Članovi Anglikansko-rimokatoličkoga međunarodnoga povjerenstva, su se sastali ovoga mjeseca u Erfurtu, u Njemačkoj. Unatoč nekim “teškim razgovorima” i “teškim pitanjima” tijekom protekle godine, anglikanski i katolički teolozi, koji sačinjavaju Povjerenstvo, uspjeli su na sastanku, od 14. do 20. svibnja, završiti prvi dio svog mandata, koji se sastojao u iznalaženju suglasnosti o načinu na koji su te dvije Crkve strukturirane na lokalnoj, regionalnoj i univerzalnoj razini.

Nova izjava Povjerenstvu otvara put za rješavanje drugoga dijela njegova mandata, o tome kako Crkve – na lokalnoj i sveopćoj razini – mogu “razaznati pravu etičku pouku”. No, što sadrži novi ekumenski tekst? Kako će to utjecati na obične katolike i anglikance? Kako bi pronašla odgovore na ta pitanja, naša je novinarka razgovarala s katoličkim dotajnikom samoga Povjerenstva, ocem Anthonyjem Currerom, iz Papinskoga vijeća za jedinstvo kršćana.

Otac Tony primjećuje da je grad Erfurt, u Njemačkoj, izabran za ovaj sedmi godišnji susret, zbog toga što je ondje Martin Luther dobio zvanje te stupio u Augustinski red. U ovoj godini obilježavanja 500. obljetnice reformacije, članovi skupine su također znali da će trebati donositi važne odluke o tome što bi dokument mogao reći “o ekleziologiji, o Crkvi kao o zajedništvu i […] o tome kako naše strukture unutar toga zajedništva djeluju”.

Otac Tony kaže kako su sudionici “jedni drugima postavljali teška pitanja”, a sporazum ni u kojemu slučaju nije bio neki od “prethodnih zaključaka”, no susret je potaknuo i neke “vrlo pozitivne razgovore”. Razmišljajući o tome što anglikanci nazivaju “instrumentima zajedništva”, skupina je istraživala način odlučivanja na lokalnoj, regionalnoj i sveopćoj razini, unutar obiju tradicija.

Upotrebom onoga što se naziva modelom “prihvatljivog ekumenizma”, otac je objasnio da “svaka od strana na svom hodočasničkom putu, nastojeći ostati vjernima Gospodinu”, pozvana je „ispitati na koje to način ranjena”. Iskreno dijalogizirajući sa svojim partnerima o svojim poteškoćama i nedostacima – smatra on – “možemo jedni od drugih učiti”.

Na pitanje što katolici mogu naučiti od svojih anglikanskih kolega, otac Tony je ukazao na “tijekove sinodalnoga života”, uključujući tu župna vijeća, biskupijske uprave i druge regionalne strukture. Imajući na umu način na koji Papa Franjo poziva na “sinodalniju Crkvu”, on smatra da su to pitanja gdje “možemo pogledati anglikansku zajednicu” čije su strukture “razvijenije od naših”. Također primjećuje “vrlo slobodnu i otvorenu kulturu rasprave o stvarno teškim problemima u Anglikanskoj zajednici”, rekavši “to je nešto iz čega bismo mogli izvući pouku”.

Razmišljajući o preprekama za jedinstvo, kao što je to na primjer, ređenje ženâ, otac Tony kaže kako novi dokument razmatra šira pitanja od toga “gdje leži vlast”, dodajući kako su odluke donesene na regionalnoj i nižim razinama, pod “velikim pritiskom zbog kretanja u skladu” s prevladavajućom kulturom u zemlji.

Gledajući utjecaj koji ovaj novi dokument može imati na obične ljude, otac Tony kaže: “To je vježba koja se može provoditi na svim razinama u našoj Crkvi i pozivamo kršćane laike, svećenstvo te mjesne biskupe, da se okupe na razgovor, [….]. Biti iskreni jedni s drugima o tome s čime se borimo “te na taj način učiti rasti u zajedništvu”, priznajući jedni druge za suputnike na tom putu.”

Izvor: Radio Vatikan

PODIJELI