Mk 6,30-34
Isusovo predanje drugima, zauzetost za potrebne, prekoračivalo je ljudske granice. On govori, liječi, vraća izgubljenu radost. Njegovi su se učenici morali naviknuti na takav stil i ritam rada i darivanja sebe drugima. Međutim, Isus ne traži slobodne dane, godišnji odmor. Ne zapada u aktivizam, ne biježi od svakodnevnih izazova. Ne gubi glavu i živce. Čini se da se ne umara, nego ispunjavajući svoje poslanje, odmara. Dobro zna da je svakom čovjeku potreban odmor. Zato svoje apostole šalje u osamu i da se malo odmore. Izgleda da za sebe uopće ne mari, i da ne vodi pretjerano računa oko svoga tijela i fizičkog zdravlja. To nije najvažnije. On je tu za druge.
Isus zapaža ljudsku klonulost. Zna da čovjek ne može ništa sam. Ne može postati izvorom vlastitog ozdravljenja i odmora. Isusu je stalo do čovjeka, do njegova zdrava duha i tijela. Zato poziva ljude da se odmore u Njemu: „Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti!“ (Mt 11, 28); „Ako je netko žedan, neka dođe k meni! Neka pije koji vjeruje u mene!“ (Iv 7,37-38) Bilo bi dobro da i mi osjetimo taj poziv. Važan si Isusu! On se brine najbolje za tvoje zdravlje duha i tijela. Ima uvijek dobru riječ. Vodi na nabolja i najljepša mjesta, koja može prepoznati tvoja duša i duh, pa tako i tijelo. Nudi svoj mir i pravi odmor.
Isus zna da živimo u napetosti i nemiru. Stoga se brzo umaramo. Muči nas pretjerana zabrinutost oko svojega izgleda i zdravlja. Često pokušavamo pronaći riješenja u alternativnim metodama samoliječenja i samoostvaranja. Nude nam se tehnike brzog povratka u formu kroz tijelovježbe i hranu. Skupo plaćamo ljetovanja i tretmane. Gubimo energiju na ono što uopće nije potrebno. Međutim, ništa nije bolje. Suprotno, osjećamo se sve gore i besmisleno. Zbog toga neki traže ozdravljenje u radu. Misle da će tako rješiti sve svoje probleme. Koliko sam puta čuo izijavu „njemu je bolje kad radi, jer ne misli na svoje probleme“. Ali, znam da ta osoba nije sretna i nema nutarnjeg mira. Često zbog aktivizma izgubimo unutrnji mir. Postajemo gramizljivi za novcem. Sve se tada ruši.
No, Isus nas želi išupati iz tmurne kolotečine. Želi nam reći da nismo ovce bez pastira. On preuzima vodstvo na našem putu. Ide ispred nas. Vodi nas na obilne zelene pašnjake. To je slika Božje riječi. Time vodi brigu o našem zdravlju, jer zna da duh i tijelo moraju biti u ravnoteženi. Kao što su Isus dolazili ljudi u vrijeme njegova zemaljskog života, jer svojom ljubavlju liječio i odmarao, tako čini i danas.
Pravi odmor počinje sa Isusom i u Isusu. Zato, ukoliko želimo istiniti predah, pođimo u osamu. Tu je Isus. Izvan Boga istiniti odmor nije moguć. Vjernik prepoznaje mjesta na kojima se odmara Isus. No, treba učiniti prvi korak: prestati se tjeskobno brinuti i potpuno sve prepustiti Gospodinu. Neki kažu da pravi odmor počine sa iskrenom ispovijedi…., a što ti misliš? Jesi li spreman ponirati u svoje dubine i tu susresti Isusa?
Pater Arek Krasicki
