Poslijepodne sam provela sa trpećim Isusom. On je dragovoljac i invalid Domovinskog rata sa teškim oboljenjem srca, sa zaostalim česticama gelera u tijelu do te mjere da ne smije na pretragu magnetnom rezonancom. Nisam u stanju nabrojati sve operacije koje je do sada podnio. Ona je žena sa suncem u očima, diplomirana teologinja puna života. Međutim…. Ne postoji pravo koje njemu nije uskraćeno ili za koje nije zakinut. Ne postoji zakonom zajamčen interes koji njemu nije zgažen. Njegovi zahtjevi za priznavanje invalidnine pisani su u uredima nadležnih službi. Nije ih pisao niti on niti supruga, iako intelektualka, prepustila je ovaj dio posla znalcima, službenicima koji su zahtjeve pisali švrakopisom u jednoj ili dvije nerazumljive rečenice, ne navodeći niti što se traži niti temeljem čega se traži a isto tako nikada nitko nije našao shodnim napisati koju dokumentaciju taj čovjek prilaže. Nestala mu je potvrda o statusu branitelja dragovoljca, evo čudom je izronila iz neke čudne kazamate, nekih čudnih ljudi. Njegova dokumentacija zajedno sa liječničkom ispunila bi prostor dvije do tri oveće putne torbe.
I tako od 199neke. Ona je u međuvremenu pretrpjela neviđeni mobing na radnom mjestu samo zato jer je pod svaku cijenu htjela ostati uz supruga i pružiti mu svu potrebnu njegu, svu svoju ljubav. Njegujući njega njegovala je i njeguje Raspetog Gospodina sa radošću i ljubavlju koju ovaj svijet niti razumije niti prihvaća niti poznaje. Kaže on u jednom trenutku “ja sam tebi križ onaj veliki”, a ona ga pogleda puna topline i ljubavi i uzvrati “ma nije tako ti si moje blago”. Zlopate se godinama ne posustajući u vjeri, nadi i beskrajnoj, neizmjernoj ljubavi sjedinjeni u Gospodinu Isusu Kristu noseći svoj Križ skriveni u Raspetome.
Ovo dvoje ljudi živi u Kristu, po Kristu za Krista i u Kristu. On i ona svako ponaosob a jedno u Jednome. Oni dišu jedno za drugo da bi disali za Gospodina koji je smisao i snaga njihova postojanja, njihove patnje i teške obespravljenosti koju trpe tolike godine. On i ona su prožeti Kristovom snagom, pročišćeni patnjom, kušani preko svake ljudske razumne mjere, on i ona suobličeni Kristovim patnjama. On i ona nisu on i ona, oni su jedno u Kristu Gospodinu, istinsko neraskidivo jedno vezano vezom čiste Božanske ljubavi. Kad je Gospodin stvarao Sveti Sakrament braka tada su mu ovo dvoje ljudi bili uzor. Njih dvoje su dopustili Gospodinu da živi u njima i po njima. Da, provela sam poslijepodne sa trpećim Gospodinom stostruko blagoslovljena vjerom, nadom, ustrajnošću, snagom, hrabrošću, strpljivošću, odanošću, iskrenošću ovo dvoje ljudi sjedinjenih u jedno tijelo. Samo oni koji se daju raspeti sa Kristom smiju računati i da će uskrsnuti sa Kristom uživajući dobra u zemlji živih. Hvala vam. Isuse hvala Ti. Providi, Gospodine, molim Te, providi.
Vlatka Vraneković
