… da biste mogli znati koja je nada njegova poziva … (Efežanima 1:18)
Upamtite kako ste spašeni, da bi se Isusov život mogao očitovati u vašem tijelu (vidi 2. Korinćanima 4:10). Usmjerite ukupnu energiju svoje snage, kako bi mogli postići sve ono što izbor vas kao Božjeg djeteta omogućuje; svaki put budite dorasli bilo kojoj prilici koja vam se dogodi.
Ništa niste učinili kako biste dobili svoje spasenje, međutim morate učiniti nešto kako biste ga pokazali i očitovali. Morate “ostvariti svoje spasenje” koje je Bog već učinio u vama (Filipljanima 2:12). Jesu li vaš govor, vaše razmišljanje i vaše osjećaje dokaz kako ostvarujete svoje spasenje? Ako ste i dalje ona ista jadna, mrzovoljna osoba, koja se namjerila ići po svom, tada je laž reći kako vas je Bog spasio i posvetio.
Bog je glavni i odgovorni dizajner i nadzorni inženjer, te dopušta poteškoće u vašem životu kako bi utvrdio možete li ih preskočiti kako treba – „…s Bogom svojim skačem preko zida. “ (Psalam 18:29). Bog vas nikada neće zaštititi od onih zahtjeva i kriterija koji čine da ste Njegov sin ili kći. Prva Petrova 4:12 kaže: “Ljubljeni, nemojte se, kao da vam se što neobično događa, čuditi ognjenu iskušenju što bukti među vama da vas iskuša…” Budite dorasli prigodi i učinite ono što se u postupku traži od vas. Nebitno je koliko boli, sve dok to Bogu pruža priliku u vašem tijelu očitovati Isusov život.
Nek Bog u nama više ne nađe razloga Svom nezadovoljstvu, već duhovnu vitalnost tj. gotovost za uhvatiti se u koštac sa svime što će staviti pred nas na našem putu. Jedini ispravni životni cilj je odražavati Sina Božjega; a kad se to zbude, nestat će svih naših nametanja vlastitih zahtjeva Bogu. Naš Gospodin nikada nije postavljao zahtjeve svome Ocu, te stoga ni mi ne možemo postavljati zahtjeve Bogu. Tu smo kako bismo se podložili Njegovoj volji, da bi On kroz nas mogao činiti ono što On želi. Jednom kad to shvatimo, postat ćemo lomljeni kruh i vino koje se toči kako bi nahranili i napojili druge.
– Oswald Chambers – kapelan britanske vojske
Trenutak istine:
Jesu li moj svakodnevni život, govor, misli i osjećaji, materijalizirani dokaz Kristovog spasenja u meni? Smatram li još kako mogu postavljati zahtjeve Bogu i imam li drugih ciljeva osim odražavati Sina Božjeg svojim životom? Jesam li se podložio Bogu, kako bi moj život, ma kakav on bio i koliko me ponekad bolio, bio dokaz kako sam dorastao zvati se i biti djetetom Božjim, te kako bi Bog time kroz mene mogao hraniti druge?
