Preobraženje Gospodinovo svetkovina je kojom Crkva slavi otajstveni događaj Isusova očitovanja učenicima na brdu Tabor. Mističan je to događaj u kojem Isus na poseban i čudesan način vidljivo objavljuje učenicima slavu nebesku.
Svjedoci Isusove slave na gori Taboru predstavnici su i Starog i Novog Zavjeta, tako da ovaj događaj čini stanovitu poveznicu. Svjedoci Starog Zavjeta su Mojsije i Ilija, a Novog Zavjeta tri odabrana apostola Petar, Jakov i Ivan.
Vrhunac tog po svemu čudesnog objavljivanja i pečata istinosti objavljuje sam Otac nebeski, proglasivši Isusa Svojim ljubljenim Sinom i zapovjedivši nam da Ga slušamo: “Ovo je Sin moj ljubljeni, slušajte ga”
Događaj koji slavimo ovim blagdanom ustvari je Otajstvo po kojem nam Bog očituje svoju slavu i moć; uvjerava nas u postojanje i postojanost Svoga Kraljevstva te nam utvrđuje vjeru u Kristovo Božanstvo. Svojim preobraženjem Isus je pokazao što čeka svakoga tko u Njega vjeruje. Preobraziti se, to za kršćanina znači promijeniti svoj način života te po uzoru na Krista, odreći se samoga sebe, uzeti svoj križ i slijediti ga kako bi jednom i njegovo lice zasjalo i haljine se zabijelile.
Ovaj je blagdan nastao na Istoku, a na zapad je prenesen tek u X. stoljeću kad je uspostavom kršćanske države u Palestini postalo sigurnije hodočastiti na sveta mjesta, a time je porastao i interes za događaje iz Isusova života. Danas su ta sveta mjesta, nažalost, postala mjestima izuzetno visokog rizika i opasnosti.
Tek je papa Kalist III. 1457. godine proširio Blagdan Preobraženja Gospodinova na opću Crkvu. Odredio je da se slavi 6. kolovoza u znak trajne zahvalnosti Bogu za obranu Beograda od Turaka, što ju je izvojevala kršćanska vojska vođena ugarskim gubernatorom Ivanom Hunjadijem i sv. Ivanom Kapistranom 22. srpnja 1456. godine.

 

Pripremio: Franjo Damir K.

 

 

 

 

PODIJELI