I opet se slavila Oluja, dan domovinske zahvalnosti. Tada davne 1995. bio je to jedan od najsretnijih dana moga života. Bio sam u Švicarskoj u procesu rješavanja mirovine. Po njihovom zakonu morao se imati i psihijatar. Moj je bio dr. Viktor Knežević, jedan divan i osebujan čovjek koji htjede pomoći u svakom pogledu svakom čovjeku s područja bivše Jugoslavije. Sljedeći dan sam imao termin.
Rekao mu:
– Doktore, ovo je najsretniji dan moga života!
On reče:
– I meni … ali još radi nečega. Pala je životna teza dr. Jovana Raškovića da su Hrvati sado –
mazohistički narod, jer narod koji sam sebe oslobađa to ne može biti!
Radili su zajedno u Šibeniku i vjerojatno su se sporili u vezi s tim. Jovan Rašković je bio vjerojatno dežurni psihijatar Udbe za zapadni dio Jugoslavije. U kontroli i porobljavanju stanovništva psihijatri su imali ključnu ulogu. Pa i Radovan Karadžić je bio psihijatar. Udba je bila veliki i mnogobrojni sustav. Doušnici i djelatnici milicije, zatvora, su bili samo vrh sante leda. Logistika je bila tajna i sačinjavala ju je vojska različitih stručnjaka: psihijatara, psihologa, pedagoga, sociologa, lingvista, povjesničara, politologa, kriminalista, vojnih stratega, poznavaoca vjerskih sustava, ekonomista, inženjera različitih vrsta, akademika, profesora svih vrsta itd…
Sve je to bilo pod krinkom komunističke ideologije. Ustvari to je bila velikosrpska hegemonistička rabota zaogrnuta politikom nesvrstanosti sa isturenim vođom Titom na svjetskoj razini. Nakon 5 godina krvavog rata pao je taj sustav redarstveno – vojnom akcijom „Oluja“. Budući da u ime Božje treba strogo odvojiti zlu politiku od naroda ne treba osuđivati srpski narod koji je ustvari i sam bio žrtva te politike. Desetine i desetine tisuća civila je moralo napustiti svoja ognjišta i prognani moraše poći u neizvjesnost, u strahu, tuzi i suzama. U imenu „Oluja“ uključena je i njihova patnja i stradanje kao i stogodišnja patnja i stradanje Hrvata, Bošnjaka, Albanaca, Crnogoraca, Makedonaca i ostalih.
Veliki domoljub i Hrvatski mučenik Bruno Bušić u svojim djelima je proročki predvidio da kad Hrvati budu imali svoju državu da će je znatan dio mrziti, rastočavati, ponižavati, izrabljivati i na stotine načina izdavati. O tome je govorio i veliki A. G. Matoš. Nije ni čudo jer je znatan dio Hrvata i Hrvatica prožeto izdajničkim sindromom. Taj sindrom je izdaja Božjih i društvenih načela. Ishodište je jala, zavisti, pohlepe, nesolidarnosti, krađe i pljačke naroda, laži, nasilja, licemjerstva, lažnog predstavljanja, nepoštivanja rada i dostojanstva radnika, neodgovornosti i nelogičnosti itd… To sve rade svojima; braći i sestrama, Hrvatima i Hrvaticama. Taj sindrom je prisutan na svim nivoima, u svim statusima i na svim mjestima – u obiteljima, susjedstvu, radnom mjestu, skoro u svim politikama, u vjerskim sustavima i svim društvenim skupinama. Taj sindrom je glavni uzrok i ishodište naših stradanja. Netko treba na to ukazati i provesti akciju moralnog izlječenja. U prvom planu to je katolička crkva, političke strukture, pravosuđe, mnogi intelektualci i umjetnici. Međutim mi vidimo njihovu umreženost i nastojanje da budu ugledni i značajni, da dobro žive na grbači naroda koji se kontinuirano pljačka i izrabljuje preko PDV-a, cijena svih artikala i usluga, nesmiljenih kazni i nameta. Najskuplja smo zemlja Europe s obzirom na prosjek dohotka, mirovine su najniže u Europi – 36% od prosjeka dohotka, mladi bježe iz države da izbjegnu skapavanje bez prebijene kune u džepu. Na drugoj strani bahato obilje, razmetanje preko lažnih medija, obećanja u bolje sutra od lopova, i moralnih nakaza što je ujedno pljuska u lice poštenog čovjeka.
Svojedobno kardinal Bozanić objavi „grijeh struktura“. A nije rekao kojih struktura i nipošto nije spomenuo taj grijeh u strukturama hijerarhije vjerskih sustava. Pa tko da moralno izliječi izdajnike načela? To samo može Bog, Isus Krist koji poziva na obraćenje pojedinaca.
O svemu ovome ni riječi u Kninu na proslavi „Oluje“. Zar je dovoljan samo Tomson, kojega inače neobično volim? Zašto nisu održali 3 minute šutnje za 7000 branitelja koji su izvršili samoubojstvo (3500 HV i 3500 HVO). Nisu to ni spomenuli, to je zabranjena tema, jer izaziva logično pitanje: „Zašto?“
S takvim razmišljanjima sam proveo ovaj dan prolazeći Zagrebom. Ljudi nisu izvjesili zastave na dan zahvalnosti. Vrlo rijetko građani i rjeđe institucije. Ljudima je dosta svega. To im je odgovor!
U svim dilemama prizivam Isusa i on mi daje uvijek najbolji odgovor. Imao sam duhovnu viziju. Na jednom brežuljku ovoga svijeta povukao se Isus u osamu. Sjedio je na jednom živom kamenu okruženom divljim ružama. Ruke je držao u krilu s pogledom u daljinu. Čekao je da mu dođu pojedinci svih naroda. I dolazili su: Hrvati, Srbi, svih Jugoslavenskih naroda, Balkana i cijeloga svijeta. Krenuo sam i ja, strašivo, hrabro, pun nevjerojatne želje da mu priđem.
Kad sam došao blizu reče mi blago:
– Dođi, razumijemo se!
Uzeo je moje ispružene ruke u svoje. Osjećao sam nevjerojatnu snagu istine, ljubavi i milosrđa koju sam i sam dobio. Želio sam vječno ostati s njim. Ali morao sam ići jer su i drugi dolazili. Shvatio sam da moram još ostati na ovoj tvrdoj zemlji ali sa vatrom duha prožetom darom vjere.
Srdačan pozdrav!
Krešo Čepo
(rođ. 1950. Tihaljina, Hercegovina)
O AUTORU
Krešo Čepo rođen je u Tihaljini,Hercegovina,1950 godine,gdje je završio osnovnu školu.Srednju ekonomsku završio je u Vinkovcima.Studirao je teologiju i komparativnu književnost u Zagrebu,što redovno,što uz rad.Kao hrvatski domoljub bio je dvadeset godina proganjan od UDBE.1984.godine bježi iz Hrvatske i četrnaest godina boravi u četiri zemlje;Austriji ,Njemačkoj,Australiji i Švicarskoj.1998.godine vraća se u Hrvatsku.Oženjen je i ima troje djece.
Za sebe kaže da je pjesnik,viši savjetnik za opću problematiku,ekumenist i kršćanski socijalist.Aktivist je za egzistencijalna,socijalna i politička prava preko trideset godina.U inozemstvu i tuzemstvu oduševljavaju ga čiste duše,iskrenost,jednostavnost i skromnost.
Objavio je kod Ćirilometodske knjižare dvije knjige:
1.) Plamena Hercegovina,književni radovi;pripovijesti,eseji,komentari,tužba za lustraciju Europskoj komisiji,Zagreb 2018.
2.)Plamena Hercegovina:pjesme,Zagreb 2018.
