Propovijed
Danas obilježavamo blagdan Presvetog Trojstva, koji je posvećen isključivo konceptu Trojstva. Slavi se u prvu nedjelju nakon blagdana Duhova, odnosno nedjelju prije blagdana Tijelova.
Bog kao Presveto Trojstvo, objavio se prilikom Isusova krštenja na rijeci Jordan. Tom prilikom, kod čina Isusovog krštenja, po predaji se rastvorilo nebo te je sišao Duh Sveti u tjelesnom obličju kao golub, a glas s neba, koji je predstavljao Oca, je rekao: „Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!“
Iako postoje zajednice koje sebe smatraju kršćanskima i nemaju ovaj nauk, većina kršćanskih crkava vjeru u Trojstvo drže definicijom kršćanstva: kršćanin je onaj koji je kršten i koji je primio sakramente pričesti i krizme, no dužnost kršćana jest u svom životu primijeniti i prakticirati nauku Novog zavjeta. Kršćanin vrši Božju volju i stavlja Boga na prvo mjesto.
U Starom zavjetu, jedna od najjasnijih referenci o trojstvu Boga u Starom zavjetu je naveden u Izaiji, u proročkom stihu koji je izgovorio Gospodin Isus Krist, gdje su sva tri člana Božanstva navedena u jednom stihu: „Primakni Mi se i slušaj ovo: od početka vam ne govorim u tajnosti, a kad se to dogodi, Јa sam tamo. A sada Мe Gospodar BOG poslao sa Svojim Duhom.“ Također, Trojstvo Božje jasno se spominje u Novom zavjetu. Primjerice, Ivan objašnjava da su Otac i Sin jedno, u Prvoj poslanici Korinćanima i Matej ukazuju da su Otac i Duh jedno, u Poslanici Rimljanima jasno je navedeno da su Sin i Duh jedno, a Ivan također ukazuje da su Otac, Sin i Duh jedno.
U umjetnosti, tijekom povijesti je bilo raznih pokušaja prikaza Presvetog Trojstva. Prvotno je na slikama Otac obično prikazivan kao oblak iz kojeg izvire ruka, Sin kao prikaz Isusa Krista dok je Duh Sveti obično prikazivan kao golub. U kasnijoj fazi, sve tri božanske osobe prikazivane su u ljudskom obličju uz određene razlike, no bez obzira na to, najčešći prikaz Duha Svetog je u liku goluba.
Iako je u Novom zavjetu na više mjesta navedeno kako su Otac, sin i Duh Sveti jedno, to ujedno ne znači da su sve tri božanske osobe istovjetne. Suštinski, primjerice, Otac nije Sin ni Duh Sveti, kao što Sin nije Otac ni Duh Sveti, te Duh Sveti nije ni Otac ni Sin, no u apsolutnom smislu riječi, oni jesu Jedno u Bogu, te na taj način, čine Presveto Trojstvo, koje čini temeljnu okosnicu apostolskog kršćanskog prikaza Boga. Iako isprve moguće mnogima nerazumljivo, Trojstvo možemo usporediti s konceptom obitelji: muž i žena kao i njihova djeca suštinski nisu jedno biće, no muž i žena udruženi u bračnu zajednicu tvore jedno tijelo u višem smislu razumijevanja. Djeca suštinski nisu njihovi roditelji, no sa svojim roditeljima, od kojih su u biološkom smislu potekli, tvore obiteljsku zajednicu, u kojoj su svi sjedinjeni u jedan entitet u višem smislu razumijevanja.
Djelovanjem preko božanskih osoba, Bog se ljudima i cjelokupnom svijetu očituje na svim nivoima ljudskog poimanja: kao Otac, kao netko tko je duhovni, životni autoritet, kao netko tko nas vodi, potom kao Sin, Bog koji je postao čovjekom i time jedan od nas, i kao Duh Sveti, odnosno snaga Božja koja na nas djeluje i kojoj se utječemo kad je to za nas najpotrebnije. S jedne strane, kompleksan i za umno shvaćanje izazovan koncept, no s druge strane, prilagođavajući se nama, običnim ljudima s ograničenom mogućnošću razumijevanja i nivoima kojim percepiramo svijet oko sebe i u sebi, ipak razumljiv.
Neka nas vjera i predanje Bogu prikazanom u Presvetom Trojstvu štiti i vodi, sada i zauvijek.
Amen.
