Jeli vam je poznat taj osjećaj koji se ne može opisati riječima?Ali našla sam nekako da opišem taj osjećaj. Ponekad mi dođe trenutak kada sam umorna ,na rubu suza koje mi samo za sekundu mogu skliznutu niz oči,pred mnogim teškoćama sam kleknula i započela molitvu ,razgovor sa svojim Isusom.Kada mu iznosim sve što me muči, sve svoje patnje i brige i molim ga za pomoć i tako dok mu sve to pričam obuzme me odjednom nevjerojatan mir.Dok mu govorim on mi odgovara,možda ne riječima na glas ,ali govori mojem srcu i puni nadom i snagom za koju ne znam odakle izvire. Tada u tim trenucima Isus stoji pored mene drži me za rame i govori mi božanskim jezikom kojega ne razumijem, ali osjećam. A to je mir,nije li to zaista čudno ? Kleknem tužna i slaba,a ustanem sretna i puna nade .To je Isus,djelovanje njegovo u punom sjaju u mojem životu…
Marija Jambrek