Ne daj da umre ovaj narod

612

NE DAJ DA UMRE OVAJ NAROD

Posljednjega dana u lipnju 2016. godine i službeno su objavljeni rezultati popisa stanovništva u Bosni i Hercegovini iz 2013. – prvog popisa nakon 1991. i demokratskih promjena, a prije izbijanja Domovinskoga rata. Na osobit način porazni su za Hrvate koji su u BiH konstitutivni narod iz čega se iščitava sva ratna tragedija i nestajanje s ovih povijesnih područja njihova obitavanja i borbe za opstanak. Hrvatski živalj s ovih prostora stoljećima je naseljavao druga područja ali sebe nije raseljavao, dok je istodobno obnavljao i pomlađivao krvotok stanovništva hrvatske domovine.

Šezdesetih i sedamdesetih godina 20. stoljeća muški članovi obitelji tzv. gastarbajteri odlazili su u zemlje Zapadne Europe na privremeni rad kako bi članovima obitelji osigurali primjerenu egzistenciju, dok su mnogi emigrirali zbog komunističke diktature tadašnjeg režima. Nakon što su Hrvati iz BiH jedno vrijeme odlazili u Hrvatsku u potrazi za zaposlenjem, nakon njenog ulaska u Europsku Uniju i otvaranja tržišta rada zajedno s mnogim sunarodnjacima iz domovine odlaze s cijelim obiteljima u zapadnoeuropske zemlje. Opustošenju djedovskih ognjišta već desetljećima doprinosi „bijela kuga“ pobačaja, smanjenje nataliteta u obiteljima pred mortalitetom i starenjem cjelokupnoga naroda, čemu potpomaže trend i pomodarstvo nepopularnosti ulaska u brak te mnoštvo starijih mladića i djevojaka koji ostaju sami poput suhih trupaca bez obiteljskog poroda.

Prisjećamo se popularno-legendarne hrvatske televizijske serije „Prosjaci i sinovi“ u režiji Antuna Vrdoljaka, snimljene 1971. prema knjizi romanopisca i novinara Ivana Raosa. Serija je zbog netom slomljenoga hrvatskog proljeća punih dvanaest godina bila neobjavljena, te je prvi put na Televiziji Zagreb prikazana tek 1984. godine. Kome nije dojmljiv cenzurirani dijalog oproštajnog don Pavlovog govora na samrti s likom Matanom „Potrkom“, što su tadašnji komunistički vlastodršci shvatili kao prijetnju režimu kroz floskulu bratstva i jedinstva s planom raseljavanja u otvaranju tadašnjih državnih granica?!

Prisjetimo se ove scene:

Don Pava:

„E sinko moj, dolazi sedam mršavih krava misarskih. A uz sasušene krave i ljudska se srca sasušiše.“

(…)

Matan:

„Hoćeš reć, da će selo opustit?“

Don Pava:

„Ne selo, sinko moj, nego cijela krajina, cijela zemlja. Više od tisuću godina, živio je ovaj narod na ovom kamenju. I svaki kamen daklem sto put krvlju omastio, ali se s njega nije dao. I Saraceni, i Tatari, i Turci, i Mlečani, i Nijemci, i Mađari, i svaki đava pakleni. A narod stoji, krv svoju prolijeva. Pa se iz krvi ponovo rađa. I korijenje daklem, sve dublje u kamen pruža. Pa sada ga svojevoljno iz kamena čupa, a kada daklem, život počupa i sam će umrijeti. Ne daj mu da umre, ne daj da umre ovaj narod. Ne daj da žile čupa…“

Samo slijepci ne vide i ne razaznaju gotovo proročko značenje ovih riječi, koje poput krika vape i dandanas da ne čupamo svoje korijenje s povijesnih ognjišta i stoljetnih obitavališta. Svatko na svoj način i gdje se nalazi može dati vlastiti obol da hrvatski narod ne izumre, nego živi i dublje korijenje pruža. Za bolji, radosniji i smisleniji život lik don Pavla iz popularne serije na koncu dijaloga daje nam važan savjet: „Tako, djeco moja! I još nešto! Mnogih sam se daklem, radosti u životu odrekao. Ali mi je samo za jedno žao: malo sam se smijao, malo šalio. Tko daklem zna, hoće li na onom preozbiljnom svijetu, šale i biti?“

Važno je znati i u svakodnevici posvijestiti kako je život nepotrebno i promašeno provesti u rivalstvima, svađama i ljubomorama. Puno je potrebnije i važnije osmisliti ga u radosnom i mirnom življenju sadašnjega trenutka s drugima oko sebe i samim sobom.“ (Tomislavgrad, 1. srpnja 2016.)

 

DIJELJENJA I PREDRASUDE

Jedan mi je prijatelj iz Zagreba pripovijedao, kako je nekom zgodom u tramvaj ušla žena s pudlicom. Ona sjeda na jedno tramvajsko sjedalo, a pudlicu posjeda na drugo mjesto. Na drugoj tramvajskoj stanici ulazi skupina ljudi, govoreći ženi da makne psa, kako bi netko od njih mogao sjesti na to mjesto. Žena arogantno i prepotentno na to odgovara: «Kaj, pa bolje je da tu sjedi pes, nego kakav Hercegovac ili Ličanin!» Dočuo to neki čovjek iz Južnih krajeva s dna tramvaja, koji to nije mogao trpjeti niti se suzdržati. Dolazi do psa, uzima ga i hladno bez mnogo riječi izbacuje kroz prozor. Pri tome, taj «izbacivač» ženi nadodaje: «Da je veći prozor i tebe bih kroz njega izbacio!»

Jesmo li mi doista sigurni da se još uvijek ne dijelimo, na one koji pripadaju jednom narodu i one koji pripadaju drugom narodu? Ili se možda dijelimo na Bosance, Hercegovca, Purgere, Dalmatince, Zagrepčane, na one sa Sjevera i one s Juga, na pripadnike jedne ili druge političke stranke i da ljude sudimo isključivo prema njihovoj pripadnosti i mjestu rođenja? Zar se među nama često ne čuju komentari: «Znaš li ti što je bio njegov otac?» «Ma znaš, on ti je iz Duvna, iz Gruda, iz Bekije, Nahije, Brotnja… Čuvaj se takvih!»

Zar i danas među nama nema društvenih podjela prema ključu tko kakav automobil vozi, gdje i kakvu kuću ima, koju marku računala ili mobitela ima, kakve traperice ili majicu nosi, ima li radno mjesto u općini ili vladi, u kojem upravnom odboru sjedi, kolike se mirovine dokopao, gdje ide na ljetovanje ili zimovanje? I tako se iako mali narod i pokrajina, uvijek iznova dijelimo. Veliki hrvatski pjesnik i domoljub A. G. Matoš svjestan nacionalne povijesti i stanja svojega vremena s pravom reče: «Najveći neprijatelji Hrvata, su oni sami sebi!»

Apostol Pavao nas uči da tako u kršćana ne bi smjelo biti. U Poslanici Galaćanima upozorava: «Doista, koji ste god u Krista kršteni, Kristom se zaodjenuste. Nema više: Židov – Grk! Nema više rob – slobodnjak! Nema više: muško – žensko! Svi ste vi Jedan u Kristu Isusu! (Gal 3, 27-28)» Pavao naučava da treba nadići sve barijere i zaprjeke, koje bi dijelile čovjeka od čovjeka ili čovjeka izdvajale od drugih. Dok su se Židovi hvastali svojom svetošću i izabranjem, Grci su se hvalili svojom mudrošću, smatrajući sebe većima od drugih.

Pavao veli da pred Kristom u njegovoj Crkvi, ne smije biti nikakve razlike između muškaraca i žena. Svi su djeca Božja, braća i sestre Kristovi, po krštenju koje su primili. Jer prema naučavanju ovoga Apostola naroda sve nas je jedan Bog stvorio i sve nas je Krist otkupio i spasio. Međutim, jesu li stoljeća kroz 2000 godina među kršćanima, pridonijela oživljavanju ovoga nauka? Koliko i danas imaju smisla ove opomene i koliko su one u današnjem suvremenom svijetu moguće i ostvarive? (Posušje, 20. lipnja 2004.)

 

GRANICE SU DA SE PRIJEĐU

Redovito sam već godinama a u posljednje vrijeme počesto na putu Tomislavgrada kraljevskoga grada i Zagreba metropole svih Hrvata, nakon godina proživljenih u bijelom Zagrebu gradu. I u kojem god smjeru išao uvijek mogu pjevati da se vraćam tome gradu: „Vraćam se Zagrebe tebi“ ili „Vraćam ti se Tomislave grade“. Tako sam upravo jučer na povratku doma busom u ranim jutarnjim satima za rađanja novoga Sunca, prelazio s ostalim putnicima granični prijelaz „Kamensko“. Dok su službenici na oba granična prijelaza gotovo rutinski pregledali osobne dokumente, putnici su pri tom bili strpljivi i pozorni.

Nametao se upit o graničnom prijelazu koji dijeli jedan te isti narod, što je uvjetovano povijesnim okolnostima i graničnom međudržavnom području tadašnjih svjetskih sila i interesnih područja. Ova granica dijele isti narod sve do danas uz prekide u već nepostojećim državnim tvorevinama, koje su odavno u povijesnoj ropotarnici. Čini se da će naš hrvatski narod, konačno biti ujedinjen i lišen granica u zajednici europskih naroda. Mi smo s ove strane granice još u čekanju i nadi, budući da smo naučili kaskati za civiliziranim svijetom i našom domovinom.

Navršilo se punih trinaest godina u mojemu životu od onoga što teško možemo naučiti u školama i iz knjiga, osim na vlastitoj koži i iz osobnog iskustva. Ne mogu reći da me sve to nije skupo koštalo i u mnogomu vratilo unatrag, ali isto tako dok su mi se zatvorila neka „vrata“ istodobno su se otvorili „prozori“ s novim mogućnostima. Život je u nekim postavkama i odrednicama, skrenuo drugačijim smjerom od onoga kako sam zamišljao i želio. Nametnule su se neželjene granice i ograničenja, dok te ljudi počinju promatrati drugim pogledom i doživljavati kroz drugačije kriterije.

Pred granicama koje se oko nas izgrade, nije potrebno beznadno naricati i besciljno tumarati. Granice su oko nas da se prijeđu kako bi životni hod unatoč svemu i protivno svim očekivanjima, mogli nastaviti naprijed novim marom i s neprekinutim oduševljenjem. Omeđuju nas međudržavne granice, granice predrasuda, osobnih traženja i padova, ograničenja i nesavršenosti. Ali zar nas te granice i takva ograničenja u bitnom i ne čine ljudima?!

Neprestano smo izloženi promidžbenim porukama medija koji slave gotovo idealne nadljude, lijepe građe i mladolikog izgleda. To nas dovodi na granicu nerealnoga, gdje slabi i nemoćni, bolesni ili pak ružni nemaju mjesta pod „kapom nebeskom“ niti u društvu, te ih treba skriti od pogleda javnosti i smjestiti u „geta“. Živjeti svoju ljudskost makar bila nesavršena i do kraja neprivlačna, a uz to biti ponosni što smo ljudi s vrijednošću i dostojanstvom kojega imamo neprocjenjivi je dar i stalna potreba. (Tomislavgrad, 29. Lipnja 2016.)

fra Mate Tadić, OFM

Objavljeni članci:

14. nedjelja kroz godinu

Sveti Petar i Pavao

Mudrozborice fra Mate – 5

13. nedjelja kroz godinu

Rođenje sv. Ivana Krstitelja

12. nedjelja kroz godinu

Mudrozborice fra Mate – 4

11. nedjelja kroz godinu

Mudrozborice fra Mate – 3

10. nedjelja kroz godinu

Presveto Tijelo i Krv Kristova

Kult ličnosti

Mudrozborice fra Mate – 2

Presveto Trojstvo

Duhovi, Pedesetnica

Mudrozborice fra Mate – 1

7. Uskrsna nedjelja

Uzašašće – Spasovo – Križi

6. Uskrsna nedjelja

Nikoga nije dobro sažalijevati?!

4. Uskrsna nedjelja “Dobrog pastira”

3. Uskrsna nedjelja

Naviještenje Gospodinovo – Blagovijest

2. Uskrsna nedjelja

Uskrsni ponedjeljak

Veliki petak

Veliki četvrtak

Uskrs – Vazam

Nedjelja Muke Gospodnje – Cvjetnica

Životni neuspjesi i gubitci

5. korizmena nedjelja

Korizma u svjetlu Godine milosrđa i Enciklike “Laudato Si”

4. korizmena nedjelja

3. korizmena nedjelja

2. korizmena nedjelja

Sveta misa za ratne i poratne žrtve Duvanjskog kraja

“Valentinovo” i za nesimpatične

Ljepota srca i izvanjski izgled

1. Korizmena nedjelja

5. nedjelja kroz godinu

4. nedjelja kroz godinu

3. nedjelja kroz godinu

2. nedjelja kroz godinu

Za sve u životu ima određeno vrijeme

Krštenje Gospodinovo

Bogojavljenje – Tri kralja – Vodokršće

Želimo li se (o)čistiti i jesmo li (ne)zahvalni

2015.

2014.

PODIJELI