Pokajanje za kraj

156

Draga braćo i sestre,
vjerujem da je moguće da se obrati onaj tko uopće ne želi Boga. Božja Ljubav i Milosrđe su veći od naše tvrdoglavosti. Moj djed je bio komunist, mama i njen brat se nisu smjeli krstiti pa su to moje bake napravile njemu iza leđa. Kad je mama postala punoljetna pričestila se je i krizmala na što je djed poludio. On je bio vođa nekakve komunističke stranke i za njega je to bila sramota. Iako je bio dobar čovjek za sve oko sebe, nikad nije takav bio za svoju obitelj. Zbog neke žene devet godina nije kontaktirao s našom obitelji. Nitko nije vjerovao da je moguće da se pomirimo i da će moj djed ikada moliti i čitati o Bogu. Kad bih to rekla mojima bila bih fanatik ili bi rekli da sam u nekom svom svijetu. No, ja sam Božjom Milošću vjerovala i uvijek molila Krunicu Božjeg Milosrđa.
Eto, slava Kristu na svemu, moj djed se pomirio s mojom obitelji i plakao zbog svega što je napravio. Iako se je razbolio i umirao, barem se pred kraj života pokajao, primio bolesničko pomazanje i rekao da je sretan što mu je svećenik došao. Čak je pristao da molim Krunicu Božjeg Milosrđa pored njega, a njemu bi suze išle. Umro je u snu i nije se mučio. Obolio je od tumora koji mu je pritisnuo centar za bol tako da ga ništa nije boljelo. Bogu hvala i slava na svemu što je učinio u mojoj obitelji.
Bog vas blagoslovio!

Ivana Š.K.

PODIJELI