od 5 do 150 zrna. Krunice su se u srednjem vijeku izrađivale od raznih materijala, od skupocjenih materijala za elitno društvo, do jednostavnijih materijala za siromašnije članove društva npr od drva.Tragom prošlih vremena ljudi koji bi pronalazili vjerske (na cestama, crkvama,na žalost i u smeću itd) predmete među koje spadaju i krunice redovito bi se davalo objašnjenje i mišljenje da je to jedan milosni Božji znak s neba.

Gledajući očima vjere to bi i bio neki specijalni nama upućen znak koji bi na nešto ukazivao. Svatko ponaosob bi morao znati naći unutarnje značenje toga znaka. Tako će za nekoga ovo biti poziv za jače i ustrajnije moljenje krunice, za nekoga koji je uopće ne pozna bit će možda prvi milosni susret sa njom, netko će se sjetiti možda zaboravljenog neizvršenog zavjeta Gospi itd. Uglavnom Vi bi trebali unutar svoga srca otkriti značenje pojedinih znakova za svoj život, u molitvi i meditaciji otkriti taj duhovni simbolizam toga događaja i na što Vas upućuje, jer Bog uvijek govori kroz naše srce i po našem srcu. Svi mi čeznemo za srećom i sve poduzimamo da budemo zadovoljni i sretni. Ali nas na ovom svijetu malo toga usrećuje. Nitko ne postaje sretan i zadovoljan kopajući i prekopavajući cijeli svijet u potrazi za srećom. Jer je nema na svijetu, sreća je očigledno negdje drugdje, negdje u onostranosti.

Sreću ne možemo naći u autu, stanu, u vjenčanju, kad dobijemo dijete itd., to su samo surogati naše sreće. Čežnju našeg srca, mir, zadovoljstvo i spokoj može ispuniti jedino Bog. Samo Božja Ljubav nas može održati u ovome posrnulome svijetu. Samo Božja Ljubav nam može ponuditi sreću. U mahnitom traženju zdravlja i nagomilavanju novca nema sreće. Iz mene mora zračiti Bog, da oni ljudi koji traže sreću po ovom svijetu to i osjete. Stoga je baš ovaj Vaš pronalazak krunice možda početak jednog novog, uzbudljivijeg, dinamičnijeg i sretnijeg života u svjedočenju vjere za brata čovjeka na koji Vas Bog poziva. Preporučio bih Vam da se najprije pomolite za osobu koju je tu krunicu izgubila ili možda bacila. Poslije toga otiđite svome Župniku da Vam ju blagoslovi i, naravno, nastavite ju moliti ovoga puta sa jačim žarom i entuzijazmom. Molitva krunice je nevjerojatno moćno oružje u rukama vjernika koji zna njome baratati. Ona je zadnji svjetionik našeg srca u današnjim mračnim i dekadentnim vremenima.

Ta je molitva prvenstveni dar nama koji je molimo, a onda i svima onima za koje molimo. Možemo li svakodnevno biti u prisutnosti Božjoj po Mariji, nadahnuti Duhom Svetim a ne se mijenjati? Možemo li shvatiti kako u moljenju krunice 53 puta izgovaramo riječi ”moli za nas grješnike” i kako trebamo očekivati da Marijin zagovor prvenstveno promijeni nas, a ne samo one za koje molimo? Stoga ne dvojim da Vaš pronalazak krunice upućuje na nešto puno veće i posebnije za Vaš život.

 

Kristijan Duvel,mag.theol.

PODIJELI