ODMORIŠTE OD ČEKANJA STANUJE MI U U BIJELOJ HOSTIJI

126

Grožđe slađano, moja rajska pitkosti,
u misnom vinu potoci
su svete ljubavi.
U Hostiji bijeloj odmaram
se od čekanja,
na sve ono što sam kroz
čitavu mladost molila.
Znam da će mi Isus provoditi sve,
da ne moram više toliko žalopojiti…
što se svidi Duhu Svetome
time će me darovati…
kao ovim pjesmama molitvenim anđele.
U njima živi moje sve…
svjetlosna kućica
gdje su tvoje ruke,
moja krila brižna.
Ipak nisam sama,
duša tvoja u mojoj bdije,
žalosnu me u ime Isusovo nasmije.
Kriješ se u mojoj duši,
kao nebeska tajna,
u svakom mom koraku i ti hodiš
križ mi nosiš…
Lagali su oni koji kažu da ne postojiš,
da te je stvorila moja samoutjeha.
Tebe ima u vjeri mog srca,
a vjerne Bog uslišava,
tebe ima u mom osmijehu i u suzama.
Ljubav si, moja si emocija duhovna.
Bar volim, i nikada od tebe ne bi odustala.
jer Kristovi vjeruju u dušu autentičnu…
On ih od čekanja odmara… vjerom.

Ana Emanuela, Bilaj, 14.05.2018.

PODIJELI