NIJE MI DO ŽIVOTA, ŽIVOTE JEDINI
Nije mi do života, živote jedini
prijatelji stari u rupe se sakrili,
nema tu sreće vjeruj mi
neki crni oblaci nebo sakrili.
Korona kažu, ti časni stožeri
poput pošasti u vladi zasjeli,
nema križa na našoj katedrali
sve brave prazne, ključevi nestali.
Nije mi do života, živote jedini
pijem za stolom bez svoje ljubavi,
svi danas odreda glumci postali
maske na licima, tužni svatovi.
Strah se širi kroz kapljice rose
tu glupu gripu glupi raznose,
zubima škripe pune vreće nose
prišao sam blizu, dva metra prose.
Nije mi do života, živote jedini
neću da te živim u ovoj truloj pećini,
rođen sam pod zvijezdama nebeskoga svoda
rođen sam da živim, a život je SLOBODA.
Karantena, strah je postao stvarnost, a stvarnost se povukla na sigurno mjesto!
Jozo Krajinović 29.04.2020. Zagreb
