Melodika raspjevanih usana mojih
ljubav je tvoja!
Svi anđeli nebeski prinesoše 
mi pjesme o tebi
srcu uplakanookom.

Skrij me u krila ko sokol,
nosi u planinske vrhunce
da dotaknemo Sunce
i okupamo se u zrakama
njegovim blagoslovljenim.

Izvuci me iz tame,
rastopi pogledom Neba ove okove!

Vinogradi nebeski stoje neobrani,
grozd sočni čeka
da ga naša ljubav pretvori u vino.
da nazdravimo sreći ljubavi moja!

Reci mi, kako da te ispustim iz suza…
Gdje krila svoja odmaraš,
i kojim to
cvijetnim miomirisima opijaš moju dušu?
U kojoj dolini rastu cvijetovi koje ti bereš?
I kojom to riječicom
šalješ pozdrave mom srcu?

Stručak najmirisnijeg cvijeća
dragi je moj grudima mojim.
Lijevo i desno krilo njegovo
postelja su meni!

Ljiljan moj dolazi kroz rešetke
da mi ključ slobode prinese,
da me spasi i ukrade bolu!

Ustani sokolice moja
govore mi usne dugo čekane.
Zima stiže, ali cvijeće raste za tebe.
Iz skrovišta svog izađi
da te vide anđeli u dolu.

Slobodna si i ova su krila tvoja
što te prinose Bogu.

Iza koprene vidjeh on sebe,
vječni biser koji ljubavlju obasjava
i ja čuh usne koje blagost prosipaju…

Kazah sretno;
Pohitajmo dragi moj
u vinograde ljubav našu slaviti!

Izvor: Ana Emanuela

PODIJELI