Ljubomora i sumnja dva su nezasitna crva koji progrizaju plodove vjernosti i povjerenja, ali umjereno dozirani potpomažu i doprinose njihovu boljem rastu i jačanju. (Zagreb, 2. svibnja 2016.)
Mnogi se prepuštaju nezadovoljstvu, bezvoljnosti i pesimizmu, te su im radost, vedrina i optimizam nedostižni luksuz kojega sebi teško žele priuštiti. (Zagreb, 2. svibnja 2016.)
Ponajprije su važniji ljudi i bliskost koja ih povezuje u jedno srce i dušu, a ne toliko mjesto rođenja i podrijetlo. (Zagreb, 8. svibnja 2016.)
Ima ih koji za sve negativno kod sebe i zlo u svijetu optužuju druge. Razgovori s takvima nas opterećuju i osiromašuju, jer drže kako se svi trebaju mijenjati, dok su oni jedini savršeni i neporočni. (Zagreb, 8. svibnja 2016.)
Sjesti na prva sjedala
U autobusu na kolodvoru u Zagrebu većina su stariji putnici, koji bi željeli sjesti na prva sjedala. Vozač upozorava kako ima dovoljno mjesta, dok jedan od putnika svakako želi sjesti na rezervirana sjedala 3 i 4. Vozač nervozno reče kako se oni moraju odmoriti, te da je najbolje autobus okrenuti poprijeko kako bi svi mogli sjesti na prva sjedala. Iako su putnici uglavnom iz južnih krajeva, čini se kao da su zagorski dedeki i babice, koji tjeraju pravicu za svoj grunt! (Zagreb, 9. svibnja 2016.)
Pravedni Bože! Svoju svemogućnost neprestano pokazuj velikim milosrđem, jer budeš li nama slabim ljudima sudio kako mi to činimo drugima ostat ćeš sam – bez nas. Time ćeš se suprotstaviti samom sebi, jer si u svojoj namisli djelom stvaranja želio usrećiti čovjeka u zajedništvu s Tobom! (Tomislavgrad, 14. svibnja 2016.)
Dom, majku i domovinu,
uvijek voli,
neprestano poštuj
i nosi u srcu svom! (Tomislavgrad, 14. svibnja 2016.)
Žene u sebi neprestano nešto prebiru, misle, analiziraju i kombiniraju, poput ažuriranog antivirusnog programa! (Tomislavgrad, 16. svibnja 2016.)
Nerazumijevanje, neprihvaćanje i duševna neizvjesnost znaju teže boljeti i od fizičkog nasilja kao i tjelesnog zlostavljanja! (Tomislavgrad, 16. svibnja 2016.)
Ima ih koji umišljaju kako svijet od njih počinje,
a bahate se da poslije njih i potop može doći,
te da oni nikad i neće proći,
nego će vječno tu ostati. (Tomislavgrad, 17. svibnja 2016.)
Jedni život doživljavaju kao neprestanu borbu za puko preživljavanje i opstanak, drugima je izazov za zgrtanje i prigoda za bogaćenje, dok su treći u stalnoj užurbanosti za provodima i avanturama. Život ipak nije strogo bijeli ili crni niti tek siva svakodnevica, već je ispunjen toplinom tonova i šarenilom boja! (Tomislavgrad, 17. svibnja 2016.)
Koga ista osoba prevari i drugi put, sam je krivac što iz prve lekcije ništa nije naučio. (Tomislavgrad, 18. svibnja 2016.)
Maturanti svoju zrelost i ulazak u svijet odraslih redovito proslavljaju nezrelim bučnim skandiranjem i ludovanjem, što je odraz društvenog trenda i pomodarstva. (Tomislavgrad, 19. svibnja 2016.)
Prijatelj iz djetinjstva ulijeva sigurnost, dijelimo radost i povjerenje, povezuju nas zajedničke uspomene, pogledi, teme i ideje. Što ima ljepše i vrjednije od sjajnog bisera starog i iskušanog prijatelja, koji ispunja dušu i uvećava prijateljsku ljubav?! (Tomislavgrad, 20. svibnja 2016.)
Ispodprosječno nadareni – spletkari – znaju se drugima nametati za vođe i moralne uzore. Izvana se pretvaraju s maskom blagosti i istine koje bi na „ranu previli“, dok su ustvari bezobzirni lašci koji oko sebe bacaju otrovne strijele i vuci u janjećim runima. (Tomislavgrad, 21. svibnja 2016.)
fra Mate Tadić, OFM
