Savao pak, sveudilj zadahnut prijetnjom i pokoljem prema učenicima Gospodnjim, pođe k velikomu svećeniku, zaiska od njega pisma za sinagoge u Damasku, da sve koje nađe od ovoga Puta, muževe i žene, okovane dovede u Jeruzalem. Kad se putujući približi Damasku, iznenada ga obasja svjetlost s neba. Sruši se na zemlju i začu glas što mu govoraše: “Savle, Savle, zašto me progoniš?” On upita: “Tko si, Gospodine?” A on će: “Ja sam Isus kojega ti progoniš! Nego ustani, uđi u grad i reći će ti se što ti je činiti.” Njegovi suputnici ostadoše bez riječi: čuli su doduše glas, ali ne vidješe nikoga. Savao usta sa zemlje. Otvorenih očiju nije ništa vidio pa ga povedu za ruku i uvedu u Damask. (Dj 9, 1-8).
Najznačajnije obraćenje u povijesti Crkve je baš obraćenje Svetoga Pavla apostola, koje slavimo 25. siječnja. Sveti Pavao je tako od progonitelja Kristovih sljedbenika postao najvatreniji propovjednik Evanđelja širom svijeta. Apostol pogana kako znamo nazivati Pavla iz Tarza, i upravo tu ulogu mu je povjerio Gospodin, da Riječ donese pred sve narode, da svi čuju spasiteljsku poruku Isusa Krista. Svoju ulogu hrabro je izvršavao, jer njegov put nije bio lagan, bilo je puno otpora u prvoj kršćanskoj zajednici, u početku čak i opravdanih ako gledamo očima apostola koji su znali Salvovu prošlost. Da je Isus umro i uskrsnuo za sve ljude i narode, a ne samo za židove, prva Crkva nije lagano prihvatila, tražili su da novi obraćenici prihvate sve židovske običaje, ali upornošću Svetog Pavla morali su popustiti. Ogromna je zasluga Svetog Pavla za širenje kršćanske vjere po cijelome svijetu.
Sveti Pavao se rodio na jugu Male Azije u zemlji koja se zvala Cilicija, a glavni joj je grad bio Taraz. Pružio se pored prostrane doline što se širi između četri tisuće metara visoke gore Taura i Sredozemnog mora. Posred grada teče rijeka Cidanj, pored lijepa položaja i blaga podneblja bio je grad Taraz, poznat po trgovini.
Godine 66. prije Isusa osvojiše ga Rimljani i učiniše glavnim gradom pokrajine Cilicije, od godine 1078. pripada Turcima. Otkad je pao pod tursku vlast, trgovina je propala, a žiteljstvo na svega deset tisuća duša, ponajviše muhamedanaca.
Pavlovi roditelji su potekli od Benjaminovog plemena, iseliše se iz Palestine i nastaniše u Tarazu trgovati, te su kupili rimsko građanstvo, koje se jako skupo plaćalo.Kupili su ga jer su tim pravom dobili mnoge povlastice. Pavlovi su roditelji živjeli usred progona, ipak su točno vršili zakone i obrede židovske vjere.A Pavlova majka je bila pobožna.
Onoliku ljubav prema Bogu i vjeri, kakvu je Pavao pokazivao u svome životu, mogla mu je ucijepiti samo pobožna majka. Sv. Pavao se rodio nekako u isto vrijeme, kad i naš Gospodin Spasitelj, ili godinu dana kasnije.Osmi dan poslije rođenja obrezali su Sv. Pavla po židovskom običaju i dali mu ime Šaul što na i hrvatskom znači: željeni, isprošeni.
Osim jedne sestre nije Pavao imao braće, jer o njima nikad ništa nije spomenuo. Nije se ženio već je do svoje smrti živio u djevičanstvu.
Sve do šeste godine stari Židovi su odgajali svoju djecu kod kuće sami, a poslije navršene šeste godine djeca su počela ići u školu. U Pavlovu rodnom gradu Tarzu bile su glasovite škole u kojima su naučavali domaći učitelji, ali Pavao ih nije polazio jer su bile poganske. Pavlovi su, naime, roditelji pripadali onim Židovima koji su se i usred poganske zemlje strogo držali Mojsijeva zakona i židovskih običaja. Kao što danas, tako su se i u staro vrijeme dijelili Židovi na slobodnije i stroge. Strogi zatvaraju svoje dućane u petak u veče, ne jedu meso od životinje koju nije zaklao njihov čovjek i žile izrezao, a svinjetine ne bi ni okusili. Slobodniji pak Židovi zatvaraju svoje dućane samo na najveće svetkovine i jedu meso od svake životinje.
Pavao je išao u školu koju je uzdržavala židovska općina i u kojoj je poučavao židovski učitelj. Pavlovi roditelji odlučili su poslati sina i na više škole, ali je ipak morao prije izučtii zanat. Učenje zanata u očima Židova najbolji lijek protiv grijeha. Prvim su jačali duševne sile, drugim tjelesne, a jedno i drugo čuvalo ih je lijenosti. Tegoban ručni rad naučio ih je da budu s malim zadovoljni.
Sveti Pavao proživio je mladost u velikim gradovima: Tarzu i kasnije u Jeruzalemu, pa se navikao na buku i vrevu u njima. Zato ćemo i vidjeti kako najradije propovijeda vjeru u najvećim gradovima tadašnjeg svijeta: u Antiohiji, Efezu, Korintu i Rimu. Kako je to bio dječak bistra oka, duboko mu se usjeklo u dušu sve što se događalo u velikom gradu Tarzu. Poput Isusa, koji je tumačio duboke istine kršćanske vjere poredbama o sijaču, o zrnu gorušičinu, o pastiru i ovcama, o čokotu i lozi, tumači sv. Pavao nauku Isusovu poredbama iz života velikih gradova.
Pavlovi roditelji su odlučili da im sin bude rabin, tj. židovski svećenik i učitelj. Kao svećenik vršit će u bogomolji službu Božju i moliti se za svoj narod.Kad je navršio četrnaestu godinu, poslali su ga u Jeruzalem u više škole da prouči Mojsijev zakon. U tom Svetom gradu ostao je Pavao nekoliko godina i proživio svoju mladost. Danas države dižu više škole i plaćaju učitelje koji u njima predaju. U Pavlovo vrijeme nije bilo tako. Učitelj je otvorio školu na svoju ruku, a plaćali su ga učenici.Kod takvog jednog učitelja upisao se se i sv. Pavao. Ime mu je Gamalijel, a bio je poznat po učenosti, razboritosti i blagosti. Učitelja Gamalijela jednako hvale i Židovi i Kršćani. Židovi su ga zvali slava zakona, tj. slavan tumač židovskog zakona. A naše Sveto pismo kaže za njega da je bio učitelj zakona koga je sav narod poštivao.
U Gamalijelovoj školi naučio je Pavao mnogo toga što mu je u cijelome životu bilo od velike koristi. Proučio je Sveto pismo tako dobro, te se kasnije služio njime kao da čita iz knjige. U Tarzu je ostao sve do 34.godine.
Kada su razapeli Isusa Židovi su mislili da su njegov nauk i njegove pristaše pobijedili. Već pedeseti dan poslije Isusova uskrsnuća primilo je tri tisuće Židova kršćansku vjeru. A kad je kasnije Petar kod vrata hrama izliječio čovjeka hroma od majčine utrobe, porastao je broj kršćana na pet tisuća. U to se vrijeme Pavao vratio iz Tarza u Jeruzalem, i saznao da se pojavila nova vjera koja uči da je obećani Mesija već došao. Pavo je zamrzio novu vjeru i držao svakog Židova koji ju primi, za izdajicu odabranog naroda i odmetnika od pravog Boga koga treba prisiliti da se povrati židovstvu.
Pavlova zasljepljenost nije se zadovoljila time što su kršćani protjerani iz Jeruzalema. Zalazio je u okolinu jeruzalemsku i u daljnje gradove da uguši tu, kako je mislio krivu vjeru.
Damask kamo se bio uputio Sveti Pavao bio je jedan od najljepših gradova na svijetu. Sedam se trgovačkih cesta sastajalo u Damasku i s istoka i zapada. Kad je Pavao polazio u Damask, stanovali su u njemu pogani i Židovi.
Mjesto gdje se Pavao obratio udaljeno je deset sati hoda od gradskih bedema.
Sveti Pavao ispunjavao je svoje poslanje propovijedanja puta spasenja izvršavajući apostolska putovanja , uspostavljajući i jačajući kršćanske zajednice u raznim pokrajinama Rimskog carstva kroz koje je prolazio Galaciju, Aziju, Makedoniju, Ahaju, itd.
Novozavjetni spisi nam prikazuju Pavla pisca i propovijednika. Kada je dolazio u neko mjesto Pavao je išao u sinagogu, mjesto okupljanja židova, propovijedati evanđelje. Poslije je išao poganima, to jest nežidovima.
Nakon što je napustio neka mjesta, ili zbog nedovršenih propovijedi ili radi odgovora na pitanja poslanih u pismima iz tih mjesta, Pavao je počeo pisati karte , koje su uskoro bile primljene u crkvi s osobitim poštovanjem. Pisao je karte cijelim zajednicama i pojedinim osobama.
Novi Zavjet nam donosi 14, koje imaju svoj izvor u propovijedima Pavla: Poslanica Rimljanima, Dvije Poslanice Korinćanima, Poslanica Galačanima, Poslanica Efežanima, Poslanica Filipljanima, Poslanica Kološanima, Dvije Poslanice Solunjanima, Dvije Poslanice Timoteju, Poslanica Titu, Poslanica Filomenu i Poslanica Hebrejima. Premda nije lako otkriti pravo vrijeme nastanka, može se ipak reći da je većina tih pisama napisana tijekom dekade od 50 do 60.
U središtu poruke propovijedanja Pavla Kristov je lik iz perspektive onoga što je učino s namjerom da da spasenje ljudima. Iskupljenje postignuto od Krista , čije je djelovanje stavljeno u vrlo blizak odnos s Ocem i Duhom Svetim, označava prekretnicu u čovjekovom stanju i u odnosu sa samim Bogom. Prije otkupljenja , čovjek je hodao u grijehu, postajući sve više otuđen od Boga, ali sada je gospodin, Kyrios, koji je uskrsnuo i pobijedio smrt i grijeh, te čini zajedno jedno s onima koji vjeruju i primaju krštenje. U tom smislu možemo reći da je ključ za razumijevanje Pavlove teologije pojam obraćenja (metanoja), kao korak od neznanja prema vjeri, od Mojsijeva zakona prema Kristovom zakonu, od grijeha prema milosti.
Krešo Žarković
{fshare}
