Pitanje:

Napišite nam malo o razmatranju Biblije i kako je primjenjivati u svakodnevnom životu. Bilo bi lijepo svoje iskustvo prenijeti da i druge potaknete da čine isto. Hvala!

 

Odgovor:

Poštovani!

Puno Vam hvala što ste postavili ovakvo pitanje. Smatram da je ono od životne važnosti ne samo za našu duhovnost, već za naš praktični život.

Kada je Zmija u Raju kušala Evu tada joj je izrekla jednu najveću laž koja traje skroz do današnjeg dana. Ustvari, sve što Zmija rekla bila je potpuna laž. Međutim podvukao bi slijedeću izjavu: Nego, zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli, otvorit će vam se oči, i vi ćete biti kao bogovi koji razlučuju dobro i zlo. Postanak 3, 5.

Raspoznavati dobro od zla je nešto što kao ljudi često moramo raditi. Međutim ostaje pitanje, znamo li mi to. Najčešće tvrdimo kako znamo što je dobro, a što zlo. Ipak to nije tako. Biblija kaže: Neki se put čini čovjeku prav, a na kraju vodi k smrti. Mudre izreke 16,25. Zašto je to tako?

Mi ljudi možemo neke stvari razumjeti samo ako ih imamo s čime usporediti. Kada kažemo da je nešto dobro, tada moramo utvrditi na osnovu čega može biti nešto dobro ili nešto loše. Na kraju čitav naš život pretvorio se u uspoređivanje. Mi imamo čitave mjerne jedinice s kojima nešto uspoređujemo. Dužinu mjerimo metrima i ostalim izvedenim jedinicama. Snagu, toplinu, vrijeme itd. sve nam ima neke jedinice koje nas upućuju na neku pramjeru. Stoga u svakidašnjem životu ukoliko nemamo neki „etalon“ ili nešto s čime se možemo usporediti, tada nisam siguran da znamo razlikovati dobro od zla. Da bi to znali, tada bi morali poznavati apsolutno dobro od čega sve kreće. Biblija kaže da je to apsolutno dobro jedino Bog. Bog je stvorio sve veoma dobro, Bog je jedini dobar. Ukoliko mi tvrdimo da je nešto dobro, a želimo biti sigurni da je to tako, tada moramo biti sigurni da je to sukladno sa Božjim poimanjem dobrote. Upravo zbog toga Bog ima potrebu da potakne određene ljude da nam napišu Božju poruku kakav je Bog kako bi mogli razlikovati dobro od zla. Sveto pismo je opis Boga koji nam pomaže da ga upoznamo, jer onaj tko ne poznaje Boga, on nije u stanju razlikovati dobro od zla. To nije samo pitanje duhovnosti, već svakodnevnog života. Biblija na nekoliko mjesta savjetuje da ne posuđujemo novac, da ne budemo žiranti nekome tko posuđuje. Božji zakon ili 10 zapovijesti reguliraju naš odnos s Bogom i jedan s drugim. Problem nastaje što mi ne uvažavajući biblijsku cjelovitost često tumačimo određene biblijske tekstove onako kako nama odgovara, bez da smo provjerili u drugim dijelovima Biblije kako se to može provesti.

Navest ću jedan praktičan primjer. To je primjer držanja biblijske pete Božje zapovijesti (ili četvrte kako je u katekizmu) koja kaže: Poštuj oca svoga i majku svoju da imadneš dug život na zemlji koju ti da Jahve, Bog tvoj. Izlazak 20,12

Ovo mi je stvarno čudan način definiranja Zakona. Danas zakonodavci i zakonodavne skupštine izglasavaju Zakone koje su građani dužni provesti. Neprovedba tog Zakona povlači za sobom i određene sankcije i represivne mjere. To je kao npr. u Zakonu o prometu gdje piše da je kroz naselje ograničena brzina na 50 km na sat. Svatko onaj koji vozi brže od te dopuštene brzine platit će kaznu u visini 500 kn. Međutim, ova zapovijest izrečena je sasvim suprotnim načinom. Ona u sebi sadrži obećanje. Ona kaže da će svaki onaj tko poštuje svoje roditelje biti blagoslovljen dugim životom. To bi bilo slično kao u našem primjeru gdje u Zakonu o prometu ne bi bilo ovog represivnog djela i da umjesto toga Zakon glasi. Svaki koji poštuje Zakon o ograničenju prometa na kraju naselja će primiti nagradu u iznosu od 200 kn.

Meni osobno ova zapovijest više govori o tome kakav je Bog. Istina kada čitate ostale dijelove Mojsijevih knjiga, gdje Mojsije daje objašnjenja kako provoditi određeni Zakon, naći ćete i neke upute, koje su se represivne mjere trebali provoditi nad kršiteljima određenih Zakona. Međutim, sam Zakon koji je Bog izgovorio Izraelcima ne spominje represivne mjere. Kao da Bog sa davanjem Zakona ima drugi plan, i da taj Zakon ima drugu svrhu nego što obično Zakoni imaju. Očito Bog želi dati neko mjerilo s kojim možemo izmjeriti koliki je i kakav je taj naš odnos sa Bogom. Dali je on ispravan i stabilan, ili se on samo sastoji od neke vanjske forme.

Danas zakonodavne skupštine u opće ne vode brigu o tome hoće li građeni provoditi Zakon dotične države zato što su oni veliki domoljubi, ili u opće ne vole državu. Zakonodavac jednostavno očekuje da se Zakon poštuje. Za razliku od Božjeg Zakon, Bog očekuje da se taj Zakon poštuje ako ljubimo Zakonodavca. Ljubav prema Bogu rezultat je držanja i poštivanja Božjeg Zakona. Isus je naglasio: “Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati. Ivan 14,15. Iz toga proizlazi da prekršaj Božjeg Zakona može se definirati samo kao nepokazivanje ljubavi. Upravo kroz tu prizmu želio bi promatrati ostale Zapovijesti.

Ova konkretna Zapovijest traži od nas da poštujemo svoje roditelje. Mnogi su skloni sada raspravljati o formi kako poštovati svoje roditelje. Naravno o formi i načinu poštivanja roditelja uvelike određuje kultura u kojoj netko živi. Sigurno će jedan Finac drukčije poštivati svoje roditelje od jednog Afrikanca jer mu je kultura nametnula određenu formu ponašanja. Međutim ono što im je svima zajedničko, to je da i Finac i Afrikanac ili bilo tko drugi, da bi ispravno proveo ovu zapovijest mora pokazati ljubav.

Danas mnoga djeca formalno pokazuju skrb za svoje roditelje. Sve imaju kod njih. Brinu se o njihovoj hrani, čistoći, zdravlju itd. Međutim, motiv toga je nasljedstvo. Oni ne žele svoje roditelje. Čak u njihovom ponašanju moglo bi se naći i elementi verbalnog zlostavljanja. Oni žele njihovo nasljedstvo. Oni bi jako voljeli da im roditelji što prije završe svoj život, kako bi se dokopali tog nasljedstva. Bez obzira na formalno provođenje te zapovijesti, to je u svojoj suštini njeno kršenje.

Nekada nastaje problem i kod roditelja. Roditelji traže od svoje djece da čine nešto što nije sukladno, što je suprotno Božjoj volji. Apostol Petar je tu bio kategoričan. On je napravio prioritete: A Petar i apostoli odgovoriše: “Većma se treba Bogu pokoravati negoli ljudima. Djela 5,29. Međutim, ni u takvim trenucima, nitko nema pravo ne pokazati ljubav prema svojim roditeljima. Jedino pokazujući ljubav, tu ćemo zapovijest provesti u djelo.

Čuo sam za jedan događaj gdje roditelji od djece traže striktno provođenje ove zapovijesti, jer kako oni tvrde, po toj zapovijesti oni imaju pravo da njihova djeca o njima brinu. Oni traže od djece da ulažu u njihovu imovinu koju čak im roditelji i ne moraju dati. Roditelji smatraju da svoju imovinu mogu dati kome god žele. Mnogo puta tu nastaju i napetosti jer djeca nisu u stanju to sve sprovesti tako kako žele roditelji, a tu se još javlja i određena ljubomora u odnosu na braću, jer roditelji znaju ponekad preferirati više jedno dijete od drugog.

Objasnili smo već na koji način se može razumjeti ta Božja zapovijest. Ipak Biblija daje i dodatne upute. Kada govori o stjecanju imanja, tada i tu jasno govori tko kome treba stjecati: Djeca doista nisu dužna stjecati roditeljima, nego roditelji djeci. 2. Korinćanima 12,14.

U Bibliji je još puno savjeta koja možemo upotrijebiti u svakodnevnom životu. Bog želi da već ovdje imamo život dostojan čovjeka. Isus je rekao: Kradljivac dolazi samo da ukrade, zakolje i pogubi. Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju. Ivan 10,10. Bog je zainteresiran da nas blagoslovi. Zbog toga nam je dao svoju Riječ kako bi provodili ono što u njoj piše i stvorili uvjete da nas Bog blagoslovi. On želi o nama brinuti. Naš problem je što mi više volimo brinuti sami za sebe, jer mislimo kako mi to bolje znamo.

Neka vas dobri Bog blagoslovi

Zvonko Presečan

PODIJELI