Datum: 20.08.2016.
Pitanje:
Poštovani, zanima me je li ogovaranje nužno teški grijeh te smijem li s tim grijehom ići na pričest. Napomenuo bih da nisam tim činom naštetio posebno bližnjem kvareći njegov ugled te se pričalo o više manje poznatim stvarima. Molim Vas za savjet i pojašnjenje što i kako mi je uraditi te kako izbjegavati ogovaranja općenito.
Zahvaljujem na odgovoru.
Pozdrav!
Odgovor:
Poštovani!
Iskrena preporuka vama koji počesto postavljate upite i svim pratiteljima kršćanskoga portala „Putevi milosti“, koji se zanimaju za odgovore o različitim pitanjima i problemima. Preporučio bih vam da studiozno čitate „Katekizam Katoličke Crkve“ i da ga uz Sveto pismo konzultirate o svim nedoumicama i problemima. Ponajprije da usvojite duh KKC, koji se treba pretočiti u način našeg razmišljanja i djelovanja.
O ogovaranju ili kleveti u KKC čitamo:
Broj 2477 „Poštivanje dobra glasa osobâ zabranjuje svaki stav i svaku riječ koji im mogu prouzročiti nepravednu štetu. Postaje krivim: za neosnovan sud onaj tko, makar i prešutno, prihvaća kao istinit, bez dostatna temelja, neki moralni manjak u svoga bližnjega; za ogovaranje onaj tko, bez objektivno valjana razloga, otkriva tuđe manjke i pogreške osobama koje za to ne znaju; za klevetu onaj tko, tvrdnjama suprotnim istini, škodi dobru glasu drugih i daje prigodu za krive sudove o njima.“
Broj 2479 „Ogovor i kleveta nište dobar glas i čast bližnjega. A čast je društveno svjedočanstvo što se daje ljudskom dostojanstvu, i svatko ima naravno pravo na čast svoga imena, na svoj dobar glas i na poštovanje. Stoga, ogovor i kleveta vrijeđaju kreposti pravde i ljubavi.“
Broj 2507 „Poštivanje dobra glasa i časti osobâ zabranjuje svaki stav i svaku riječ ogovaranja ili klevete.“
Kršćanski moral govori kod Deset Božjih zapovijedi (savjeta), kako kod osobe možemo ubiti vidljivo tijelo ali na sličan način i zatrovati dušu. Isto tako ogovaranjem naštetiti dobrom glasu na koji svatko od nas ima pravo. I to bez obzira je li ono što o nekome uokolo širimo laž ili istina. Jer sve ako je i istina a šteti nečijem dobrom glasu ne bi trebali širiti, kao što ne bi željeli niti da netko o nama širi ono što je istina a ne koristi našem dobrom glasu.
Veličina i težina takvog grijeha ovisi o tome, koliko smo naštetili nečijem dobrom glasu u čemu su nam mjerilo Božje i crkvene zapovijedi te naša dobro izgrađena savjest. To uvjetuje i potrebu odlaska na sakrament ispovijed ili mogućnost pokajanja na početku Svete mise u Djelu pokajanja i oproštenja svećenikovim odrješenjem u Općinskoj ispovijedi. Od ogovaranja se ponajprije možemo očuvati dobrom nakanom i čvrsto izgrađenom voljom, koja nas potiče na samoizgrađujući odnos i djelovanje prema samima sebi te primjerenom odnosu prema drugima.
Ljudi današnjice čini se kako su i previše osjetljivi, te ih i najmanja sitnica uznemiri i raspali što može imati i neželjene posljedice. Otačka mudrost nas poučava o osobnoj smirenosti kod pokuda ali i pohvala, što bi nam moglo koristiti u osobnoj izgradnji. Jedan ugledni čovjek došao je ocu Makariju i tužio mu se da ga mnogi zlobno ogovaraju. Makarije mu je rekao da pođe u obližnje groblje i da kori mrtve, a kada se vratio poslao ga opet da ih hvali i laska im. „I što su činili mrtvi, dok si ih korio ili hvalio?“ „Oni su šutjeli“, odgovorio je čovjek. „Tako i ti nemoj da te se ukori ili pohvale previše doimaju i utječu na tebe. Kada te drugi kude ili hvale ti ostani samo miran!“
fra Mate Tadić
