Otkucaji srca koje čujemo samo mi (Istinita priča o ljubavi moje majke)

178

Prije nekoliko godina, na rukama moje majke, prestalo je kucati jedno maleno i umorno srce, srce moje sestrice. Iako ga majka nije prestala osluškivati ostala je samo beskrajna tišina. Godinama su je tješili otkucaji srca mojeg brata, seke i mene. No, onda,jednog dana, sasvim nenadano začula je ponovo otkucaje srca jedne malene bebe čije otkucaje nitko nije želio čuti.

To maleno biće staro tek nekoliko dana, ušuljalo se u srce moje majke, već od prvog trenutka kad ga je primila na ruke, znala je da to srce ne smije prestati kucati. Ono zaslužuje živjeti baš kao i svako maleno biće. Zar samo zato što potjeće iz siromašne obitelji i roditelja koji ga ne žele, nije zaslužio ni djelić srca moje majke? Nije li on svojom blagošću i nježnim ručicama pokazao da smo samo mala djeca koja trebaju ljubav?
Svako dijete treba roditelje koji žele mu biti uzor, utjeha, pokazatelji puta kojem ono treba ići. Majka je osjetila da u njenom srcu ima još dovoljno mjesta, da može prigrliti i zavoljeti svako malo biće koje ju treba. No, nametala su se pitanja: Hoće li moći u ova vremena dati djetetu sve što ostala djeca danas smatraju potrebom? Kako će ga okolina prihvatiti bude li odgajano skromno?
Roditelji mi često kažu da nije važno veličina kuće u kojoj živiš, već toplina doma, a tom djetetu baš to treba, topao dom pun ljubavi i razumijevanja. U trenutku kads u razmišljali o jednom malenom i usamljenom srcu, nisu razmišljali hoće li moći već su rekli: „ Mi to želimo!“
Vidjevši noću, kad maleni spava, svoju majku kako ga nježno gleda i sluša svaki njegov uzdah, znam da je to najdraža majka koja je isto tako bdjela nad nama- svojom djecu.
Često vidim majku, kako stoji pred slikom Marije i moli za mog brata, seku i mene.
na kraju izgovara riječi koje dugo nisam razumijela s vremenom sam shvatila da se tim riječima obraća Bogu, te ga moli da sva djeca bez obitelji nađu obitelj koja neće na svijet gledati materijalno, već onako kako ga gleda moja obitelj. Kroz ljubav, radost, suze i smijeh, ali i skromnost. Najskromnije srce je zapravo i najveće, a srce moje majke je poput hrama.

Svaki djelić pripada nekom, a zajedno ga čini velikim, toplim i blagim. Srce moje majke dovoljno je veliko da se u njemu sakrijem od briga, žalosti i pubertetskih problema, toliko je veliko da u njemu još ostane mjesta za utočište jednom malenom dječaku čije tihe otkucaje srca slušamo sami mi i čije će srce kucati diveći se ljubavi moje majke baš kao što se divim i ja.

 

Izvor: www.put-istina-zivot.com

 

 

PODIJELI