Velika Gospa – 15.08.2017.g.
1. IMPLEMENTACIJA (PRIMJENA) RIJEČI BOŽJE, USTAVA I ZAKONA U PRAKTIČNI ŽIVOT
Radi mnogih razloga naš narod (Hrvati) su zapušteni, na marginama svjetskih trendova, prepušteni sami sebi.
Većinom samo pametni i prilično obrazovani ljudi. Radi stoljetne okupacije (do danas); političke, ideološke i kulturološke nije ni moglo biti prave implementacije riječi Božje, ustava i zakona u praktičnom životu. Skoro uvijek prioritet je bio golo preživljavanje i spašavanje samog života s čim je bio povezan bijeg sa ovih prostora – masovna emigracija.
Veliki domovinski rat. srpska agresija i pobjeda u tom ratu rezultiralo je stvaranje neovisne, samostalne i demokratske Republike Hrvatske. To je ravno Božjem čudu i vjerujem da je to bilo pomoću Božjom i blažene djevice Marije. Došla je relativna sloboda, a s njom i imperativ edukacije stanovništva na svim razinama. Preživjele političke snage i na ljevici i na desnici spriječile su edukaciju, koja je trebala trajati najmanje 5 godina i koja se trebala provoditi svim medijima, političkim strukturama, obrazovanim ustanovama i vjerskim zajednicama. Sve te strukture manje – više su odbile edukaciju, jer su znale da to znači implementaciju slobode, poštovanje ljudskih prava, služenje članovima društva, što se protivilo njihovom opredjeljenju za diktat, želju za moću, diktaturu politike, laži, nasilja i pljačke.
U takvoj situaciji stvorilo se plodno tlo za radikalizam; ideološko – politički, nacionalni, vjerski, moralni, tradicijski, rasni, jezični, kulturni, regionalni, radikalizam bogaćenja koji uključuje masovno kršenje ljudskih prava kroz prijevaru, otimanje i pljačku, kroz nasilje i ubijanje itd. Radikalizam se protivi kršćanskim, ljudskim normama ponašanja, normama ponašanja drugih religijskih sustava; islama, judaizma, hinduizma i budizma. Svaki radikalizam rata frustracije kod pojedinaca i društvenih skupina; političkih stranaka, vjerskih zajednica, tajnih i javnih udruženja, navijačkih skupina. Te frustracije zarobljuju tako da se pojedinac i društvene skupine nađu u vrzinom kolu iz kojeg je teško naći izlaza. Oni su zarobljeni i njihovo djelovanje nema za cilj osobno i opće dobro, nego neminovno upadaju u autodestrukciju i propast. Pojedinac radikalist ne vidi drugu stranu i nema kulturu dijaloga. Njegov govor je u biti monolog i izaziva nelagodu i gnušanje sugovornika.
Što više radikalizama to manje zdravog napretka države na svim nivoima. Uvjereni su fanatično u ispravnost svojih stavova, apriorno odbijaju protivne argumente, ne zanima ih logika i takve doživljavaju kao smrtne neprijatelje. Skoro redovito su ateisti ili tradicijski vjernici. U njihova srca nije došla ljubav Božja, živa riječ koja upućuje na nužnost suživota, milosrđa i ljubavi prema bližnjem. U temelju njegovog bića je egoizam, nijekanje Boga, nevjera u vječni život, moć, vlast, pravo na manipulaciju, novac, hedonizam. Narod bi rekao „USE, NASE I PODASE.“ Oni su u vlasti vječnog neprijatelja – sotone i vječna sudbina im je upitna. Potrebni su obraćenja da ostatak života provedu s Bogom. Ali mnogi su toliko tvrdokorni i oholi da im ni sami Bog ne da milost obraćenja, takvi su određeni na vječnu propast. Isus na križu je oprostio razbojniku, jer se gledajući Isusa pokajao. Savjest mu nije toliko otupila. Uveo ga je istog dana u raj. Često razmišljam kolike nepravde, nasilja i ubijanja su izveli i izvode pripadnici drugih naroda i samog hrvatskog naroda našem hrvatskom narodu. Šire mnogim narodima svijeta što učiniše silnici jakih naroda slabijima i nemoćnima.
Spontano i ljudski sam ponekad uzviknuo:
Nek` ih sam vrag nosi u pakao! To su i zaslužili!
Javlja se nakon toga savjest:
Nemoj, razmisli …!
Počnem razmišljati. U duhu mi se javi sami Isus:
Ja sam za svakoga od njih umro na križu.
Došao sam da vas spasim. Moli za njih Oca Nebeskoga da im omekša savjest, da im dade milost, poniznost i straha Božjega i da se obrate. Moli se za sve živuće i one koji će doći da ih Otac zaštiti od grijeha protiv Duha Svetoga i vječne osude!
Tako sam i učinio. Pognute glave i radosna srca kročio sam ulicom. Kraj mene su prolazili ljudi, a ja sam se osjećao samim. Osjećao sam blizinu Božju. Moj duh je kao vatrena buktinja obuhvaćao nebo utonuvši u samu bit Presvetog Trojstva. Moj život, muke i križevi, sve stvoreno na zemlji, svi ljudi sada i svih vremena pretvorilo se u jednu težnju da budemo otkupljeni i sretni. Osjećao sam da Apsolutni poštuje našu slobodnu volju i da o nama ovisi naše spasenje. I da moramo biti sudbinski odgovorni. Osjećao sam veliku snagu i milost predanja u volju Božju, a iznad svega veliku, veliku zahvalnost. Aleluja!
U tom i takvom kontekstu promatram pokret otpora u Hrvata. Svakom narodu Bog je dao zemlju i državu da živi, raste i razvija se. Imamo pravo na to. Kažu da imamo kontinuitet 4000 godina („Otvoreni pečat“, Mikulić), potječemo od starih Hurita. U novijoj povijesti (zadnjih 1300 godina) živimo na ovim prostorima. Imali smo stalnu borbu za samobitnost i državnost. naši neprijatelji su nas zaposjedali, ubijali, zarobljavali, protjerivali, pljačkali i zatirali svaku slobodu. Ali najveću bol onda i sada nanose naši izdajnici koji u ime osobnih probitaka izdaju svoj vlastiti narod i državu krvlju stečenu. Od samog početka je postojao, a i danas postoji pokret otpora, milijuni pojedinaca i pojedinki onda i danas su se borili protiv svih nepravdi, nasilja i ubijanja često žrtvujući svoje živote, karijeru i samu domovinu bijegom u tuđini. Pokret otpora nadahnjuje sami Bog radi implementacije Božjih zakona u praktični život. (gore navedeno).
2. ISUS KRIST I POKRET OTPORA
Danas je Velika Gospa – uznesenje Marijino (15.08.2017.). Sjedio sam jutros u našem malom vrtu i razmišljao kako završiti ovaj esej. Osjećao sam posebnu energiju prožetu mirom, sve je ukazivalo na posebnost ovoga dana; kuće, priroda, ptice. Cijeli grad, a i cijeli svijet je plamsao neobičnom ljubavlju. Kasnije kada sam krenuo na sv. Misu u Palmotićevu gledao sam ljude. Bili su tihi i dostojanstveni. U srcima sam osjećao njihovu radost. Zanosne marijanske pjesme su odjekivale, svećenik je imao krasnu propovijed o Mariji. Govorio je Isusovački odmjereno, nadahnuto, znalački i ponizno.
Njegova mladost i ljepota je gorjela u Bogu i Mariji. Zato je tako dobro pripremio propovijed. Svi smo sudjelovali u tome i slavili Gospu, skupa s njom smo pjevali Magnifikat, za mene najljepšu pjesmu. U mislima sam bio u Međugorju, mjestu gdje je osobno došla u srce Hrvatskog naroda. Tamo su sada ljudi iz cijeloga svijeta. To je ogromna buktinja srca i duha koja obuhvaća cijeli svijet, svemir, sve stvoreno na nebu i zemlji i stapa se sa neizmjernim morem same Božje ljubavi, biti samoga Boga.
Upravo danas, slaveći Mariju uz očito njenu pomoć shvatio sam da je glavna okosnica i razlog pokreta otpora sami Isus Krist, naš Bog i Spasitelj. Svima koji vjeruju u njega i koji ga ljube po Ocu šalje silu Duha Svetoga koja ih zahvaća i diže do kontemplacije samog trojedinog Boga. Budući su Božji ne trpe laž, neistinu, nepravdu, nasilje svake vrste, otimačinu, pljačku, agresiju i ugrozu ljudskog dostojanstva i samog života, okupaciju, manipulaciju svake vrste, ubijanja i progonstva radi istine, ubijanje nerođene djece, nepravedno siromaštvo i neimaštinu, trgovinu ženama i muškarcima (mahom mladima), nepravedno suđenje, licemjerstvo medija i mnogih političara, sprječavanje povijesnih istina (lustracija) itd.
Bog im je usadio u srce svoje zakone, zapovijedi i kodeks ponašanja ovdje na zemlji u vidu moralno-etičkih normi. Duh Sveti im daje tankoćutnost i mogućnost prodiranja i shvaćanja svih i svačijih poteza, planova i htijenja. Daruje im neustrašivost i spoznaju prava na samoobranu (u samoobrani mogu i ubiti nasilnika). Na sto vrsta nasilja imaju pravo na sto načina samoobrane. Duh Sveti ih upućuje na marljiv rad, pošten život, poštivanje zakona, ljubav prema bližnjemu, solidarnost, zajedništvo, prihvaćanje trpljenja (križa), opraštanje, toleranciju u granicama normale, pravednost, istinu, poniznost, prema Bogu i ljudima, odricanje od velikog bogaćenja, moći i manipulacije, da se postavljaju u ulogu služenja, jer je naš Bog i učitelj Isus Krist bio sluga i prošao je svijetom čineći dobro. Ovakva opredjeljenja za život grade mir na zemlji i mogućnost da ovaj život provedemo kvalitetno što je i presudno za spasenje naših duša – dolazak u raj.
3. RAZLOZI ZA STVARANJE MASOVNOG I SVEOBUHVATNOG POKRETA OTPORA U HRVATSKOM NARODU
SPOZNAJA OČITE PRIJEVARE
Svi se osjećaju prevarenima – i ljevica i desnica (mislim na narod). U demokraciji je legitimna i ljevica i desnica. Ali svi su obvezatni raditi za svoje i opće dobro, voljeti i cijeniti svoj narod i državu i pripadnike drugih naroda koji s nama žive, a koji isto moraju biti lojalni građani, voljeti i poštivati hrvatski narod i državu. U ovih 27 godina smjenjuju se na vlasti HDZ i SDP. Međusobno se iscrpljuju i bore za vlast često ne birajući sredstva. I jedne i druge uglavnom vode ljudi za koje narod ima sljedeće riječi; komunjare, udbaši, Jugoslaveni, lažni domoljubi, prevaranti, lopovi, licemjeri, pljačkaši, mrzitelji Hrvata i Hrvatske, prodane duše, ulizice, podrepaši, nesposobni glupani, izdajice, lijenčine, neradnici itd. Ali ja osobno mislim da je među njima i lijevo i desno bilo i sada ima pozitivnih i dobrih ljudi, poštenih i moralnih ali su u manjini. Svi se zaklinju u poštenje i vjernost, a istovremeno su stvorili i održavaju oligarsko – parti – tokrativni sustav – oligarhiju i partitokraciju.
Oligarhija je sprega političara, tajkuna, banaka, pravosuđa, vojske i policije, podobnih poduzetnika, hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, vrhuške obrazovanog sustava, televizija i novina (masmedija). Partitokracija je vladavina partija čije vođe se nameću kao vrhovni autoritet, a članstvo i narod su običan balast čija je uloga samo za njih glasati. Kad javno nastupaju uglađeni su i fini, a između sebe tretiraju narod kao stoku i niš` koristi. Među sobom se nemilosrdno bore za pozicije i bez morala i etike i ljudskosti ruše dojučerašnje „prijatelje i suradnike“, daju ih zatvarati kao lopove, a sami su možda još gori. Sve u svemu tu je Bog rekao: „Laku noć.“
Vrh katoličke crkve uporno i stoički šuti. Tu i tamo netko od biskupa reagira, a vrh brzo i spremno kaže da je to njihovo privatno mišljenje (Biskup Košić). Ostale vjerske zajednice; srpska, islamska, protestantske zajednice i drugi, koliko znam, nikad se nisu oglasile, možda im je i drago što je to tako u Hrvatskoj?
Istovremeno svi skupa itekako su angažirani za sredstva iz proračuna, donacije i milostinju. Sve to daje ovaj jadni i ispaćeni narod i šire … kome će se političari, sve oligarške strukture dokazivati, ubirati novce i prisvajati, to jest pljačkati, nego jadni ispaćeni narod?
4. ZA DOM SPREMNI – OBRANA
Svi, ama baš svi narodi i plemena na svijetu imaju svoj poklič koji je ustvari sukus i sadržaj njihove borbe, stremljenja, obrane i ponosa. Narodi našeg okruženja imaju slijedeće pokliče; „Alahu uegbar“ (Bog je najveći) – muslimani Bošnjaci, „Mulja“ (naprijed) – Albanci, „Za kralja i otadžbinu“ – Srbi, „Forza Italia“ – Talijani, „Da živee Makedonija“ – Makedonci, „Hura, huru“ – Slovenci. Partizani našeg područja su imali: „Hura“, „Naprijed“, „Za Tita i partiju“, „Proleteri svih zemalja, ujedinite se!“ Ali najosporavaniji poklič je hrvatski „Za dom spremni.“ Bio je već dugo, a i sada je preziran, pljuvan, zabranjen, proglašen kao fašistički i nacistički, zločinački, protudemokratski, primitivan i nazadnjački, opasan i rušilački. Izražavao je odlučnu težnju za slobodom i državom i zato je sotoniziran.
Poklič „Za dom spremni“ nije fašistički, nacistički, komunistički niti izvorno ustaški. Ustaše su ga prihvatili jer su bili Hrvati a ne neka svemirska bića. Artikuliran je 1861. godine u Bjelovaru pri utemeljenju Domobrana. U mojoj tužbi Europskoj komisiji za lustraciju (2016.g.) pisao sam i o tome. Koristio sam francusku enciklopediju „La Rouses“ (La Rus) koja slovi kao najbolja i najkvalitetnija na svijetu. Prema njoj svi pokreti na području Jugoslavije (belogardisti, ustaše, četnici, balisti i VMRO) nisu apsolutno imali veze sa nacizmom, fašizmom i komunizmom – ideološke i programske. Bili su to oslobodilački pokreti. Komunistička Jugoslavija ih je sotonizirala, osuđivala, progonila i ubijala pojedince i narode. Matrica osude je bila sljedeća;
Hrvat, domoljub, vjernik = ustaša = nacist i fašist
Srbin, domoljub, vjernik = četnik = nacist i fašist
… i tako redom.
U tužbi sam naveo rečenicu: „Kolaboracija pokreta u ratnim uvjetima ne određuje ideološki sukus tog pokreta.“ Svjedoci smo već dugo režiranja i iskrivljavanja povijesti. S tim vezano političkih i ideoloških osuda pojedinaca i naroda. Pa neka pripadnici takvih snaga demantiraju francusku enciklopediju. Ne mogu!
Što ima ljepše, pozitivnije i ponosnije od toga što čovjek ljubi svoj dom i domovinu i što je za to spreman? S tim pokličem Hrvati kroz cijelu povijest su ratovali, umirali braneći svoj dom. Taj poklič je srž našeg bića; bio, jeste sada i bit će. Osobito je došao do izražaja u domovinskom obrambenom ratu. Protivnici, mrzitelji i izdajnici hrvatske države i naroda imaju strah od tog pokliča. Zato ga toliko napadaju.
Postoji Božja i društvena pravda. Tko čini nepravdu odgovarat će kad – tad i društveno i pred licem Božjim. Zbog svega toga ja sam za dijalog, ako je moguć?
Želio bih i dijalog na političkoj, društvenoj razini u Hrvatskoj i šire prema svijetu.
(KREŠO ČEPO, TIHALJINA, HERCEGOVINA)
