Nastavljam pisati iako sam zreo za ludnicu. Sve mi ide na gore i nikako na bolje. Ne znam više i sam kako imam snage za živjeti zar je moguće da me Isus i Marija toliko štite i ljube? Živim u strahu i žalosti i bojim se ostavljenosti i odbačenosti od svoga roda. Svima sam bio dobar onih par sati kada sam im slao novac i više im neću davati ako me trebaju samo radi toga.
Imao sam mnogo prijatelja oko sebe dok sam častio i plaćao. Ponašao sam se kao pijani milijarder. Dan danas se znam sjetiti Dugog kada sam pio u njegovom lokalu i sve častio,bacao sam novac ali me Dugi tada pozvao sa strane i rekao da to ne radim jer sutra kada ne budem imao novaca nitko me neće više trebati, nitko mi od ovih koje častim neće htjeti ni kavu platiti. Svaka mu čast jer kao gazda lokala nije bio pohlepan za novcem, a s neprijatnim gostima je znao riješiti sve kroz razgovor na lijep način pri tome im dati dobar i pametan savjet.
Preda mnom je godina i dva mjeseca patnje i morat ću još malo patiti. Nadam se da ću naći posao kod nekih od bivših gazda gdje sam nekada radio. Znao sam dobro odraditi posao ali nisam znao gospodariti s zarađenim novcem. Za dvije godine potrošio sam 300.000 kuna na svoje ludovanje, samo su mi računi za mobitel iznosili 1300 kuna mjesečno i ne žalim za ničime jer taj život je iza mene, a dolazi vrijeme moga obraćenja. Služit ću Bogu i Majci Mariji i obići ću sva svetišta. Otići ću u Svetu Zemlju, obići ću sva mjesta, bez obzira ratuje li se tamo, ali ja idem jer rečeno je u Psalmu “Da mi je i dolinom smrti proći, zla se ja ne bojim PS 23,4 ” Ono što bih morao naučiti da se koristim s laptopom kako bi mogao slati slike iz svetišta koja ću obilaziti i volio bih da se objave na portalu. Sam Bog mi je rekao “Kada te svi napuste, ja te napustiti neću. ” Čuo sam također od nekih ljudi da srce ne može boljeti pa se pitam što čovjeka stisne i boli u prsima kada osjeti tugu i bol. Molim se svaku večer Majci Mariji za vas….
Roberto K.
