O osnivanju učenja islama – Pet stupova islama

118

Ovim člankom želio bih započeti seriju o elementarnim vjerovanjima islama. Ipak, dopustite mi da se prvo kratko osvrnem na naslov koji mi se jako sviđa “put-istina-život”. U potpunosti se slažem da je religija „put“. Također se slažem da ćemo, ako slijedimo religiju, dobiti “istinu” i ako odemo korak dalje, odnosno  ako slijedimo put živeći istinu, to će postati prirodni dio našeg “života”. Mislim da je takav život vrijedan življenja.

Sama elementarna učenja islama se svode na ove tri riječi – put, istina i život. Međutim, posebna značajka islama je da islam proglašava sve religije „postavljenim“ jer su označile put za uspostavljanje učenja islama. Ovo je primjer, muslimani jako poštuju i vjeruju da je Isus prorok kojeg je izabrao Bog – kao i svi drugi proroci iz prošlosti. Muslimani visoko poštuju sve Svete knjige i nikada ih ne bi zanemarili na način kao što smo nedavno ponovno svjedočili spaljivanju Kur’ana u Europi.

Ne želim biti predug s uvodom pa ću prijeći na glavnu temu članka.

Većina muslimana, bez obzira kojoj dominaciji pripadaju, sljedeće točke smatra osnovama učenja islama koji su općenito poznati kao „pet stupova islama“:

  1. Vjerovati u jednoga Boga
  2. Vjerovanje u meleke
  3. Vjerovanje u svete knjige
  4. Vjerovanje u proroke
  5. Vjerovanje u Sudnji dan

Danas bih želio započeti s prvim stupom – Jedinim Bogom.

Međutim, mogu se unaprijed ispričati u ovom trenutku u slučaju da se netko ne slaže s mojim nalazima, posebno u vezi s kršćanstvom. Moja namjera nije povrijediti osjećaje bilo kojeg čitatelja, međutim s vremena na vrijeme nije moguće razraditi učenja islama bez usporedbe s prethodnim spisima i njihovim dogmama kako bi se pojasnila razlika ili značajka islama.

Časni Kur’an kaže u mnogim prilikama:

„Ti reci: “On – Allah [Bog], Jedan je!“[i]

Iako se čini da je ova zapovijed ili izjava toliko jasna da se od nje ne bi očekivao nikakav izuzetak, stvarnost ipak pokazuje bizarnu sliku da su mnoge religije mnoge bogove stavile ispred Jednoga Boga tako da je mnogo puta Uzvišeni Jedan Bog potpuno izgubljen u prostoru i vremenu. Učenje islama tvrdi da su sve religije u svom porijeklu naučavale obožavanje Jednoga Boga, ali nakon što je prošlo vrijeme i intervencije i interpolacije svetih spisa ljudskom rukom, učenje o obožavanju Jednoga Boga se izgubilo. Kao rezultat toga, ljudi su počeli obožavati sunce, mjesec, druga stvorenja ili jednostavno druga ljudska bića.

S tim u vezi islam je donio posebne smjernice kako bi osigurao vjeru u Jednoga Boga kako muslimani ne bi zalutali kao što su neki prethodni ljudi to činili koje je izabrao Svemogući Bog.

Alat za zaštitu vjernika od obožavanja više od jednog Boga djeluje kao firewall, ako se služimo tehničkim terminima. U Čanom Kur’anu taj firewall opisan je izrazom “širk” (povezivanje bilo kojih drugih bogova osim Boga). Muslimanu je u Časnom  Kur’anu naređeno da mora paziti da se ne približi “širku“, jer je to najveći grijeh koji vjernik može počiniti.

Čitamo u Časnom Kur’anu:

„Allah [Bog], doista, neće oprostiti da mu se drugi ravnim smatraju; a sve osim toga On će oprostiti kome On hoće. A ko god smatra druge Allahu ravnim, zaista je počinio veliki grijeh.“[ii]

Dopustite mi da naglasim da se radi o različitim zapovijedima s velikim magnetskim privlačenjem jednih prema drugima. Prva zapovijed je obožavanje jednoga Boga, a druga je ne stavljati nijednog partnera pored Boga (neki ljudi vjeruju u Jednoga Boga, ali pored njega stavljaju neke polu-bogove). Nakon objašnjenja da se sve vrste grijeha mogu oprostiti osim “širka“, Časni Kur’an je dao jasnu definiciju onoga što se podrazumijeva pod “širkom“. Ova definicija briše svaku lažnu pretpostavku stvaranja polu-bogova.

Čitamo u Časnom Kur’anu:

„Ti reci: “O sljedbenici Knjige! Dođite oko riječi jednake između nas i vas – da ne obožavamo nikog osim Allaha, i da ne pripisujemo druga Njemu, i da neki od nas ne uzimaju nekog drugog za gospodare mimo Allaha [Boga].” Pa ako se oni okrenu, onda reci: “Budite svjedoci da smo mi muslimani.”[iii]

Drugi Kalif Hazret Mirza Baširudin Mahmud Ahmad razradio je ovaj stih:

Časni Kur’an klasificira Širk (ili povezivanje drugih Bogova s Allahom) u četiri vrste. Prva je vjerovanje u mnoštvo Bogova. Druga je vjerovanje da svako drugo biće dijeli božanske atribute, bez obzira je li takvo biće božansko ili nije. … Treće vjerovanje je u tome da se na biće osim Boga gleda kao da je vrijedno štovanja, iako se to biće ne smatra Bogom, niti se vjeruje da dijeli Njegove atribute; … Četvrto vjerovanje je u pripisivanju nepogrešivosti ljudskom biću. …“[iv]

 

Nakon tako jasnog objašnjenja “širka” i zapovijedi vjerovanja u jednoga Boga, postoji li ikakva osnova da se bilo što ili bilo tko povezuje s Bogom?

Čitamo u Časnom  Kur’anu:

„Ti reci: “On – Allah [Bog], Jedan je! Allah nikoga ne treba, a svi trebaju Njega! Nije rodio i rođen nije! I Njemu nitko ravan nije.”[v]

Učenje islama koje sam iznio pred vas također bi moglo pomoći u razumijevanju pravog značenja prve od deset zapovijedi spomenutih u Bibliji:

Ja sam Gospodin, Bog tvoj, … Nemoj imati drugih bogova osim mene.”[vi]

Nažalost, nisu svi spremni prihvatiti ovu sjajnu istinu. Ako da, zašto postoji neka vrsta zablude među mnogim kršćanima koji Isusa proglašavaju Bogom ili sinom Božjim (neki to ne čine samo u duhovnom smislu, već i u fizičkom) ili to pokušavaju sakriti iza izraza poput trojstva – Bog, sin i Duh Sveti. Mnogo sam puta svjedočio da se kršćani češće mole Isusu umjesto Bogu. Zašto je to tako?

Prema učenjima islama kao što je navedeno u gore navedenom stihu iz poglavlja 112 Časnog Kur’ana, Bog je jasno rekao da nije rođen, niti da mu je potrebna bilo kakva obitelj. Stoga si ponekad u vezi s Isusom postavljam pitanje da to što je Isus rođen djevičanski čini ga Bogom ili Bogolikim ili Božjim sinom? Onda si postavim drugo pitanje, bi li prošlo otkriće ili službeni zapis u budućnosti o djevičanskom rođenju učinili da i ta ljudska individua bude rođena da bude bog? Znanstveno stajalište ostavlja otvorena vrata djevici da rodi čovjeka protivno tradicionalnom načinu rađanja. U biljnom i životinjskom svijetu postoji bezbroj sve većih zapisa o djevičanskim rođenjima koja se događaju u stvarnom vremenu diljem svijeta. Dakle, koliko smo djece spremni pridružiti Bogu uz Isusa ako je djevičansko rođenje potpis za takvu molbu?

Odgovor na ovo pitanje od strane učenja islama je jednostavno „ni jednoga!“.

Pročitajte ovaj lijepi stih iz Časnog Kur’ana o razgovoru između Boga i Isusa:

„I (sjeti se) kad će Allah [Bog] reći: “O Isa [Isus], sine Merjemin, jesi li ti rekao ljudima: ’Uzmite mene i moju majku za dva boga pored Allaha?’ On će odgovoriti: “Ti si čist. Ja nisam mogao reći takvu stvar za koju nisam imao pravo. Da sam ja to rekao, Ti bi sigurno znao. Ti znaš što je u mom srcu, a ja ne znam što je kod Tebe. Samo Ti sigurno znaš sve nevidljive stvari.“[vii]

Kakav istinit odgovor. Nisam nigdje u Bibliji pročitao da je Isus rekao, „zovi me Bogom“. Da, on je pozvan da je sin Božji, ali nisu li iste riječi korištene i za druge proroke u Bibliji. Nije li Mojsije također u Bibliji oslovljen kao sin Božji?

Ipak, nitko o njemu ne misli da je Bog. Moje mišljenje je da smo svi mi koji iskreno i dragim srcem vjerujemo u Boga svi sinovi i kćeri Božje.

Časni Kur’an jednom prilikom pojašnjava da Isusa treba usporediti s Adamom koji nalikuje kreacijama čovječanstva:

Sigurno je primjer Isaa [Isusa] kod Allaha kao primjer Adama. On ga je stvorio od zemlje, onda mu rekao: “Budi!”, i on je nastao i bio.[viii]

Ako uistinu shvatimo da je stvaranje čovječanstva evoluiralo iz praha (zemlje), onda nema sumnje da je i Isus potekao iz istog izvora.

U Časnom Kuranu Isus se udaljio od obožavanja, umjesto da je potaknuo vjernike da se vrate Moćnom izvoru:

Zaista je Allah moj Gospodar i vaš Gospodar. Zato Njega obožavajte; ovo je Pravi put.[ix]

Nazovite to incidentom ili sudbinom. Na početku članka govorili smo o tome što je „put“. U ovom stihu Isus nam je dao definiciju puta – “klanjaj se Bogu!”. Mislim da su taj “put” uvijek opisivale sve religije kao “put prema Bogu”. Dakle, ako svi slijedimo taj put vidjet ćemo kako ćemo biti ujedinjeni pod Jedinstvom Boga – i to će biti „istina!“.

Čitamo u knjizi “Elementarno proučavanje islama”:

Islamski koncept jedinstva također usađuje u čovjeka spoznaju jedinstvenosti ljudskih rasa, i uklanja sve prepreke koje dijele čovjeka na rasne, etničke i podjele po boji kože. Tako se stvara univerzalni koncept jednakosti u islamu, koji je njegova prepoznatljiva odlika. Odatle su, sa Božjeg gledišta, sva ljudska bića, gdje god i u kojem god dobu da su rođena, jednaka u Njegovim očima. Kao što će uskoro biti pokazano, ovo je temelj koji dovodi do svih drugih temeljnih vjerovanja i načela u islamu. Kako je ukratko ranije spomenuto, islamsko načelo jedinstva je potpuno i nedjeljivo, ono nema prostora za dodavanje bilo čega Bogu, u bilo kojoj formi. On nema niti oca, niti majke, niti ima ženu. Za Njega je nezamislivo da rađa sinove ili kćeri.[x]

 

Ono što sam želio istaknuti jest da je Božje Jedinstvo u konačnici izvor onoga što nazivamo suosjećanjem i ljubavlju jednih prema drugima. Bog je jedan i on je jedini Stvoritelj, na isti način na koji želi da se i njegovo stvorenje smatra jednim. Drugim riječima, mi ljudi dužni smo se okupiti i ujediniti bez obzira na rasne, etničke ili vjerske razlike.

Dopustite mi da vas upoznam s vrlo lijepim stihom iz Časnog Kur’ana:

On je Allah [Bog], nema boga osim Njega, Znalca nevidljivog i vidljivog. On je Darovalac bez traženja, beskrajno Milostivi, Samilosni. On je Allah, nema boga osim Njega, Vladara, časnog, Darovaoca mira, Darovaoca sigurnosti, Zaštitnika, savršeno Nadmoćnog, Ispravljača neispravnog, Uzvišenog. Čist je Allah iznad onog što (Mu) oni pridružuju. On je Allah, Stvaralac. Onaj koji započinje stvaranje. Onaj koji daje oblik. Njemu pripadaju najljepša imena. Sve što je na nebesima i na Zemlji Njega veliča. On je Moćni, Mudri.“[xi]

[i] Časni Kur’an, 112:2, 16:23, 22:35

[ii] Časni Kur’an, 4:49

[iii] Časni Kur’an, 3:65

[iv] Ahmadija ili istinski islam str. 49-50

[v] Časni Kur’an, 112:2-5

[vi] Novi Zavjet 20:2-3; Peta knjiga Starog zavjeta 5:6-7

[vii] Časni Kur’an, 5:117

[viii] Časni Kur’an, 3:60

[ix] Časni Kur’an, 19:37

[x] Elementarno proučavanje islama str.8

[xi] Časni Kur’an, 59:23-25

 

Ahmadijski imam u RH: Khan Munawwar Rana

PODIJELI