nebo u mom oku
jedina želja koju priznajem
Domovina koju znam
stranci su samo oni
koji se je svojevoljno odriču
na nebu se ogleda vedro čelo
kao odraz na mirnoj vodi
u njegov bijeli lan obući ću svoj duh
kada skinem tešku
ovozemaljsku opravu
srce je zasad jedini putokaz
kako ne bih posrnula i zalutala
pri strmom uzdizanju gore
nebeska radost daleko je od mene
a ipak sam uronjena u njezin zagrljaj
želim i čekam nebo
sa svetima za istom gozbom
Onog koji na sve nas čeka
nebo
jedino lice koje ne iščezava
modri mozaik Božanskih dvora
otvorenih vedroj duši
gubitak zlata nadoknadiv je
ali gubitak neba
ostaje zauvijek zbogom
i svjetlo križa
sjaj je proljetnog cvijeća
za beskonačno Božanstvo
priklonjenog umijeća
Sandra Vulin Petković