(Ne)red u hramu

132

Iv 2,13-25

 

 

 

 

pater arek

Neobičan je Isusov nastup u predvorju židovskoga hrama. Na Isusovim usnama pojavile su se oštre riječi. Sve do sada Učitelj iz Nazareta nije nikome prijetio bičem u ruci, iako je na svom putu često susretao odvratne i okorjele grješnike. Što se to zapravo dogodilo one Pashe, kada je more ljudi stizalo u Jeruzalem?

Hram je bio za Židove poput srca. Tu je bio Bog. Sam je Gospodin želio da čovjek na opipljiv način iskusi Božju prisutnost. Edenski vrt već je bio najava budućeg hrama. Božja slava stalno je pratila Izraelski narod. Nakon Sinajskog saveza, danog po Mojsiju, Jahve još se više približio svome narodu. Kamene ploče s Deset riječi su bile dokaz iskustvu živoga Boga, koji govori svome puku. Izraelci su ih držali u Arci, a nju u posebnom šatoru. Sve tako do podizanja Hrama u Jeruzalemu. Srce hrama je bilo mjesto Svetih. Prema tome, za Izraelce hram je bio sve. Ali, ponajprije dokaz da je Bog s njima. Tu su svake godine stizali pobožni Židovi tražeći Božju zaštitu te svoju obnovu. Iz hrama je trebao strujiti novi život i razlijevati se po izraelskim narodom. Trebao je, ali…

Hram je postao mjesto gdje su se kupovali žrtveni darovi i mijenjali strani hodočasnički novci. Ovaj je posao naročito cvjetao tijekom velikih blagdana. No, to je bila trgovina na nižoj razini. Međutim, u Hramu se odvijala trgovina na višoj razini. I ona je bila najteža povreda tog mjesta. Riječ je o neiskrenoj pobožnosti. Židovsko svećenstvo je odgajalo hodočasnike u duhu osiguravajuće firme: toliko ćeš dobiti milosti koliko uložiš novčanih sredstava. Tako je Hram postao tržište različitih poslova i teškom povredom Boga. Što bi se još čovjek morao brinuti kad je već kupio Božju milost? To bi moglo također značiti: Bože, ti nisi više meni potreban ako mogu kupiti tvoju naklonost.

Isusova reakcija bila je poput Tsunamija. Ljudima se činilo da orkanski vjetar čupa s korijenima drveća. Isus je prepoznao da me ovaj narod žrtvama časti, a srce mu je daleko od mene (Iz 29,13). Isusovo ponašanje je ispunjenje svih proročanstava o čišćenju Hrama. Isus Krist snagom vlastitog autoriteta napravio je reda u Očevoj kući. Morao je reagirati. Stiglo je konačno vrijeme. Čisti dom molitve i zauzima se za ljepotu tog mjesta. Možemo si samo zamisliti kako je sve letjelo u zrak. Isusovo ponašanje ima svoju simboliku. Ukazuje na Novi Hram. „Razvalite ovaj Hram i ja ću ga u tri dana podići!“. Ove riječi predstavljaju krunu Isusova postupka, za koji će platiti svojom krvlju. Isus je mislio na svoje tijelo, koje je istiniti Hram. To je ljudsko tijelo, koje će nakon uskrsnuća proslaviti. Isusovo je tijelo bilo doista razvaljeno pod udarcima biča i omalovažavanja. Isusovo tijelo je bilo lišeno života i časti. Ali Isus govori i o svom uskrsnuću, kada je kao pobjednik „podignut“ iz groba. To je zapravo ponovno podizanje Hrama – Isusova tijela. Tek sada hram dobiva svoju pravu dimenziju i otvoren je za svakoga. Ovaj Hram nikada neće biti razvaljen. Isus ostaje vječno mjesto susreta čovjeka i Boga. Prema tome On je sakrament žive Božje prisutnosti. Po njemu imamo pristup Ocu. Blagujuću njegovo tijelo, jer je on i Jaganjac Božji, još se više ujedinjujemo s Ocem. Nakon uskrsnuća tj. „podizanja“ novog Hrama, postaje jasno da je Isus postao susretište Boga i čovjeka i da je stoga zamijenio stari Hram.

Svako ljudsko tijelo, a osobito nakon krštenja, je hram Duha Svetoga. Svaki vjernik je istinski hram Božje prisutnosti kao što je svaki čovjek sakrament prisutnosti Boga u svijetu. Pod tajnom hrama možemo također shvatiti i svako naše vjerničko okupljanje. Zajednica koja vjeruje i moli je živi hram u kojem se vjernici klanjaju u duhu i istini. Isus se uvijek brine za Očevu kuću. To je briga za Crkvu. Nikada neće dozvoliti da je čovjek zapusti.

A što se događa u tvome hramu? Primjećuješ li potrebu hitnog poziva službe za spašavanje? Kao bi se osjećao Isus kad bi ušao u tvoj hram? Isus bi učinio isto tako kao što je učinio u onaj dan u židovskom hramu. Zahvatio bi ga iznova žar za očevu kuću. Često smo nalik trgovačkim centrima: puno događaja, dosta nekvalitetne robe, po policama „svašta nešta“ i „điđi miđi“, ima tu i restorančića. To su labirinti nerješenih problema i neotpuštenih grijeha. U hramu našega bića puno toga može naći Isus što treba ispraviti. Dozvoli mu da uzme u svoju ruku bič i da krene na posao. To može samo on, neoskvrnjeni hram.

Pater Arek Krasicki

 

 

{fshare}

 

 

 

Nedavno objavljeno:

 

Uspori, izađi u pustinju!

Između pustinje i visoke gore

PODIJELI