Moram s vama podijeliti svoju bol

359

Prije nekoliko dana šokirala me jedna neugodna vijest koju mi je prenio prijatelj iz Zajednice Krvi Kristove a to je da je Danijel Horvat tj. bivši pater Klement osumnjičen za ubojstvo žene i članice Zajednice Krvi Kristove Vesne Hajdarević. Kada sam čuo to ostao sam u potpunom šoku, potom me uhvatila strašna glavobolja tako da sam odmah iz torbe izvadio tablete i popio dvije odjednom. Tablete za smirenje ne pijem, no da sam ih tada imao, isto bi ih popio jer me ta vijest jednostavno pogodila i šokirala kao grom iz vedra neba. Što je najgore, to je učinio bivši pater Klement, čovjek koji je bio primjer svim mladim katoličkim svećenicima u Hrvatskoj jer je on stvarno cijeloga sebe davao drugima, pomagao je ljudima u potrebi i duhovno i materijalno i sa svojih 36 godina starosti postao je poglavar.
Što se to dogodilo našem pateru Klementu da je sa svećeničkog puta skrenuo u slijepu ulicu i zalutao? Mnogi se to pitaju. Sigurno nikada nećemo saznati pravu istinu, ali ono što znamo je da su mnogi poznanici i nekadašnji prijatelji patera Klementa šokirani s nedavnim strašnim događajem i što je osumnjičen za ubojstvo gospođe Vesne Hajdarević, žene koja mu nije dala mira i koja ga je mjesecima uhodila. U ovoj priči svima je žao bivšeg patera Klementa tj. Danijela Horvata i nesretne pokojnice koja je nažalost svoj ovozemaljski put završila na ovaj krvavi način.

Što se zapravo dogodilo toga dana da je Danijel Horvat upao u zamku zla i da se našao u situaciji u kojoj je žena izgubila život na ovakav način? Kad u crnoj kronici čitam naslov u kojem je Danijel Horvat, bivši pater Klement osumnjičen za ubojstvo žene, jednostavno ne mogu doći sebi jer je Danijel Horvat, dok je još bio pater Klement, bio primjer svima i mogu slobodno reći da mi je bio duhovni uzor. Mlad čovjek živio je tako pokornički, žrtvovao se do posljednjeg atoma za druge ljude, održavao duhovne obnove po čitavoj Hrvatskoj i Srbiji, išao je kao Misionar Krvi Kristove po župama gdje je formirao laičke Zajednice Krvi Kristove.

U Misijsku kuću sv.Gašpara u Zagrebu dolazili su ljudi u potrebi, tražili su od patera Klementa ispovijed, razgovor, molitvu, a oni siromašni su tražili i novac koji im je pater Klement davao. Poseban osjećaj je imao za najmanje i za one koji su bili odbačeni.

Danijel Horvat, bivši pater Klement je bio drugi Hrvat zaređen za svećenika u povijesti Družbe misionara Krvi Kristove. Dakako, za nas koji smo ga poznavali bio je naš ponos.

Prije zaređenja bio je jedan veseo i jednostavan bogoslov koji je volio šale i viceve pa smo se svi znali zajedno nasmijati do suza, a jednom je na oltaru pod Misom nastao smijeh da su se svi svećenici počeli smijati i to je izazvalo velike simpatije. Tijekom studija pomagao je svojoj subraći u učenju, a pomagao je i vjernicima. Jednom prilikom sam uzeo nekoliko Devetnica – knjižica i dao mi je nekoliko više nego što sam platio, a kada sam mu rekao da ima viška on mi je odgovorio:”Nije beg cicija!”

Kada se zaredio za svećenika nakon odslužene sv. Mise došao bi do mene, nasmijao se i pružio ruku pa me pitao za moje doma pa mi je rekao:”Pozdravi sve doma, a posebno staroga!” Zašto staroga? Zato jer je upoznao moga oca koji je volio šale i viceve i znao ga je dobro nasmijati. Otkako je postao svećenik, pater Klement je postao sve više i više tražen. Morao je često ići u Split, Rijeku i druge gradove u Hrvatskoj, kao i u susjednu Srbiju gdje je po župama održavao duhovne obnove. Kad bi došao u Zagreb u Misijsku kuću sv. Gašpara, vjernici i laici, članovi zajednice Krvi Kristove su ga vukli za rukav,svi su htjeli biti blizu njega.

Situacija se počela postepeno mijenjati. Tako sam jednom dobio SMS poruku gdje mi je pater Klement poslao poruku: “Moli za mene!” Nazvao sam ga i pitao kako je? Rekao mi je da ide u Petrinju održati Duhovnu obnovu, da se doista ne osjeća dobro i da mu je uistinu potrebna molitva. Ljudi koji su tražili duhovnu pomoć i molitvu od patera Klementa bili su u velikim duhovnim potrebama, ne bih volio osuđivati, ali mislim da su rijetki bili oni koji su molili za njega no znam da je on sigurno molio za njih.

Kako je vrijeme prolazilo s našim paterom nešto se počelo zbivati, počeo je gubiti osmjeh na licu,poslije odslužene sv. Mise prošao bi pored nas i tužnim pogledom bi samo klimnuo glavom, nije više prilazio i pitao nikoga ništa već je samo otišao gore. Počeo se čudno ponašati, ali, eto, mislio sam, to je radi preopterećenosti poslom, nisam ga htio zvati i uznemiravati i tako smo se postepeno udaljili. Nisam mu to uzimao za zlo i imao sam čvrsti vjeru u Boga i vjerovao sam da će sve Bog posložiti na svoje. Onda sam sve rjeđe i rjeđe dolazio na zajednicu, ali sam s nekim ljudima ostao u kontaktu i pitao sam za Misionare Krvi Kristove i za patera Klementa.

Prošlo ljeto uslijedilo je razočaranje kada sam saznao da je poglavar pater Klement napustio svećeništvo i da je otišao živjeti s jednom ženom i da se civilno oženio, jer se crkveno ne mogu oženiti svećenik ili rastavljena osoba. Nisam ga osuđivao, vjerovao sam da su to kušnje i da će se ponovo vratiti u crkvu. Posebno me ražalostilo što su pojedine osobe laici  iz zajednice, one osobe koje su ga vukle nekada za rukav i kojima je pomogao, počele osuđivati i što su ga počeli ogovarati. Najednom su svi znali da je on bio takav i takav, ali to nisu htjeli govoriti…. mislim žalosno i licemjerno. Naravno, velikoj većini je bilo žao što je napustio svećeništvo i mnogi članovi zajednice bi prešućivali, nisu htjeli jednostavno pričati o pateru Klementu misleći pa on više nije svećenik, on je sada „raspop“ i bivši svećenik koji je odabrao svoj novi životni put. Jednostavno smo morali prihvatiti tu činjenicu da naš pater Klement više nije pater Klement nego je civil i Danijel Horvat.

Tako je život krenuo dalje i već smo se navikli na to da je Danijel Horvat civil koji ima sada svoju ženu i svoj drugi životni put. Slobodno možemo usporediti i opisati put patera Klementa kao da je s Isusova Puta Istine i Života skrenuo u minsko polje te je nagazio na minu pa je ostao osakaćen na tijelu i na duši jer se na tom putu nije snašao. Život patera Klementa tj. Danijela Horvata je kao ratište.

Zamislite koje on unutarnje borbe ima nakon ovoga što mu se dogodilo i što sve čovjek proživljava zatvoren u Remetincu, čovjek koji ima ruke pomazane i koji je svoje ruke, slučajno ili ne, okrvavio. Žalosno, tužna priča, ne bih volio da ga osuđujemo, sigurno je da se kaje i da mu je teško. Naravno da nitko ne opravdava ubojstvo, ali mislim da Danijel Horvat zaslužuje snažnu molitvu, a kada ga osude, i posjetu od članova Zajednice Krvi Kristove jer ne smijemo zaboraviti to da je on nekada nama pomagao, a sada je red, iako osuđujemo zločin, da ne osuđujemo njega, već da za njega molimo, jer sigurno nije lako to što mu se  dogodilo na novom životnom putu. Dakako da trebamo moliti i za pokojnu Vesnu koja je sigurno bila izgubljena u nekom svom svijetu nesuđene i nikad dosanjane ljubavi.

Molimo jer premalo molimo za naše svećenike, više ih nažalost ogovaramo i pljujemo, a svećenici će biti onakvi koliko budemo molili za njih.

Blagoslovljena Krv Kristova!

 

N.N.

 

 

 

PODIJELI