Moram priznati da sam i sâm neke stvari: kao nasilnu smrt, tešku bolest, nenadani gubitak, neuspjeh, i sl. smatrao posljedicom nečijih velikih grijeha. Isus me upozorava i ispravlja: Ti nesretnici nisu i ne moraju biti najveći grješnici, pravednika na ovoj zemlji nema, a ti si kao i oni isti. Moraš se obraćati. Često za mnogo toga što sam skrivio, ludo i nepravedno optužujem Boga. No, Bog nije planirao da svijet bude, velika kaznionica. To je djelo naših ruku. Čovjek čovjeku ne smije biti pakao, već blagoslov. Pakao je život bez Boga. Potrebno je da u svom srcu i životu nađem mjesta za Boga, da se obratim i raj je tu.
Stablo bez ploda čeka sjekira, sječe se i baca u oganj. Gospodine, k meni dolaziš ne samo tri godine kao što si dolazio podno neplodne smokve, nego puno više godina. Hvala ti za to! Sâm ne znam kakve ti plodove mogu priuštiti. Možda i k meni uzalud dolaziš. Kad se obratim, onda će i meni biti do tebe i cijeli će moj život procvasti. Počekaj još ove godine, imaj strpljenja i nemoj posjeći smokvu koja tako sporo raste. Pričekaj još ovu godinu, Gospodine! Stalo mi je do toga, da te ne razočaram!
Vinko Bagarić, Treća korizmena nedjelja, Tomislavgrad 2010.
