Propovijed povodom 6. nedjelje po Trojstvu
Dragi vjernici, danas naša Crkva obilježava 6. nedjelju po Trojstvu, koja je posvećena postojanosti u služenju.
Što podrazumijevamo pod služenjem? Kad bolje razmislimo, cjelokupna ljudska djelatnost je prožeta služenjem. Kojom god se aktivnošću bavili, bilo da je riječ o temeljnom poslu, hobiju, ili nekoj drugoj aktivnosti, je vrsta služenja, makar tako ne izgledalo na prvi pogled. Na prvi pogled, rekli bismo da je svrha naših poslovnih angažmana isključivo zarada, od koje namirujemo svoje materijalne potrebe, no to je daleko od istine. Istina je da je u esenciji ljudske vrste izražena potreba za davanjem sebe drugima, za požrtvovnošću, za služenjem u svakom smislu riječi.
Što pokazujemo našom potrebom za služenjem? Pokazujemo svoju božansku prirodu, Boga koji je dio svih nas, Boga koji je u nama. U Bogu smo svi povezani u jednu cjelinu, a služeći jedni drugima, u svakom smislu riječi, tu božansku povezanost, koja je stvarna, u cijelosti iskustveno spoznajemo u našim zemaljskim životima. Otvaranjem sebe drugima, otvaramo se i prema Bogu, a time i dodatno upoznajemo i spoznajemo sebe – preko drugih. Jer, u konačnici, nijedna osoba, kojoj smo služili ili služimo u bilo kojem svojstvu, se u našim životima nije pojavila slučajno.
U današnjem Evanđelju Gospod Isus Krist je rekao: „Zaista, zaista vam kažem: kad učinite nešto jednome od ove moje najmanje braće, Meni učiniste.“ Zaista, pred Bogom smo svi isti. Razlike u smislu dobi, stupnja obrazovanja, životnih i vjerskih uvjerenja te drugih razlika su samo u ljudskoj percepciji. Istina je da u Bogu, koji je Sve u Svemu, te razlike ne postoje. Postoji samo čovjek, ljudsko biće, koje ima svoju misiju i svrhu, koje ima jednako pravo postojati na materijalnoj razini kao i svaki drugi čovjek. Stoga, kome god služimo, bez obzira na vidljive i nevidljive razlike među pojedincima, pred Bogom je jednako vrijedno, i u Bogu postajemo kompletnije osobe.
U našim svakodnevnim životima često se susrećemo na situacijama kada nemamo volje ni energije biti na usluzi drugima. Izvanjski razlozi za to mogu biti razni, no unutarnji, oni pravi, izvorni, su vezani za nas osobno. U takvim situacijama, kada nismo u potpunosti povezani s drugima, kada u drugima iz naše ljudske perspektive ne uočavamo Božje očitovanje do kraja, uđimo u molitvu i meditaciju te zamolimo Boga za pomoć oko spoznavanja uzroka koji nas koče u vršenju naše esencijalne misije – misije služenja. Neka nam u takvim trenucima bude uzor životni primjer Gospoda našeg Isusa Krista, koji ne samo da je služio čovječanstvu u potpunosti, nego je u svojoj potpunoj predanosti čovjeku dao ono najvrjednije što je imao – svoj zemaljski život. Time je pokazao da služenje u poniznosti i predanosti nedvojbeno rezultira na jedinstveni način: konačnom pobjedom svoje božanske prirode, Boga u sebi, nad nižom prirodom ljudske osobe, koja je vezana isključivo za materijalnu ugodu i prolaznost.
Stoga, dragi vjernici, svakodnevno ustrajmo u svojoj životnoj misiji služenja, uz neizostavnu Božju pomoć. Jer, jedina vrijedna nagrada za našu ustrajnost u služenju je – rast u Bogu.
Amen.
