O AUTORU

FOTO: Krešo Čepo

Krešo Čepo rođen je u Tihaljini,Hercegovina,1950 godine,gdje je završio osnovnu školu.Srednju ekonomsku završio je u Vinkovcima.Studirao je teologiju i komparativnu književnost u Zagrebu,što redovno,što uz rad.Kao hrvatski domoljub bio je dvadeset godina proganjan od UDBE.1984.godine bježi iz Hrvatske i četrnaest godina boravi u četiri zemlje;Austriji ,Njemačkoj,Australiji i Švicarskoj.1998.godine vraća se u Hrvatsku.Oženjen je i ima troje djece.

Za sebe kaže da je pjesnik,viši savjetnik za opću problematiku,ekumenist i kršćanski socijalist.Aktivist je za egzistencijalna,socijalna i politička prava preko trideset godina.U inozemstvu i tuzemstvu oduševljavaju ga čiste duše,iskrenost,jednostavnost i skromnost.

Objavio je kod Ćirilometodske knjižare dvije knjige:

1.) Plamena Hercegovina,književni radovi;pripovijesti,eseji,komentari,tužba za lustraciju Europskoj komisiji,Zagreb 2018.

2.)Plamena Hercegovina:pjesme,Zagreb 2018.

 

 

 

Moto Benediktinskog pravila življenja bijaše: „Ora et labora“ (moli i radi). Izreka naših seljaka kršćana je bila: „Boga moli i pošteno radi!“ Zato i ove godine odlučih ići na grah u Maksimir. Nekoliko dana bijaše kiša i prohladno, a danas sunce i toplo. Očito, prst Božiji. Nije nam toliko do graha, mada je dobar i ukusan. Više nam je do toga dana i zajedništva. Rijeke ljudi idu kao na hodočašće i svatko je okupiran svojim mislima i životom. I svi smo ljubazni jedni prema drugima i nijednog ekscesa. Svatko je evocirao na svoj način slavljenje rada kroz povijest.

Još od jučer osupnut sam bio mislima i slikama vezano za rad i neminovno za našu političku situaciju. Kod izgona iz raja Bog reče Adamu da će u znoju lica svoga jesti kruh svoj, a Evi da će u mukama rađati. Ali „ELITE“ kroz povijest nisu se toliko mučile.

Za njih su u ropstvu radili milijuni i milijuni robova. Prođoše slike Babilonskih, Asirskih, Egipatskih, Rimskih, Turskih i Engleskih robova (američkih crnaca). U novije doba Europskih, Kineskih, Američkih, Ruskih itd.

Da li je to bila volja Božija? Nije! Mogli su ih fizički ubiti i raditi s njima što hoće. Mnogi su umrli od teška rada, bolesni i iznemogli i ne zna im se za grob. (Tko nema groba nebo ga pokriva!)

I rad mnogih u današnje vrijeme je ropski širom svijeta. Pohlepa elita za novcem i materijalnim dobrima je tolika da iscrpljuje ljude, uskraćuje im zaradu i doslovno ih pljačkaju na suvremen i sofisticiran način. Zbog toga mnogi gube zdravlje i umiru ranije. Ako se bune i traže prava dobivaju otkaz i izbace ih na ulicu. Njihove obitelji su tada izložene suvremenoj pogibiji. Zato dugo herojski šute i muče se tj. žrtvuju svoje živote da bi im djeca imala što jesti. I oni su pred Bogom mučenici i bivaju spašeni. Jao mučiteljima! Tko će ih spasiti od srdžbe Božije? Da li je to bila volja Božija? Nije!

Bog traži pravednost u podjeli zajednički zarađenog. Istina, rad i poštenje su svete kategorije i pripadaju svakom čovjeku i kad rođenom, svakom živom biću i prirodi. Kroz cijelu povijest „ELITE“ izdaju Boga tj. u njega ne vjeruju nego izabiru đavla – Lucifera i svojim životom mu se klanjaju. Zato mnoga zla; ratovi, ubijanja, nasilja, ubijanja nerođene djece, revolucije, ideologije, sekte itd.  U tome prednjače: sekta masonskih eugenika, fašizam, nacizam, komunizam, liberalizam, materijalistički ateizam itd. Svima njima je cilj njihovo obogotvorenje i da cijeli ljudski rod prihvati Lucifera kao Boga. Ali on je lažac od početka, vara i njih same želeći uništiti njihovu vječnost – pakao. Zato dijele ljude na eugenike (I klasa), srednji stalež (II klasa) i „ljudski korov“ (III klasa), koji je najbrojniji. I u samoj toj podjeli vidi se Luciferova varka, jer je nelogična. Eto imaju u rukama skoro sav novac svijeta i s njim utječu na razvoj tehnologije i oružja, mogu htjeti uništiti „ljudski korov“. Tu svoju snagu i moć prezentiraju i po tome žele biti priznati i prihvaćeni upravo od „ljudskog korova“, jer svako ljudsko biće želi biti shvaćeno i prihvaćeno. Da li vide da taj „ljudski korov“ ima snagu i moć uma, znanja  inteligencije što im nisu dali oni nego sami Bog i da oni mogu njih uništiti, jer oni su uistinu „ljudski korov“, mrzak Bogu i ljudima koji žive u istini? Radi se o inverziji teza što je glavno oružje sotone.

Ovaj skup i grah su za mene bile karmine (zadušnice) za sve one radnike i radnice koji su umrli u patnji, ropstvu i poniženjima moga Hrvatskog naroda i svih naroda svijeta. Također za sve kosti ubijenih Zagrepčana koje još uvijek počivaju ispod maksimirskih livada, širom cijelog Zagreba i okolice i širom teritorija Hrvatskog nacionalnog korpusa i svijeta, Slovenije, Austrije i drugdje. Bilo je to 1945. i u poraću. Kosti su to Hrvata, Židova, Nijemaca, Srba, Roma, Talijana i mnogih drugih naroda. Svi su bili nevini ali daleko najviše je ubijeno nevinih Hrvata.

Deset godina sam radio i živio u Švicarskoj. Često sam se pitao zašto kod njih nema podzemnih željeznica, U-banova? A po bogatstvu bi ih mogli imati u Zürichu, Bernu, Bazelu, Ženevi i drugdje.  Razgovarao sam i sa Švicarcima o tome. Rekli su mi da bi to bilo nezgodno radi podzemnih trezora njihovih banaka. Analogno tome smatram da kod nas ne grade metro u Zagrebu, tunel ispod Sljemena za Zagorje i suvremenu žičaru na Sljemenu radi toga jer bi kopanjem naišli na kosti mnogih grobnica. Morali bi dati objašnjenje tko ih je ubijao, a ne daje im se objašnjenje radi postojeće politike i morali bi te kosti dostojno sahraniti i osuditi te koji su to radili mimo međunarodnih konvencija. Za to nije spreman ni HDZ niti SDP, niti mnoštvo drugih stranaka. Zar gospodin drug Milan Bandić to ne zna kao gradonačelnik Zagreba šesti mandat? Jasno da zna! I ovaj grah što smo jeli nije dao Bandić iz svog džepa nego su to platili građani grada Zagreba preko poglavarstva kao institucije. Inače često čujemo: „Bandić mi dao ovo, ono! Baš mu hvala!“ Jadan smo mi narod. U konačnici dano ti je tvoje što su ti uzeli na različite načine. Po redoslijedu ide; dao mi Bečki car, dao mi Sultan, dao mi kralj Aleksandar, dao mi Pavelić, dao mi Tito, zatim Tuđman Račan, Milanović, Sanader, Mesić, Jadranka Kosor (Jaca), Plenković, Bernardić, Kolinda.

Tko će ti sutra dati? Uglavnom ti uzimaju!

Na nižim nivoima isto se kaže za lokalne moćnike koji su vrlo često dostupni samo onda ako dobiju šušku (mito) ili kad imaju drugi interes bitan za njih. Bio je tamo i Krešimir Sever, šef sindikata. Držao je govor kako živi za radničku klasu. Ali niti on niti bilo koji drugi od naših sindikalnih vođa nisu nikada rekli da sindikalni vođe npr. zapadnih zemalja po zakonu ne dobivaju plaću od države. Financiraju se od članarina. Time se spriječava manipulacija radničkim pravima u odnosu s poslodavcima.  Prema tome naši sindikati su samo potem-kimova sela, prašina u oči narodu. Ponekad sindikalni vođe prelaze u politiku i zdušno podržavaju rabot u krupnog kapitala. O ljubavi prema radnicima  ne, nema zbora (Jadranka Barjektarović, crnogorska pjevačica).

Inače od Domovinskog rata do danas kad gledaš naše TV – programe imaš osjećaj da izvještavaju o narodu od 50 milijuna žitelja, a ne od 4 milijuna. To se otvaraju pogoni, investicije sa svih strana. Defiliraju političari svih boja na rezanju vrpci, obično je glavna faca premijer. Sve je pripremljeno za televiziju. Stave im i šljemove jer je opasno da ih koji radnik ne opali po glavi, da ne padne neki dio sa krova od hale klimav od zahrđanosti, zapuštenosti i nebrige. Djelatnici moraju imati nova radna odjela (prvi put u radnom vijeku), a djelatnice frizure, našminkane, nasmiješene i „sretne“ što vide uživo premijera i svitu oko njega. Naivno se svi nadaju, a on im i obećava da će čim se vrati u Zagreb oni biti prvi da ne idu u stečaj. Poznata je sintagma „socijalno osjetljivi“ i „socijalno ugroženi“. Ali nikada ih ne prikazuju na televiziji. Ponekad neki radikalni slučaj kad je pred umiranjem od neishranjenosti i nebrige ili kad se radi o bolesnom djetetu. Onda angažiraju narod da dā koliko ko može. A pitanje je koliko oni prilažu? Ali najbitnije je da se tim ljudima i djeci pomogne. Naša sirotinja ima srca i duše!

Ne može ništa proći bez političkih tenzija. Novopečena političarka Dalija Orešković  je utemeljila stranku „START“. Ali svaki start ima i cilj kojega u nazivu nema. Nedavno u gostovanju kod Stankovića „Nedjeljom u 2“ je napala predsjednicu Kolindu da je osramotila Hrvatsku u Moskvi za vrijeme mundijala, da je ljubila zastavu sa početnim bijelim poljem – ustašku itd. Nazvao sam je. Jedva sam našao njen broj mobitela. Iako je predsjednica Kolinda  izgubila svaku šansu da hrvatska desnica za nju glasa ipak sam je branio. Rekao sam joj da su svi svjetski mediji bili puni hvale za njeno ponašanje, a to što ona kaže i naši mediji me baš i ne interesira. Što se tiče bijelog polja jednako je bijelo i crveno i može po zakonu svatko uzeti jedno ili drugo. Rekao sam joj ako je bila šefica povjerenstva za sukob interesa zašto nije skinula grb sa crkve sv. Marka koja je duhovni centar i simbol Hrvata? Rekao sam joj da su ustaše i domobrani  valjda bili Hrvati, a ne neka astralna bića i uzeli su bijelo polje kao početno koje je povijesno autentičnije i susreće se i u egipatskim piramidama. Od muke je naprasno završila razgovor. Prije nekoliko dana je imala intervju u „Večernjem“ i naglasak intervjua je bio da treba u hrvatskoj zaustaviti ustašizaciju. Ponovno sam je nazvao . Javio se muž i rekao da nije prisutna. Sutra sam opet nazvao i opet se javio muž i rekao je da je nema i da će me ona nazvati. Naravno, nije me nazvala. Napadanjem Hrvata i prozivajući ih ustašama u najgorem i najnegativnijem kontekstu, koji je lažan i zlonamjeran u svakom pogledu je skupljanje naklonosti birača – zna se kojih. Nije prva koja to radi. Međutim to je zastarjela i anakrona politika i sigurno neće imati uspjeha.

Juče su napali dr. Zlatka Hasanbegovića jer je izvjesio zastavu sa bijelim poljem na prozor stranke, Jurišićeva 25. Pozvali su ga na televiziju na intervju. Policajci su tražili da skine zastavu što oni nisu htjeli. Zakonito obrazloženje je glasilo da po ustavu i zakonu mogu biti oba polja kao povijesna. Nije problem niti crveno niti bijelo polje, nego je problem što neke snage optužuju Hrvate domoljube kao fašiste koji preferiraju bijelo polje. To je posljedica histerične i bjesomučne propagande od 1945. do danas jer se ne mogu pomiriti što uopće postoje Hrvati,, a kamoli da imaju svoju državu. Tu propagandu su vodili i vode komunisti i prisajedinjeni četnici koji su se uključili u komunističku partiju Jugoslavije. U svojim esejima sam često spominjao rečenicu: „Kolaboracija pokreta u ratnim uvjetima ne određuje ideološki suskus tog pokreta!“  Programi pokreta belogardista, ustaša, četnika, balista i VMRO-a u Makedoniji nisu imali nikakvu ideološku vezu sa fašizmom, nacizmom i komunizmom (Francuska enciklopedija La Rouses La Rus) za koju se drži da je najbolja i najobjektivnija na svijetu. Ti pokreti su bili reakcija na nasilje i teror kraljevine SHS, svi osim četničkog.

Te snage nas putem medija i političkog djelovanja konstantno vraćaju u kontekst II svjetskog rata, o Domovinskom ratu šute, da bi i riječ zucnuli kao da ga nije ni bilo. Na njemu počiva suvremena Hrvatska država. S Domovinskim ratom je poražena (vojno) komunistička i četnička ideologija.  Indoktriniraju mlađe ljude za mržnju prema ustašama i domobranima i svim domoljubima Hrvatima, nazivajući ih tako u najgorem kontekstu. Ne daju otvoriti arhive i plasirati javno istinu o svemu. Medijski ne daju mira ljudima i promoviraju defetizam (malodušje) s ciljem da sakriju svoju povijesnu odgovornost.

Istina je sljedeća:

Naši očevi, djedovi, stričevi i ujaci su mahom bili u ustaškim i domobranskim ratnim postrojbama. U ime Hrvatskog i Bošnjačko – muslimanskog naroda i države su se branili od najezde i agresije četnika i partizana i s njima vodili rat. Nije lako bilo postati ustaša. Prethodila je za ono vrijeme specijalna obuka pa zakletva koja je značila ako treba dati život za svoj narod i državu. Bili su odgajani za dostojanstvo, i etiku ratovanja i etiku ponašanja prema civilima. Jednom riječju civilizirano. Nisu mrzili narode pa prema tome niti srpski narod , ali su bili protiv takve politike prema hrvatskom i bošnjačkom narodu. Bili su časni i pošteni prema svakome koliko je bilo moguće u užasnom vrtlogu II sv. rata. Mi znamo da su bili takvi. Ta rođeni su i rasli u duhu vjere u Boga i ljubav prema svom narodu i domovini. Bili su katolici kršćani i muslimani.

God. 1956. ustaški pokret se ukida i od tada ne postoji. Mi današnji domoljubi Hrvati nemamo zakletvu, ali imamo savjest i ljubav prema domovini i viteško sjećanje na te hrvatske vitezove. I to se dokaza u domovinskom ratu u kojem pobjeđujemo uz velike krvave žrtve. U  tom ratu na djelu je bila opet najezda i agresija srpskih i crnogorskih četnika i komunista, također s područja BiH i Hrvatske koji htjedoše uništiti hrvatski i bošnjački narod, a Hrvatsku i BiH pretvoriti u Veliku Srbiju. Bijaše to obrambeni rat kao i mnogi drugi pa i rat ustaša i domobrana je bio obrambeni. Sada smo ipak slobodni uz sve peripetije. Možemo u koju god stranku hoćemo. Ja sam promijenio tri – HSS, HDZ i HRAST. Vidjet ću koliko ću izdržati u ovoj zadnjoj.

Bez obzira na sve ja sam čovjek dijaloga kao i velika većina hrvatskih domoljuba. Želio bih u Hrvatskoj opći i sveobuhvatni dijalog, da ne trošimo vrijeme, energiju i živce na političke tričarije i gluposti, da se latimo posla i ozbiljno prihvatimo život, da budemo ljudi u svakom pogledu, da dostojno žive svi Hrvati i članovi svih naših nacionalnih manjina, da Hrvatska postane suvremena i napredna zemlja i da se vremenom vrati što više svih naših ljudi. To isto mislim o Bosni i Hercegovini; mom ishodištu o kojem mislim svaki dan.

 

Srdačan pozdrav!

 

Krešo Čepo – Zagreb

(rođ. 1950., Tihaljina, Hercegovina)   

PODIJELI