U srcu mi se rodila misao da Vam napišem pismo. A opet, što jedna obična vjernica može reći svećenicima, a da oni ne znaju više i bolje, iz prve ruke? No, kad me primi neka misao, ne pušta me. Ja je mogu ostaviti, ali ona se vraća dok se ne pozabavim njome. Stoga, idem hrabro a Vi odbacite ako vam govorim krivo ili ono što znate i živite. Čuvajte se nas vjernika. Mi smo vam veća opasnost od onih koji su protiv Vas i Crkve. Mi znamo imati potrebu veličanja, divljenja, hvaljenja Vas, a i naš ego voli da naše duše držite posebnima. Posebno u počecima, dok nespretno tumaramo duhovnim ulicama gladni nadnaravnog a vanjskog i vidljivog. Od nas se trebate držati podalje, iako se s nama morate susretati. Posred nas Vi trebate biti sami. Trebate slijediti Isusov put samoće. Vaša glava se nema gdje nasloniti, kao što se ni Isusova nije imala. To je takav put. I ne treba vam nitko nuditi rame niti ga vi smijete tražiti. Vaš put mora biti obilježen patnjom usamljenika da bi rodio plodovima za duše i Boga. Vi morate nositi rane kao što ih je nosio Krist. Nemojte bježati od patnje. Ako vas mi uzdižemo i želimo “zakraljiti” pobjegnite kao što je On bježao u osamu i tražio svu svoju utjehu u Ocu. Nemojte dopustiti da unesemo duh svijeta i svjetovnih potreba i razmišljanja u Vaša srca. Sve što bi Vam godilo a dolazi od nas odmah odbacite jer ne vodi Kristu. Neka Vam ništa zemaljsko ne donese utjehu. Budite poput Krista koji čak i svojoj majci kaže: ” Ženo, što ja imam s tobom? ” – odjeljujuć se tako čak i od Nje. Jer mu nije na pameti zemaljsko. Petra koji bi ga htio poštedjeti patnje i smrti naziva sotonom. Toliko je jak u svojoj namjeri da slijedi svoj put i svoje poslanje u kojem nema skretanja, nema traženja olakšanja, nema poštede. On ne gleda tad na Petrovu dobru namjeru, nego na ono gdje bi ga odvelo ići za Petrovim riječima. Zvuči okrutno, ali valja biti jak. Valja biti svoj. Valja biti SAM. Nikog nema s Vama na Vašem putu, makar imate kolege svećenike, prijatelje, rodbinu. Ali sve to treba stajati podalje. Vi trebate moći biti sami. Trebate moći koračati za usamljenim Kristom. I poput njega upravljati srce samo k Bogu. Boga spajati s ljudima i ljude s Bogom. Kao da Vas nema. Kao da ste poslužitelj oko stola, nevidljiv ali nužan onima za stolom. Vaše poslanje je najuzvišenije, dano Vam što nikom nije. Uz tu moć da dijelite sakramente i činite od malog kruha molitvom koju je Isus molio na Posljednjoj večeri Njegovo Tijelo i Krv, dana vam je i najveća odgovornost. Krist je kušan, i Vi morate biti. Od sotone. Na perfidne načine, naoko bezazlene. Ne dajte se zavesti ni od kog, makar taj bio obučen u duhovno ruho i makar nemao lošu namjeru. Nasljedujte Krista i učite od svetaca. Čuvajte se.. Vi ste drugi kristi, kao što je Isus i rekao jednoj svetici za Vas. Oprostite ako sam uzela previše slobode. Primite ponizno jer Bog može progovorit i preko najneznačajnijih i najneukijih. Ako je sve to suvišno, odbacite. Ja samo slijedim misao koja me ne pušta jer promatram vjernike, samu sebe i Vas. Bog koji Vas je odabrao nek Vas vodi na Vašem putu i pomogne da dostojanstveno i ponizno živite svoje poslanje.
Vjernica Vesela Dujmić
