Napadi na biskupa Vladu Košića

128

Datum: 25.12.2015.

Pitanje:izdajica

TRAŽIMO ODGOVORE. Na njihovoj službenoj stranici. Molim vas ne ignorirati. Pozivam Zagrebačku nadbiskupiju da reagira na izjave Biskupa Košića. Ovo je sramotno i jadno. Osoba koja bi trebala poticati na ljubav, a ne mržnju, na poštivanje i učiti ljude o strahopoštovanju prema Bog. Jer u onoga koji ima veći strah veća je i vjera, logično. Zatim prozivanje izdajica, lopina i slično. Citiram: “Ne sudite da ne budete suđeni!” Molim vas odgovor na to? Ovo je kršenje svakoga ponašanja od onoga kako nas Bog uči, a vi bi trebali prenositi. Sada me zanima, a i sve ostale ljude potez nadbiskupije? Jer ako na ovo ne reagirate pokazali ste lice! Ići će službeni dopis Vatikanu kakve osobe trpite u radu crkve. Ne želimo više opravdanja jer nam je dosta toga. Javno sve novine pozivam na ovu problematiku. Ako obrišete post ima snimljeno fotografski. Zato moje pitanje, a vaš potez? Hvala. VELIK JE BOG!! BB!

Darko Vuk

 

Odgovor:

Poštovani,

kažete da je Bog velik a napadate mu apostola. Nije jasno o kojem Vi to Bogu mislite, da li nekom sinkretističkom New age Bogu ili nekom Vašem osobnom deističkom Bogu koji će biti na dohvat ruke kad Vam zatreba. Bog je već dao definiciju izdajice i prokazao ga je prije 2000 g. kada je čovjek prodao i izdao Boga uz poljubac i 30 srebrenika a sva Evanđelja opisuju taj gnjusan čin. Znamo i kulturološki gdje izdajice spadaju.

U Shakespearevoj predstavi Kralj Lear saznaje, da ga je kćer javno osramotila što se također smatralo izdajom i kaže da je to gore od ubojstva.

U Danteovoj Božanstvenoj komediji najniži krugovi pakla su određeni za izdajnike. U kršćanstvu,Juda Iškariotski, apostol koji je izdao Isusa Krista  njegovo ime se često koristi za izdajnike.

Izdajstvo prijatelja kraj je svake sreće na svijetu – Marija Jurić Zagorka.

Znajte ljudi: pravednost ništa tako jezovito ne kažnjava kao izdajstvo. Izdajnik pogiba od ruke koja mu je izdaju platila. Jao izdajicama, jer su najgadnija, najnečistija, od svih najprokletija gamad na zemlji – Marija Jurić Zagorka.

I Islam osuđuje izdaju: Ako se ti uistinu bojiš izdaje od strane jednog naroda, odbaci njegov savez da bi mogao njemu učiniti jednako. – Bog ne voli izdajice – Kur’an (8:58).

Žalosnu istinu je rekao veliki domoljub Bruno Bušić: “No kad se oslobodimo srpsko–komunističkog ropstva i stvorimo državu, vidjet ćete kako tek naši kradu. Svak nas je stoljećima krao i potkradao, a najteže i najgore će biti kad nas naši budu krali te prodavali svjetskim je….. i makro lopovima.” Bruno Bušić, HRSvijet.net (2009.).

Izdati izdajicu nije izdaja – Sándor Petőfi.

“Nema pogađanja s neprijateljem dok je neprijatelj u kući” – braća Radić (Antun i Stjepan Radić).

“Prostitutka? Da. Ali izdajnica? Nikada! ” – Mata Hari.

Izdajica je samo dno dna i sam Bog kaže: “Juda poljubcem Sina Čovječjeg predaješ Lk: 22,47 i ‘što činiš čini brzo”. Izdati nekoga znači iznevjeriti nečije povjerenje, nečija očekivanja, uzrokuje jake osude i nije omiljena ni među onima kojima ide u korist. Kroz povijest izdaja je smatrana najgorim činom koje osoba može učiniti te se oštro kažnjavala. Iako se danas ubojstvo smatra najgorim zločinom, u prošlosti se veleizdaja ili politička izdaja smatrala gorom. U engleskom zakonu srednjeg vijeka izdaja se kažnjavala vješanjem, davljenjem i, na kraju, sječenjem na četiri dijela za muškarce, spaljivanjem na lomači za žene. Isus govori kad pere apostolima noge da nisu svi čisti jer je znao tko i zašto će ga izdati. Evanđelja govore o izdaji kao o sramotnom i prljavom činu Iv :13,2-27. Znači, prokazati izdajicu nije nekoga osuditi, izdajica se već sam osudio, stvar je u prokazivanju u istini a istina će nas osloboditi. Ne hodajmo u mraku–tmini neko trčimo u svjetlosti i razotkrivajmo djela tame među koje spada izdaja–lopovluk. Biskup Košić nije nikoga osudio i vrijeđao, on je samo definirao političko djelovanje gospodina Petrova i prešućene činjenice da bivši premijer Milanović nije ono za što se prodaje ljudima. Zadnje 4 godine izdaje je bilo i previše. Žalosno je što su napravili s Vukovarom kad su ubili branitelja pri skidanju ćirilične ploče. Na samom početku mandata odmah su ukinuli pokroviteljstvo nad blaiburškom komemoracijom. Izdali su sve one koji su čekali pravdu i mogućnost da se pomole nad njihovim jamama, grobovima znanim i neznanim , za sve one silne pobijene ljude kažem ljude jer komunisti su ustaše i domobrane smatrali blatom i bandom koje su bili dužni gaziti i ubijati, čije kosti leže od Blaiburga pa sve do Makedonije, etiketirajući sve koji tamo dolaze da su fašisti, a veličajući antifašizam koji je pobio na stotine tisuća ljudi u Hrvatskoj. Uveli su protuustavno ćirilicu u Vukovar i njene simbole pod kojim su Srbi klali i razarali cijelu Hrvatsku.
Zar Milanović nije izdao Hrvatsku sa Lex Perković?

Zar nije izdaja kad Frljić, orjunaško–komunistički agent, usred Hrvatske pljuje po toj istoj državi i krvi svih hrvatskih mučenika?

Zar nije izdaja dopuštanje srpskom ministru Vulinu da nad praznom šaranovom jamom u Jadovnu vrijeđa bl. kardinala Stepinca i naše svetinje?

Treba sagledati u kojem okruženju biskup Košić ordinira. To je jedno krajnje osjetljivo i prošlošću kompromitirano područje gdje su komunisti ostavili preduboke i prekrvave tragove. Pogledajmo samo 70 godina unatrag i bit će nam jasno u kojem kontekstu biskup govori o izdaji. Nije se sprala krv mučenika iz II. svj. rata a ta ista čizma je 90–tih Hrvatsku ponovo htjela zgaziti i ubiti joj mladost i slobodu koja se budila. Nećemo ovdje ulaziti u raspravu o Domovinskom a ne građanskom ratu kako su ga htjeli drug Josipović i ostali prozvati. Biskup samo ukazuje na činjenice. Pogledajmo samo Zrin i njegovu krvavu prošlost – to je naselje u Hrvatskoj, Sisačko-moslavačka županija, općina Dvor. Zrin se nalazi na južnim obroncima središnjeg dijela Zrinske gore.

Nekada je Zrin bio središte hrvatskih plemića i banova Šubića po čemu su kasnije i prozvani Zrinski. Ruševine utvrda i dvoraca još i danas pobuđuju divljenje na slavne Hrvatske plemenite obitelji.

Pred kraj drugog svjetskog rata mjesto su spalili partizani po naredbi Glavnog štaba Hrvatske i protjerali ili smaknuli oko 800 stanovnika Hrvata. Hrvatima je zabranjen povratak u mjesto te se do danas nijedan Zrinjanin nije vratio na svoj posjed.Sisačka biskupija 2013. je godine naručila arheološka istraživanja na mjestu gdje je bila crkva Našašća sv. Križa. Otkriveno je da se ispod nje nalaze ostatci gotičke crkve iz 14. stoljeća. Tad su nađeni i ostatci ljudskih kostiju, za koje je utvrđeno da su iz drugog svjetskog rata koje su partizani zvjerski pobili. Partizanski zločin u Zrinu označava pokolj kojeg su počinili komunisti u zoru 9. rujna 1943. godine u rodnom mjestu slavnog Nikole Šubića Zrinskog. U Zrinu tada nije bilo vojnih snaga NDH. Danas tu ne živi više nitko od Hrvata. Zrin je prije početka Drugog svjetskog rata imao oko 850 stanovnika Hrvata u 143 obitelji. Po riječima fra Ivice Petanjka, koji je rodom iz ovog sela, tijekom rata Zrin su više puta opsjedali partizani iz okolnih mjesta. Partizani su napali 9. rujna 1943. godine i spalili Zrin do temelja. Tih dana 1943., partizani su opljačkali Zrin, kuće razrušili te stanovnike pobili, župni crkvu Našašća sv. Križa spalili. Nakon rata sva pokretna i nepokretna imovina mještana je konfiscirana, a svim udovicama i djeci, zabranjen je povratak u mjesto – sve se prikazalo kao antifašistička borba.

Žene i djeca iz Zrina su vagonima odvezeni u Slavoniju u sela Slatinik, Drenje, Gašinci i Lapovci. Hrvatima je zabranjen povratak u mjesto, te se sve do danas niti jedan nije vratio na svoje obiteljski posjed. Protiv zločinaca do danas nije počeo sudski postupak. Zagrebačka nadbiskupija nikada nije ukinula župu Zrin, iako je to jedina župa u Hrvatskoj bez ijednog živućeg vjernika.

Obnova hrvatske baštine u Zrinu ide sporo. Sv. Mise za pobijene u ovom zločinu još 2010. održavale su se na temeljima spaljene crkve Uzvišenja sv. Križa. Te iste 2010. stanje je bilo takvo da se hrvatski barjak još nije zaviorio na utvrdi Zrinu. Štoviše, jarbol na kojem je bio hrvatski barjak uništen je. Hrvatske vlasti još nisu povratile imovinu koju su komunisti oteli raseljenim Zrinjanima.

Ovdje nismo apologete biskupa Košića ali samo ukazujemo na činjenice. On nikoga ne vrijeđa niti širi mržnju. Dosadašnjim uvidom u njegov pastoralni rad u biskupiji može se vidjeti o kakvom se domoljubu i rodoljubu radi, pa i pozvan je po Evanđelju da bude pastir svome narodu u dobru i zlu i da dadne život ako treba za povjereno mu stado. Biskup Košić je uvijek kritizirao one koji su po njegovom mišljenju išli protiv koristi ovoga naroda bili oni lijevi ili desni. Njemu je stalo do istine i do napretka ove države. Biskup Košić ukazuje na jednu neizbježnu i sigurnu stvar a to je da će na kraju biti samo dva tabora – Sv. Mihaela koji glasi: TKO JE KAO BOG, te sotonskog koji glasi: NEĆU TI SLUŽITI – Non serviam.

Na Vama je, dragi gospodine, da izaberete gdje ćete i s kime ćete. Da li slijeva gdje su izdajice, psi, psovači, bludnici, kukavice, lažljivci i vračari kojima je mjesto u ognju paklenom gdje je plač i škrgut zuba, ili ćete biti na strani onih kojemu će Gospodin Isus reći: ‘uđite blagoslovljeni Oca mojega u kraljevstvo za vas pripremljeno još od postanka svijeta’. Ovo su riječi Isusa Krista pravog Boga i pravoga čovjeka a on je također rekao: nebo će i zemlja proći ali moje riječi neće nikada proći: ”Nego, u one dane, nakon one nevolje, sunce će pomrčati i mjesec neće više svijetljeti zvijezde će s neba padati i sile će se nebeske poljuljati. Tada će ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima s velikom moći i slavom. I razaslat će anđele i sabrati svoje izabranike s četiri vjetra, s kraja zemlje do na kraj neba.” A od smokve se naučite prispodobi! Kad joj grana već omekša i lišće potjera, znate: ljeto je blizu. Tako i vi kad vidite da se to zbiva, znajte: blizu je, na vratima! Zaista, kažem vam, ne, neće uminuti naraštaj ovaj dok se sve to ne zbude. Nebo će i zemlja uminuti, ali riječi moje ne, neće uminuti.” “A o onom danu i času nitko ne zna, pa ni anđeli na nebu, ni Sin, nego samo Otac.” (Mk 13,24-32)

Sve su ovo dokazi o odvratnosti izdaje pa ćemo zaključiti sa Antun Gustav Matošom: ”Vidje Hrvatska puno čuda, ali ne nađe štrika za toliko Juda”.

Lijepi pozdrav i Bog Vas blagoslovio!

Kristijan Duvel

 

PODIJELI