Grad Zagreb pun je raznih priča i događaja, ali ono o čemu bi se dalo svaki dan pričati doživljaji su iz tramvaja. Često se vozim tramvajem od Zapruđa do Kvatrića, pa ujutro možemo susresti razne osobe koje recitiraju na glas svoje monologe, psovače koji psuju na vlast ili političare u oporbi, ali osim što čujemo razne osobe koje pričaju same sa sobom, možemo i vidjeti mnoge mladiće i djevojke koji su zauzeli položaje u tramvajskim udobnim stolicama i s nabijenim naočalama i slušalicama u ušima ne slušaju nikoga oko sebe, pa ni te osobe koje same sa sobom razgovaraju i koji drže monologe s ciljem da se i njihov glas čuje.
Gradskim prijevozom se koriste i mnogi zagrebački umirovljenici, a mnogi od njih su stari i bolesni da se moraju koristiti štapom ili štakom. Pojedini mladići i djevojke ne žele ustati i ustupiti sjedalo starijoj osobi, mnogi starci šute i trpe, ali se zna čuti i pokoja psovka gdje netko opsuje “majku bosansku nekulturnu”, a onda se čuje i glas “nije Zagreb kao što je nekada bio”, pa i “došli divlji, stjerali pitome”.
Naravno, ne slažem se s mladićima i djevojkama koji ne poštuju starije, koji su narcisoidni i sebični, nepristojni, ali da se razumijemo – među tim mladićima i djevojkama ima onih čiji su roditelji čisti zagrepčani. Za nepristojnost nije bitno mjesto rođenja nego kućni odgoj. Svakodnevno se vozim tramvajem i gradskim autobusom i stvarno mogu uočiti ponašanje pojedinih osoba. Razni studenti iz BiH, Slavonije, Dalmacije i tko zna odakle sve ne, koriste gradski prijevoz i po naglasku ih se može razaznati, mnogi ustanu starijima, ustupe mjesto. U isto vrijeme mnogi mladići i djevojke koji ne ustaju starijima ignorirajući ih, znaju klafrati na mobitel i po naglasku se osjeti da su djeca ili rođena u Zagrebu ili su ih roditelji doveli sa sobom kao jako malenu djecu. Naravno, teško je to ocijeniti, ali ponavljam da je tu bitan kućni odgoj, a ne mjesto rođenja.
Gdje god da su ti mladići i djevojke rođeni, oni su nekulturni i ne poštuju ni sami sebe. Nedavno sam u Resničkom gaju ušao u autobus linije 214 koji iz Dubrave vozi za Žitnjak. Ispred mene je ušao jedan starac, sigurno je imao preko 80 godina koristeći se štapom i radeći male korake. Na prvom sjedalu je sjedila jedna mlada djevojka, a na slobodnom sjedalu do nje je stavila svoju torbu, nosila je moderne sunčane naočale i gledala je kroz prozor. Preko su također sjedili mladići i djevojke i toliko su se zapričali i cerekali da jadnog starca nisu ni doživjeli. Autobus je krenuo, a starac je doslovce počeo letjeti po autobusu, lovio je rukohvate, a ljudi koji su stajali počeli su ga rukama hvatati da ne padne. Sve se to odvijalo pred očima tih mladića i djevojaka, ali nitko od njih nije reagirao. Reći ću samo kratko i jasno – “sramota”. Kakva nam je to presebična i narcisoidna mladost! Mnogi mladi s ovakvim ponašanjem ne doguraju daleko, a onda poslije u životu nastradaju. Mislim da bi trebali početi poštovati tuđu žrtvu, pa i žrtvu starijih ljudi koje život sigurno nije mazio. Također bih napomenuo, osim starijim ljudima, trebalo bi mjesto ustupiti i invalidima, jer nisu krivi za svoje životno stanje i za svoju bolest, a mnogi nisu niti svjesni da fizički zdrav čovjek u jednoj sekundi može ostati invalid.
Zato mladići i djevojke, da, baš vi koji ste se prepoznali u ovom članku, počnite malo misliti i na druge, a pogotovo na starije i na invalide i budite pristojni.
J.Jurčević