Možda anđeli noćas ispišu bliska imena sa zvijezdama, možda ti pokažu kako živjeti voleći me poput života u vječnoj ljubavi! Možda proviriš kroz prozore duše, možda ti dođe pitati se u snu gdje je ona i prije stvaranja svijeta moja žena od Boga!? Možda se u srcu tvom ukažem kao osmijeh i suza odjednom, tada sam tvoja uistinu, jer sam emocijama tvoga bića pripala, a sa tim i tvom životu. Živjeti da autentičnu dušu voliš brižno, služeći sa njom Raju, to je smisao disanja. Ja to činim oduvijek, dozivajući te kroz svoje odjeke duše, melodičnost ti poklanjam… a ne znam ljubavi da li si uspavan, princezicu Jeruzalemsku probudiše anđeli, u stvarnosti nije kao u bajčici slađano moje, ja sam ta koja mora bit Kristova ratnica, probuditi ljubav koja mi je na srce polegla otkada za sebe znam. Tražim te moj nebeski putniče, tražim i u suzama i osmjesima pronalazim…. Blago se tebi moj prinče Jeruzalemski, ovako kao što volim ja, nitko te neće voljeti, sve za tebe sa ljubavlju činiti, krunom te svojom smatrati, darom Božjim. Oh čežnjo… sve se moje upisuje u svetom Nebu, možda te tamo probude moje molitve! Čekaj me da vratim se, budi onakav kakvim te moja duša i srce ZAMIŠLJA! Moramo plesati pod zvijezdama, moramo se blagosloviti pod plaštem zagovornog Presvetoga srca Gospinoga. Ne budite mi ljubav anđeli sveti, ako se mojoj ljubavi ne budi… ako mu se moj križ ne drži i ako ga kao u mom srcu ipak nema, ako je samo moje samoutjehe sjena, ne bi u iluzije, dosta mi je prevare! Uzmi me pod krila svoja čuvaru, anđele, tješi me kao što me tješiti ne prestaješ. AMEN.
ANA EMANUELA, Bilaj, 21.04.2018. 
