E kad bi čovik čovik bio a uz to i Božje dite, Božje stvorenje. Drugačiji bi ovaj svit bio. Ne bi bilo zla ni mržnje već bi Ljubav grijala nas sviju. Ali kad se zlo miša i stvori zavist, ljubomoru i mržnju, kao što je i u Zemaljskom Raju-Edenskom Vrtu a na žalost mnogo je još nevjernika, mlakonja i pristaša zloga koji na žalost i dan danas svojom mržnjom prosipa svoje sjeme zla. Ipak još je u nama tračak Nade i Božje Ljubavi koja u našim srcima tinja. Na žalost je samo nesrića, koja nas zadesi, raspiri i stvori plamičke kojeg bi tribali pretvoriti u plamenove da bi polazila i sva srca koja su još u tami i u njima upaliti vatre iz žara koji se krije u prahu zla koji je prikrio njihova srca. Bog je Ljubav ona čista Nebeska i Božanska. Isus je Njegov plamen koji nas još drži na ovoj našoj Dolini suza. Obratimo se Spasitelju Isusu Kristu i Našem Bogu Ocu Stvoritelju i Svetom Duhu da griju naša srca održavajući plamene Ljubavi Božje koju nam je s našim rođenjem upalio vječnim plamenom Bezuvjetne svoje Ljubavi. Ja se držim one lipe misli i riječi koju su mi utisnuli u moje maleno ljudsko srce koja glasi: “Nije moje da ja sudim, moje je da ja Volim, Molim i da Ljubim!” A dragi Bog Otac Stvoritelj je Taj Sudac Vječni koji nam sudi i koji će nam suditi na kraju kao i na početku našeg ovozemaljskog života. Jer svi smo mi ljudi Božja djeca i Bog Stvoritelj je svima nama Otac koji nas sve jednako voli i ljubi. Pametnom dosta a mudrom još i više. Amen! Aleluja!
( Brat Bojan Kožica – 10.01.2021. )
