NEDJELJA MUKE GOSPODNJE
CVJETNICA – A –
- Iz 50, 4-7
Ps 22 (21), 8-9. 17-18a. 19-20. 23-24
- Fil 2, 6-11
Mt 26, 14-27, 66 ili 27, 11-54
Kod obreda Cvjetnice – Gospodinova ulaska u Jeruzalem, obavlja se na početku procesija s ophodom ili bez nje uz blagoslov maslinovih i palminih grančica. Za ulaz zbor pjeva antifone „Hosana sinu Davidovu“ i „Židovska su djeca“ sa psalmom i himnom „Slava, čast i hvala ti“.
U službi riječi uz predviđena misna liturgijska čitanja, pjeva se, čita po ulogama ili predvoditelj navjestiteljski čita evanđeosko izvješće o Isusovoj Muci, odgovarajuće liturgijske godine A – Mt, B – Mk ili C – Lk. Radi dužine evanđeoskoga izvješća, može se uzeti duži uvod ili reći nekoliko riječi za homiliju, ali se počesto i ispušta.
Ovom prigodom neka nam o izvješću Kristova ulaska u Jeruzalem, muke i smrti, progovori fra Jozo Župić.
HOMILIJA
S nedjeljom Cvjetnice počinje Veliki tjedan. S Crkvom ulazimo u slavlje patnje i smrti našega Gospodina Isusa Krista. Isus će kao Mesija biti oduševljeno pozdravljen i hvaljen od mnoštva: “Hosana Sinu Davidovu! Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje!” Kakav veličanstveni pozdrav! Veliko mnoštvo pripremilo je veličanstven i svečan ulazak Isusu.
Isus još nikada nije tako ulazio u Jeruzalem. Veselo klicanje, radost, pjevanje sve to pripada dolasku hodočasnika, također još i danas. Svečani ulazak znači nešto posebno.
Ova Isusova gesta oduševila je ljude. Oni mu kliču, pozdravljaju ga kao “Davidova sina”, kao novoga, obećanog kralja, spasitelja, za kojim je narod već dugo čeznuo. Bez riječi, samo kroz taj jednostavan znak, da jašući na magarcu ulazi u Jeruzalem, daje Isus razumjeti, tko je on. I čini se da su ljudi to razumjeli. Oni ga pozdravljaju kao onoga “koji dolazi u ime Gospodnje”. Čine ono što do danas nedjelji Cvjetnici daje ime: Silan svijet prostrije svoje haljine putem, a drugi rezahu grane sa stabala i sterahu ih putem.
Ali, samo nekoliko dana kasnije to isto veliko mnoštvo pripema „veličanstven i svečan“ progon, uhićenje i patnju tom istom Isusu. Nakon veličanstvenog i svečanog pozdrava sada slijedi novi pozdrav i zahtijev: “Raspni ga – S njime na križ!” Umjesto da preuzme vlast, on će biti uhvaćen. Umjesto veselog klicanja – mržnja. Umjesto “hosana” čuje se “raspni ga”. Kako se brzo može preokrenuti to oduševljenje! Tako je još uvijek: danas hvaljen, sutra prezren! To nas opominje: kako je prevrtljivo ljudsko srce!
Osim naroda, nažalost, i učenici napuštaju Isusa. Nitko se nije usprotivio toj nepravdi. Čini se da će nepravda i zlo pobijediti.
Ipak događaji u Božjem planu spasenja nisu izvan kontrole, Bog zna što čini i što dopušta. Bog želi reći: Čovječe, pogledaj, ti razapinješ čovjeka (i Boga!) jer misliš tako sebe spasiti. Čovjek misli da će na taj način pobijediti. Tamo gdje se čini da grijeh i zlo trijumfiraju, pobjeđuje snaga ljubavi. Sin Božji, doduše, bit će lišen svoga života, bit će pribijen na križ i na njemu će umrijeti, ali on svoj život daje dobrovoljno za sve ljude. To nije sudbina po kojoj on podnosi smrt, nego volja Očeva koju Sin do kraja potvrđuje. On želi piti kalež kojeg mu Otac pruža da bi dovršio djelo spasenja.
Za nas kršćane ovi dani razmišljanja patnje i smrti Gospodinove nisu prije svega dani žalosti, nego zahvalnog sjećanja na ono veliko što je Bog za nas iz ljubavi učinio.
Za onoga koji vjeruje, nada se i ljubi, nezamislivo je da ga Bog napušta. Svaki tamni čas doživljava svoje razjašnjenje; svaka patnja ima utjehu.
To nam pomaže da spoznamo kako nam Bog i danas dolazi: još uvijek bez moći i sjaja, krotak i ponizan. Najizražajnije u svetoj misi. Neupadljivi su kruh i vino na oltaru. Ali Isus u svakoj svetoj misi tako dolazi k nama. Stoga će on u svakoj Misi biti pozdravljen istim riječima s kojima ga je mnoštvo dočekalo u Jeruzalemu: “Hosana u visini”.
Fra Jozo Župić
